Nit' je mali, nit' je o tišini – rečenica je kojom se može popratiti Mehmedinovićev opsežni ispovijedni tekst koji je nazvao "Mali roman o tišini". Riječ je, ustvari, o knjizi odraza, impresija, sjećanja i nostalgije za nekim prošlim vremenima, vremenima koja nisu uvijek bila dobra, ali ih je mladost puna energije činila i učinila nezaboravnim.

Buđenje sjećanja

Glavni lik, a to je pisac sam, vraća se nakon 24 godine u Sarajevo, grad u kojem je studirao, proveo rat, počeo se baviti umjetnošću... Od trenutka kad je otišao prošlo je skoro četvrt stoljeća u okviru kojih je bilo svega i svačega, kao što je svega i svačega bilo i dok je živio u gradu pod Trebevićem. Povratak znači svojevrsno smirenje, ali i neizostavno buđenje sjećanja koja ga sustižu u gotovo svakom trenuktu novog života u Sarajevu.

I u tom srazu prošlosti i sadašnjosti autor gradi svoju knjigu. S jedne se strane treba priviknuti na novi život, život šezdesetogodišnjaka načetog već nekim bolestima, a s druge strane tako je puno toga što budi sjećanja ne djetinjstvo i mladost u Tuzli, nezaboravne osamdesete u Sarajevu, pakao rata u tom voljenom gradu, život u Americi... Sve se to stapa u jednu cjelinu koju nam Mehmedinović oslikava kroz bezbroj sitnih epizoda. Dovoljno je jako malo, primjerice zagrljaj dvoje mladih, da nam autor podari kratki tekst o tome. Slijedeći tu logiku na 317 stranica romana svjedočimo njegovim brojnim sjećanjima koja nam otkrivaju arhipelag njegova djetinjstva, mladosti i zrelosti, kao i već pomalo i poznih godina koje uz razne bolove nose i slična sjećanja.

Mehmedinović piše "po svom", lagano i bosanski "natenane" pridajući veliku pažnju likovnoj i emocionalnoj strani teksta, blagoj nostalgiji i umjerenoj tuzi trudeći se i ritmom i smislom čitatelju otkriti ponajprije svemir svojih osjećaja vezanih uz različita razdoblja svog života. Naravno, budući da je bio svjedok i planetarno, nažalost, poznatih ratnih razaranja u Sarajevu, njegove ispovijedi nadilaze osobnu razinu i pretvaraju se u dodatak saznanjima vezanim uz to doba, dodatak koji nam dojmljivo svjedoči o tome što je značilo biti mladić u Sarajevu devedesetih, koliko je bolno bilo otići iz Sarajeva i Bosne, kako nimalo nije lako bilo vratiti se, kako je zbog suludog balkanskog primitivizma i neracionalne mržnje uništen jedan od mnogih ratom poharanih života.

Bitna je za ovu knjigu i glazba, ponajprije čuveni američki eksperimentalni glazbenik John Cage čiji je rad i inspiracija za naslov ovog romana koji, što je i logično s obzirom na Mehmedinovićevu širinu kad je riječ o umjetnosti, nudi ne samo tekst, već i fotografije i crteže pa je u cjelini gledano "Mali roman o tišini" roman o svemu, osim o tišini.      

Talog iskustva

Izdavač navodi: "'Mali roman o tišini' Semezdina Mehmedinovića u svoj svojoj širini kao saliven pristaje u vlastiti naslov i na niz mu promišljenih i istovremeno intuitivnih načina proturječi. Mali on nije ni opsegom, ni rasponom tema, geografije, njezinih ljudi i njihova vremena koje zahvaća, ni širinom pripovjednog zamaha – moguće tek izostankom pretenzije, dojmom rafinirane spontanosti umjesto glasne geste, organskim bujanjem pripovjednog svijeta čvrsto oslonjenog na 'gorki talog iskustva'. Roman je to lika u pitanju, pripovjedač je siguran, budan i s nama, a opet je na stvari i mozaička memoarska kronika, raspeta između Bosne i Hercegovine i Amerike, između prošlosti – djetinje, ratne, emigrantske – i ovog vremena sada, povratničkog, čiji su brojni epizodisti stvarni, često i slavni, ali ujedno predstavljaju protagoniste intimne, razvedene, sada već duge životne priče. Naposljetku, on o tišini jest, dugoročnoj tišini u nama i oko nas, koja nas smekšava kao snijeg koji pada, no ta je tišina višeglasna, rječita, jasna: ona je zvučna slika bijelog šuma koji zovemo život."