Osijek kao grad budućnosti koja ne izgleda obećavajuće
Glavni likovi primjećuju što se događa u gradu i, svjesni toga, nalaze utočište u Tvrđi, kazao je Pejić
Nova knjiga Vinka Pejića pod naslovom "Dani što idu unatrag" predstavljena je u Studijskoj čitaonici Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.
Objavljen u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, taj urbani roman osječkog književnika i radijskog djelatnika dobrano protresa grad na Dravi i njegovu gradskost, otvarajući pritom vječito pitanje je li prije bilo bolje nego danas, ali i ono kako iz današnje perspektive možemo naslutiti što će se s gradom događati u budućnosti.
“Dani što idu unatrag" donose slojevitu i dinamičnu radnju smještenu u prepoznatljiv osječki ambijent. U središtu priče nalaze se teme mladosti, intime, potrage za osobnim identitetom i slobodom, ali i duboke društvene promjene koje zahvaćaju grad dok polako tone u vlastitu prošlost. Kroz specifičnu narativnu strukturu i snažan vizualni stil Pejić oslikava atmosferu gradskih ulica, čineći sam Osijek ključnim akterom i živim mehanizmom u kojem se isprepleću sudbine likova.
Autorski rukopis spaja elemente moderne gradske proze i društvene kronike, pružajući čitateljima uvid u unutarnje borbe generacija koje odrastaju u vremenu ubrzanih promjena i preispitivanja sustava vrijednosti.
- "Dani što idu unatrag" suvremeni je, urbani roman namijenjen čitateljima koji vole atmosferične priče s političkim podtekstom i moralnim dvojbama. U njemu govorim o Osijeku u bliskoj budućnosti, gradu u kojem se događaju izvjesne promjene. Glavni likovi primjećuju što se događa u gradu i, svjesni toga, nalaze utočište u Tvrđi kao jedinom utočištu slobode, mjestu u kojem se okupljaju mladi i prostoru u kojem se mogu družiti i slobodno izražavati svoje stavove. Jedan od glavnih likova u romanu je sam Osijek, koji sa svojim ulicama, trgovima i prolazima nudi prostor u kojem se razvija ova priča koja je, s obzirom na to da ima dosta distopijskih elemenata, pomalo i tjeskobna imajući u vidu da s vremenom propada urbano tkivo grada - kazao je Vinko Pejić.
Propadanje urbanog tkiva i distopijska kulisa predstavljaju gotovo dokumentaristički prikaz društvenog
nazadovanja. Nova Pejićeva knjiga istovremeno je intiman portret mladenačkog prijateljstva i alegorija šire borbe za slobodu i pravo na drugačije mišljenje. U gradu u kojem mladost postaje proglašena opasnošću stara gradska jezgra prikazana je kao zadnji bastion mladenačke slobode te postaje gotovo ravnopravan protagonist, mjesto susreta buntovništva, strasti i otpora.
- Ovaj roman rimuje se sa svojim predloškom koji problematizira jer nalazi baš te zvukove koji i služe inače za rimu. Kao medijski čovjek od zvuka, Vinko Pejić jako dobro čuje grad, što je upotrijebio za “Dane što idu unatrag”, tako da mi te zvukove čujemo i simbolično i doslovno. Roman ima mjesta koja su deskripcija prostora, pri čemu ona nije samo vizualna nego je uvijek prisutan neki vrlo dobro koncentrirano uočen šušanj koji autor hvata i za koji kuži da raskrinkava grad i da naprosto dolaze loši zvukovi. On, naime, razlikuje dobre i loše zvukove. Grad je zapravo u kriznoj situaciji, nameće se distopijsko vrijeme uživo, neka fantastika koja nije nimalo zabavna, lijepa ni znanstvena, nego je jednostavno sudbina koja dolazi gradu - rekao je professor emeritus Goran Rem.
