U Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vukovaru predstavljena je knjiga "Dopuna hrvatskoj povijesti književnosti" Nikole Andrića u monografiji Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, objavljena u izdanju vukovarskoga Ogranka Matice hrvatske.

U riječi i slici

Knjigu su uz autoricu dr. sc. Anicu Bilić, znanstvenu savjetnicu u trajnom izboru i upraviteljicu Centra za znanstveni rad HAZU-a u Vinkovcima, predstavile urednica Lidija Miletić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru i recenzentica dr. sc. Vlasta Novinc.

Na prvih tridesetak stranica knjige preveden je tekst Nikole Andrića "Dopuna hrvatskoj povijesti književnosti", objavljen 1902. u Beču u reprezentativnoj ediciji Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, koju je pokrenuo i bio joj urednikom prijestolonasljednik princ Rudolf Habsburg, zbog čega je dobila ime Kronprinzenwerk. Bilić se osvrnula analitički i kritički na "Dopunu hrvatskoj povijesti književnosti" Nikole Andrića, koja se referira samo na književnost središnje Hrvatske i Slavonije te se nametnula prijeka potreba da se u integralnom obliku donese njezin cjelovit historiografski pregled, a ne u regionalnom ključu, rascjepkan prema upravno-administrativnoj podjeli u okvirima Habsburške Monarhije. U ovoj se ediciji naime, upozorava Bilić, hrvatska književnost promatra u povijesnom slijedu u pet odvojenih svezaka.

- Regionalni identitet hrvatske književnosti u Austro-Ugarskoj Monarhiji neuralgična je točka u 'Dopuni hrvatskoj povijesti književnosti' Nikole Andrića, zbog čega se cjelokupnim radom zalagao za integraciju hrvatske književnostite europeizaciju kulture i kazališta. Prateći književnopovijesni slijed od srednjovjekovlja do početka 20. stoljeća, Nikola Andrić ističe glagoljaštvo i ilirizam kao postignuća kojima je hrvatska književnost premašila nacionalne granice i izvršila utjecaj izvan svojega kulturnoga prostora te završava pregled u duhu kulturnoga optimizma konstatacijom da je na prijelazu 19. u 20. stoljeće uhvatila korak s modernim europskim tokovima – kaže Bilić, koja u knjizi donosi sintetski prikaz na cjelokupni rad i polivalentnu stvaralačku osobnost Nikole Andrića (1867. – 1942.), koji do danas privlači pozornost raznovrsnim zapaženim i opsežnim opusom. Na književnom se polju potvrdio književnim djelima, feljtonima, putopisima i književnopovijesnim studijama.

Preveo je stotinjak književnih djela, najviše s francuskoga, njemačkoga i ruskoga, zbog čega je, podsjeća Anica Bilić, dobio perifrazno ime "mecene naše prijevodne literature", ali se skrbio i o hrvatskom jeziku napisavši jezični savjetnik Branič jezika hrvatskoga 1911. te je kao leksikograf suautor s Isom Velikanovićem "Stvarnoga hrvatskog rječnika u slikama: Šta je šta" 1938.

Intendant i dramaturg

U zagrebačkom je kazalištu obnašao dužnosti dramaturga i intendanta, a bio je osnivač, intendant i dramaturg u osječkom kazalištu. Bavio se književnom i kazališnom kritikom objavljujući tekstove u pedesetak novina i časopisa.

- Okušao se i kao kazališni povjesničar napisavši 'Spomen-knjigu Hrvatskoga zemaljskoga kazališta' u povodu otvorenja nove kazališne zgrade u Zagrebu 1895. Osnivač je i predavač Glumačke škole u Zagrebu 1898., a radio je kao prosvjetni djelatnik u Zemunu na realnoj gimnaziji i višoj trgovačkoj školi, ženskom liceju i I. realnoj gimnaziji u Zagrebu. Bio je pomoćnik ministra prosvjete Stjepana Radića. Posebno se istaknuo u izdavaštvu utemeljivši Zabavnu biblioteku 1913., čiji je bio urednik do 1941. i njome približio i predstavio europske književnike hrvatskim čitateljima – pojašnjava Bilić i ističe da je Andrić Europljanin po svojoj naobrazbi u Beču i Parizu, koji je svojim radom europeizirao hrvatsku kulturu, književnost i kazalište, ali nikada nije zaboravio rodni Vukovar i zavičaj, zbog čega je dobio perifrazno ime Parižanina s Vuke te je upisan u identitetsku knjigu Vukovara i Srijema kao znamenita osoba, čija su radna postignuća i tekstovi vrijedni iznovljavanja i valoriziranja u suvremenom kontekstu.