Davor Špišić: Žene su zaista himnična stvorenja, moramo im svaki dan odavati počast
Život austrijske i hrvatske spisateljice Paule Preradović, autorice austrijske himne, inače unuke književnika Petra
Udruga PLANTaža organizirala je u okviru projekta Kultura na asfaltu književni događaj "Žene himne", na kojem je, u prostoru Studijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, gostovao književnik, dramaturg i novinar Davor Špišić.
Prva nagrada
Razgovor je bio posvećen njegovu dramskom stvaralaštvu, s posebnim naglaskom na "Ženi himni", njezinu nastanku, temi i kontekstu, a program je bio upotpunjen scenskim čitanjem odabranih ulomaka.
- Ova večer u znaku je jedne od mojih posljednjih drama, a kad smo razgovarali i dogovarali se, palo mi je na pamet da događaj pretvorimo u svojevrsnu posvetu ženama himnama. Žene su zaista himnična stvorenja, te im moramo svaki dan odavati počast i ustajati u stav mirno za sve što podnose u životu i čime pridonose našim životima. Bez njih jednostavno ne bismo postojali, što treba javno i glasno stalno govoriti. Nažalost, u 21. stoljeću vraćamo se u neka vremena gotovo inkvizitorska u odnosu prema ženama. To što nam se događa nešto je nepojmljivo - kazao je Špišić.
“Žena himna" tekst je nagrađen prvom nagradom za dramsko djelo "Marin Držić" Ministarstva kulture i medija za 2022. godinu. Temelj drame čini život austrijske i hrvatske spisateljice Paule Preradović, autorice austrijske himne i unuke književnika Petra Preradovića, koja je djetinjstvo i mladost provela u Puli. U njezinoj se biografiji prelamaju razdoblja 19. i 20. stoljeća - raspad Austro-Ugarskog Carstva, dva velika svjetska rata i poslijeratno beznađe pedesetih godina u Austriji pozadina su pred kojom se odvija njezina burna intimna povijest kao žene i kao umjetnice.
Društva u kojima je Paula rođena i stasala, od djevojaštva do zrelosti, dominantno su muška zatvorena društva, s hijerarhijom moći u kojoj za žene nije bilo mjesta. U takvoj konstelaciji, njezina ljudska i stvarateljska snaga prokrčila je put. Kao istinska vjernica, imala je u sebi duboko usađeno osjećanje pravde i ljudskosti, zbog čega se u odsudnom trenutku i našla na pravoj strani povijesti, pruživši otpor nacističkoj vladavini zla.
Posebana se važnost daje pitanjima identiteta. S obzirom na to da je Paula u sebi nosila multietničke identitete (slavenske i germanske; mediteranske, balkanske i srednjoeuropske), to se bogatstvo reflektiralo do srži njezina bića. Priču o Pauli drama disperzira na sudbine kvarteta žena: Paulu, njezinu majku Helenu, Ukrajinku Irinu i nacisticu Gerdu. Iako se bavi junakinjama i zbivanjima iz prošlosti, "Žena himna" itekako govori o Europi danas. Krugovi gotovo identičnih sumnji, destrukcija i nada ispisuju i našu sadašnjicu.
Autorica himne
- Ova je drama rađena po narudžbi. Kada sam bio upitan da radim nešto o Pauli Preradović, iskreno sam rekao da znam za Petra, ali da nisam znao da je njegova unuka autorica stihova austrijske himne i da je imala toliko uzbudljiv život, od nekakvog traganja za identitetom u jednoj armijskoj obitelji ondašnje Austro-Ugarske, a bila je poetska duša, pa sve do zrelih godina, kada se zajedno s mužem opirala nacizmu. U tim njezinim činjenicama bilo je jako puno nečega što je vuklo moju maštu i našlo dosta dodirnih točaka sa sudbinama žena danas - ispričao je Špišić, prema čijem je tekstu, u režiji Roberta Raponje, nastala istoimena nagrađivana predstava u produkciji baljanskog Teatra Fort Forno, u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem - Gradskim kazalištem Pula, Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru i Udruženjem "Intermezzo" iz Sarajeva.