Kulturni centar još je jednom otvorio vrata svoje Dvorane “Franjo Krežma” mladosti, umjetnosti, glazbi i snovima, počastivši tako Osječane još jednim prekrasnim koncertom.

Cjelovečernjim koncertom predstavili su se violinist Matej Mijalić i pijanist Jan Niković. Obojica vrlo mlada, obojica nižući vrlo uspješne koncerte u Hrvatskoj i izvan nje te nagrade, spojila su se u rijetko viđenoj sinergiji.

Doza dramatike

Od prvih taktova Sonate (Cesar Franck: Sonata za violinu i klavir u A - duru), prekrasan, topli ton violine počivao je na prepoznatljivim, ugodnim harmonijama pod rukama vrlo suptilnog Jana Nikovića. Neki motivi sonate gotovo doslovno podsjećaju na Franckove Simfonijske varijacije za klavir i orkestar. U klavirskoj dionici isprepleću se statični dijelovi s razigranim i razvedenim pijanističkim pasažama. Drugi stavak Sonate započinje orguljaški, arkodično, prepoznatljivo za orguljaša i pijanista Francka, koji je velik dio svoga stvaralaštva posvetio i sakralnoj glazbi. Izvrsna suradnja u 3. stavku otkriva mladog, ali očito vrlo iskusnog Nikovića kao vrhunskog suradnika. Premda je ovo djelo pisano za violinu i klavir, pijanist se drži pozadinski od samog početka stavka, u razgovjetnom, prekrasnom pianu. Poznatu temu iznesenu na violini, u kanonu preuzima klavir. Djelo je raskošno napisano, a tako i izvedeno, s velikom dozom dramatike i zrelosti obaju umjetnika, pri čemu Matej Mijalić blista u svom superiornom nastupu, bez zadrške, punim tonom prepričavajući govor svoga srca. Prekrasan prigušeni klavirski forte u finalu, odražava jednu empatičnost i pažljivost pijanista, što je vrijedno svake pohvale.

GOJKO MITIĆ

Neobičan sklad, potpuna povezanost, zajedničko disanje umjetnika te ritmično dopunjavnje klavira lirskoj, ljubavnoj temi na violini, u Ljubavnoj pjesmi Josefa Suka, djelovali su čarobno, a publika je skladbu slušala s pažljivošću, u jednom dahu.

Tempo libero za solo violinu Borisa Papandopula izveo je violinist proživljeno u mirnijim dijelovima te markantno u dramatičnim. Vrlo sugestivna izvedba ove moderne i zahtjevne skladbe za violinu solo.

U Souvenir za violinu i klavir, op.79 br.1 Jeana Sibeliusa, ova dva mlada, nedvojbeno vrhunska umjetnika surađuju besprijekorno, osluškujući jedan drugog u svakoj noti, svakoj frazi, šapćući od piano pianissima prema razgovjetnijim dijelovima i raskošnijim dinamičkim nijansama, nikad ne prelazeći prirodne zvučne mogućnosti violine, zadržavajući se u odmjerenom forteu. Ovako visoku sofisticiranost rijetko možemo čuti na koncertima u našem gradu.

Erlkonig (Gilbert Ernst/Franz Schubert), za violinu solo, prava je skladba za prezentaciju virtuoziteta, i to nam je u punom svom sjaju Matej Mijalić pokazao. Koliko je Papandopulo bio zahtjevan strukturalno i izražajem, toliko je ovo djelo tehnički izazovno, čak i u lirskim dijelovima gdje se lirskoj temi suprotstavlja pizzicato ili triller u drugom glasu.

Veličanstvenom Chacconom za violinu i klavir u g-molu (Vitali/Charlier) vrlo svečano završili su koncert dva mlada umjetnika. Mlada po godinama, iskusna po sviračkom stažu te po svojoj vještini sviranja u muzičkom i tehničkom smislu. Kompletni umjetnici.

O violinistu Mijaliću je Goran Bakrač rekao: “Matej Mijalić je jedan od rijetkih hrvatskih violinista, i ne samo svoje generacije, koji svira kako želi, a ne onako kako može.”

- Zadivljujuća je njegova potpuna predanost glazbi, u čiju su službu upregnuti ne samo prsti i glava nego i cijelo biće. Riječ je o doista nesvakidašnjem spoju virtuoznosti, mašte i promišljenosti - rekao je Jan Niković o njemu na Natjecanju Ferdo Livadić.

Za bis su glazbenici publiku počastili božanstvenom interpretacijom poznate “Pjesme moje majke”.

Kvalitetni koncerti

Dok su nekada koncerti bili u dva dijela, s obveznom pauzom, u trajanju od 90 minuta, užurbanost današnjeg vremena odrazila se na mnoge, ako ne i na sve sfere života. Tako se i glazbenici prilagođavaju publici te možemo primijetiti u posljednje vrijeme ponešto kraće koncertne programe, koji nikako po kvaliteti ne zaostaju za nekadašnjima, dapače. U Osijeku se posljednjih godina nižu iznimno kvalitetni koncerti, nedavno pijanisti: Bogdan Spasić, Mia Pečnik, Lana Genc, Lovro Pogorelić, gitarist Krešimir Bedek, Komorni orkestar HNK-a sa solistima i drugi, u koje svakako spada i ovaj koncert.

Velika je stvar što je Osijek dobio ovu prekrasnu dvoranu, no u gradu ima i drugih lijepih prostora za koncerte. Svakako treba zahvaliti vrijednim organizatorima koji pažljivo odabiru vrhunske umjetnike i programe za svoje građane. To su Kulturni centar Osijek, Panona Muziko tra Edukado (u najavi koncert Camerata Garestin 6. lipnja), Glazbena mladež Osijek (Kvartet saksofona MIBEMOL, 23. svibnja, u 19 sati, Glazbena škola Franje Kuhača Osijek), AUK Osijek - Odjel za instrumentalne studije i njihov Koncertni intermezzo, te koncertni ciklus Crveno.

Ciklus mladih glazbenika Kulturnog centra Osijek nastao je s ciljem poticanja izvrsnosti i predstavljanja kvalitetnih hrvatskih i međunarodnih mladih glazbenika na koncertnoj pozornici Dvorane “Franjo Krežma” cjelovečernjim koncertnim programima. Ciklus se ostvaruje uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.