U programu ovogodišnjeg, 26. Osječkog ljeta kulture (OLJK) svoj je najnoviji roman za tinejdžere, mlade ljude i njihove roditelje “Ptičica” predstavila višestruko nagrađivana osječka književnica Ivana Šojat.

Riječ je o nastavku uspješne suradnju OLJK-a i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek ciklusom “Autori u gostima – GISKO preporučuje”, koji u Osijek dovodi istaknute autore suvremene hrvatske književnosti.

Smrt i gubitak

U ugodnom ambijentu dvorišta Prehrambeno-tehnološkog fakulteta autorica je u romanu “Ptičica” objavljenom u Nakladi Ljevak kroz vrhunski napisanu priču o veseloj djevojčici Lidiji, okruženoj pažnjom roditelja i bake Magde, sve do trenutka gubitka jednog roditelja, progovorila o odrastanju, suočavanju s gubitkom, obiteljskim odnosima, vršnjačkom nasilju, usamljenosti i važnosti prijateljstva, otvarajući teme koje jednako snažno pogađaju djecu i njihove roditelje.

Šojat smatra da roditelji potpuno pogrešno gledaju djecu kada im trebaju objasniti smrt i gubitak voljene osobe. Nastojeći ih zaštititi i “poštedjeti” patnje, roditelji se odlučuju na taktiku šutnje ne shvaćajući da tako njima čine najgore.

- Djeca raspolažu jednakim intelektom kao i odrasli, ali s manje iskustva. Zato je uvijek najbolje rješenje otvoreni razgovor s djecom prilagođen njihovu uzrastu - tvrdi Šojat.

Nakon što je prošle godine objavila roman za odrasle “Sanjao sam snijeg”, koji se bavi smrću i gubitkom u obitelji, roman “Ptičica”, kaže autorica, nastavak je potrebe da s tom temom suoči i mlađu publiku.

- Priča je to o mom osobnom iskustvu jer sam s tri i pol godine izgubila djeda Josipa. Rekli su mi da je otputovao u Zagreb i za mene je umrijeti značilo “otputovati u Zagreb”. Problem je bio u tome što sam se nekoliko dana prije djedove smrti s njim “posvađala” oko toga čija je mačka ljepša. Jako me je to ljutilo jer sam mislila da je djed otišao jer je bio ljut na mene - prisjetila se tog dijela svoga djetinjstva autorica, dodajući da djeca ne shvaćaju smrt te da je i mnogim odraslima problem pojmiti smrt.

Šojat ističe da je danas kod svih uzrasta najveći problem manjak komunikacije te da je to “karcinom društva”.

- Većina mladih ne zna pričati, govoriti ni osnove materinjeg jezika. Šutnjom i manjkom komunikacije djeci oduzimamo jezik, a najgore je što im u ruke guramo mobitele. U obitelji se više ne razgovara, a s druge strane po društvenim mrežama raspravljamo s ljudima koje ne poznajemo niti ćemo ih ikada sresti u životu - smatra Šojat.

Podsjeća kako surađuje s mladima i uranja sve više u njihov svijet. Drži da su mladi danas opterećeni izgledom i mjerilima koje diktiraju influenceri.

- I onda se čudimo da su djeci uzori lopovi, a djeca koja funkcioniraju po drugim pravilima, onima “izvan čopora”, suočavaju se s ozbiljnim problemima. Život donosi strašne stvari i on nije “zabavni park” - slikovito objašnjava Šojat napominjući da djeci uvijek govori kako izlaz postoji i da se uvijek treba obratiti nekome kada problem postoji jer, tvrdi, “nije sramota tražiti pomoć”.

Prema njezinu mišljenju, ako su roditelji razumni ljudi i djeci apsolutno žele dobro, moraju s njima razgovarati.

- Osjetljivih tema ne bi smjelo biti između djece i roditelja. Apsolutno o svemu se mora razgovarati, ali odgovori moraju biti prilagođeni djeci, a djeca moraju znati da je razgovor uvijek moguć. Opsjednuta sam komunikacijom jer to rješava puno problema, a šutnjom sami stvaramo čudovišta - zaključuje Šojat.

“Mali princ”

Objasnila je autorica i zašto se u “Ptičici” pojavljuje knjiga “Mali princ”.

- Za mene je “Mali princ” kultna knjiga i maltretiram znance da mi, kada putuju u daleke zemlje, kupuju knjigu na prijevodima njihovih jezika. Mali princ priča o uspostavljanju odnosa, a svijet doživljava na jedan ludi način. Kod mene izaziva najdublje emocije - priznala je Šojat.

Posjetiteljima je na kraju otkrila i da se njezin posljednji roman za djecu u početku nije trebao zvati “Ptičica”, već je prvotni prijedlog bio “Bucka”, koji joj se, kaže, baš i nije nešto posebno sviđao. Tijekom pisanja ipak je odlučila roman nazvati “Ptičica” zbog ptičica koje se pojavljuju u romanu i jer su one simbol povezanosti ljudskoga i božanskog. Osim toga, i skupljačica je figurica ptičica i anđela koje redovito na godišnjicu smrti svoje bake ostavlja na mjestu njezina posljednjeg počivališta. Program i razgovor s autoricom moderirao je Dino Radmilović iz GISKO-a.

Ivana Šojat prevoditeljica je s francuskoga i engleskoga jezika, nagrađivana je književnica, a počela je s poezijom, nastavila s pričama, esejima knjigama i romanima za djecu. Za roman “Unterstadt” dobila je nagradu “Vladimir Nazor”. Za mlade je objavila romane “Zmajevi koji ne lete”, “Oblak čvoraka”, “Po zidovima crtam drveće”, “Onaj svijet vani” i “Ptičica”.