Ime Zvjezdana Ružića, jednog od naših ponajboljih suvremenih pijanista, nakon godina izbivanja s domaće glazbene scene ponovno je u prvom planu. Publici na svojoj prvoj hrvatskoj turneji donosi tako posebnu glazbenu poslasticu - "A Storm in a Teacup", album nastao nakon burne osobne emocionalne prekretnice, obilježen povratkom glazbi zbog koje se i zaljubio u glasovir.

Putovanje kroz zvuk

Ružić nastupa 16. listopada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Ono što ovu turneju čini posebnom jest činjenica da se ne radi o promociji jednog albuma ili jednog koncertnog programa, već o jedinstvenom spoju čak tri aktualna umjetnička projekta koji će tijekom narednih mjeseci oživjeti na pozornicama hrvatskih narodnih kazališta. "A Storm in a Teacup" glazba je koja istodobno diše tišinom i eksplodira snagom. To je spoj filmskog orkestralnog izričaja i intimnog unutarnjeg pejzaža autora, putovanje kroz prizore svjetla i tame, krhkosti i hrabrosti. Ulaznice se mogu kupiti online na eventim.hr.

Ružić, inače peterostruki dobitnik nagrade "Porin" za autorska ostvarenja te šesterostruki dobitnik nagrade "Status" za najboljeg pijanista u Hrvatskoj, o svojoj glazbi skromno govori, no i iz toga se može iščitati koliki emocionalni teret za njega ima.

- Ovaj je album prije svega odmak od svega što sam do sada radio te predstavlja spoj klasične i filmske glazbe. Može se reći da je to glazbena podloga za film koji još nije nastao. Svakako je, unatoč svim teškoćama, zdravi produkt višegodišnjeg razdoblja tijekom kojeg sam promišljao sve što sam mislio da znam o sebi. Album se dogodio nakon teškog trogodišnjeg razdoblja u mom životu, tijekom kojeg sam živio u Londonu, tražeći odgovore na pitanja koja su me mučila. Doživio sam tada povratak sebi i inspiraciji koja mi je u životu falila, počeo je Ružić.

Sve je počelo, prisjeća se, običnim treningom u teretani, zahvaljujući treneru kojemu je mentalna snaga jednako važna kao i psihička.

- Taj mi je njegov pristup životu uvijek davao snagu, a tog mi je sudbonosnog dana ponovno kazao kako me nakon pada čeka težak, ali plodonosan uspon. Trčao sam nakon tog razgovora doma, trčao svom glasoviru, te u jedno popodne iz sebe izbacio sve skladbe koje su na albumu. Vođen nekom višom silom, probuđen inspiracijom kakvu nikad nisam doživio, ruke kao da su mi same stvarale, odvojene od mene, od stvarnosti, prisjetio se.

Novi album tako donosi glazbu koja briše granice između koncerta i filma, između kompozicije i osobne ispovijesti. To je intimno i monumentalno putovanje kroz zvuk, gdje se krhka tišina pretvara u orkestralnu eksploziju, a svaka nota u slikoviti kadar nevidljivog filma, filma života.

- Snimao sam analogno, u crkvama i katedralama, koristeći se instrumentima koje inače ni ne sviram, tražeći glazbu u svakodnevnom životu, a vratio sam se i svom prvom instrumentu – harmonici. Iako sam komponirao za orkestre, ništa na ovom albumu nisam unaprijed planirao. Sve su skladbe nastale spontano, bez planova, a cijeli je album nastao analogno, pojasnio je Ružić.

Ovaj mu je album, poručio je, ostvarenje dječačkog sna u kojeg je utopio sve što zna i ima. Zadarsku publiku, kaže, očekuje prije svega - emotivan nastup.

- Poruka albuma vrlo je katarzična i govori o pobjedi nad samim sobom i svojim demonima, tj. olujom kroz koju sam godinama prolazio, dodao je.

Na turneji će ga pratiti i orkestar vrhunskih akademskih glazbenika. Pozornica će biti ispunjena velikim orkestralnim udaraljkama, crkvenim orguljama, mellotronima, harmonikom i Zvjezdanovim koncertnim klavirom, dušom njegove glazbe. Publiku očekuje koncert između spektakla i svjedočanstva – od najvećeg bljeska do najstrože tišine.

- Ova turneja, prva u Hrvatskoj, dolazi nakon dugogodišnjeg razdoblja svojevrsne nesigurnosti, ali i mješavine osjećaja prema odnosu s domaćom publikom - priznao je.

Album je nastajao nekoliko godina, miksan je u legendarnom Westpoint Studiosu u Londonu, dok je mastering povjeren Robertu Vosgienu iz Capitol Studiosa u Los Angelesu, poznatom po radu na albumima Queena, Davida Bowieja, te Iron Maidena.

Autentična glazba

Glasovir je, kaže, esencija svih skladbi, koje su ipak pune tekstura, osjećaja i zvukova koji nastaju samo suzvučjem instrumenata.

- S osam godina sam poželio naučiti svirati glasovir. Kod kuće smo imali harmoniku, koja je postala mojim prvim dodirom s glazbom. Prošli smo zajedno mnoge avanture, te sam sviranjem harmonike zarađivao za kupnju prve klavijature. Sa 17 sam se godina ispisao iz srednje škole, te se intenzivno počeo pripremati za akademski život glazbenika. Srednju sam školu završio tako da sam upisao večernju školu, a upravo je ta majčina odluka da mi dopusti da napustim redovno školovanje bila velika kocka, koja se ipak, nakon svega, isplatila, rezimirao je Ružić.

Iako je na akademiji završio jazz, priznaje kako mu se danas više uopće ne vraća.

- Jazz mi je tada predstavljao bijeg u slobodu zbog teških obiteljskih prilika. Bio je moje sigurno mjesto, no danas sam došao do novih saznanja, pročistio se na glazbenom putu i došao na put klasičnije glazbe. Sve su skladbe na ovom albumu zato pune emocija, priznao je Ružić.

Razgovor je polako skrenuo prema modernoj glazbi, tehnologiji i utjecajima koji se mogu čuti u popularnoj glazbi danas.

- Oduvijek želim ići svojim putem, nikada ne imitirati druge glazbenike, već slijediti svoju viziju. No, iako se neki boje da će tehnologija pojesti glazbu, u svijetu je previše dobrih glazbenika da bi se to moglo dogoditi. Ja sam osobno ovim albumom želio napraviti povratak autentičnoj glazbi. Jedini je to adekvatan put u današnjem dobu boutique, AI glazbe. Publika u Zadru zato može očekivati snažno emocionalno putovanje. Publika mi je do sada pokazala koliko boja ima jedna skladba, na koliko se različitih emocionalnih načina može proživjeti. Najvažnije mi je da moja glazba nadiđe mene i moj talent, te postane ljepilo koje mene i publiku spaja u jedno tkivo, zaključio je Ružić.