“Srce zemlje” objedinjuje ratne sudbine “malih ljudi”
Važno je da se od priče o stradanju Hrvata Srednje Bosne nikad ne odustane
Članice Kluba žena Prsten - podružnice Osijek ugostile su u četvrtak u Klubu knjižare Nova uspješnu i nagrađivanu književnicu i novinarku Gloriju Lujanović, autoricu poeme “Otac”, i knjige “Srce zemlje”, za koju joj je u Orašju dodijeljena književna nagrada “Fra Martin Nedić” za najbolju knjigu na hrvatskome jeziku za 2024. godinu.
Tradicija odlazaka
“Srce zemlje” našlo se u užem izboru i za nagradu “Predrag Matvejević”, koja odražava vrijednosti uključivosti, otvorenog društva, ravnopravnosti i istinske slobode govora. A njezina najnovija knjiga “Škola” naišla je na izvrsne komentare publike i kritike. Autorica danas živi i radi u Zagrebu, no rođena je 1993. u Novom Travniku, u BiH, u vrijeme stradanja Hrvata Srednje Bosne, što je odredilo i njezin cjelokupni rad, i književni i novinarski.
- Vjerujem da vam je moja književnost bliska i važna jer se bavi i vašim zavičajima - obratila se autorica prepunoj dvorani Kluba knjižare Nova, u kojoj su većinu ipak činile članice Kluba žena Prsten.
I kao književnica i kao novinarka bavi se Bosnom i Hercegovinom, te stoga ističe da oni koji su iz BiH a žive u Hrvatskoj uvijek osjećaju sentimentalnost i nostalgiju za tim mjestima iz kojih su, uglavnom tijekom Domovinskog rata, otišli.
- Vjerujem da je to zapravo veza između mene i vas, ali i dokaz da je Bosna i Hercegovina zemlja s dugom tradicijom odlazaka iz nje, i da je jednostavno oduvijek, dakle, iseljenička - kazala je Lujanović.
Za knjigu “Srce zemlje” kaže da objedinjuje ratne sudbine “malih ljudi” i da je to posveta svim ljudima s imenom i prezimenom Srednje Bosne koji su prošli ratne strahote.
- Uvijek sam imala osjećaj da se za nas ne zna, a imamo pravo imati svoju tragediju i imamo ju pravo oplakati. Mora se pokazati ta težina njihovih života jer ti ljudi zaslužuju da njihove priče budu ispričane. Važno je da se od te priče nikada ne odustane - poručila je autorica.
Budući da je kao novinarka pratila stradanja Hrvata u BiH, upitali smo autoricu kako se prema njezinu mišljenju danas Hrvatska odnosi prema Hrvatima u BiH.
- Ono što mogu definitivno reći jest da Hrvatska nedovoljno zapravo radi na čuvanju svog Ustava. Dakle, Hrvatska ne poštuje svoj Ustav, a u Ustavu stoji da je dužna skrbiti se o provedbi Daytonskog sporazuma i samim time, kao supotpisnica Sporazuma, ona je dužna, dakle, brinuti se o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to ta jedna nebriga, dakle, dugotrajna, da je to prije svega protuustavno ponašanje dužnosnika. I mislim da sada, kao već dugo vremena zapravo članica Europske unije i NATO-a, Hrvatska ima na raspolaganju brojne mehanizme kojima može intervenirati i zaustaviti političko i pravno nasilje koje se provodi nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Na koncu je i ovaj najavljeni odlazak Christiana Schmidta, visokog predstavnika za BiH, a reakcija hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova pokazuje kao da je njima drago što Bosna i Hercegovina ima tutora, a treba biti suverena zemlja i treba funkcionirati na način da se tri naroda koja su tamo konstitutivna između sebe dogovore, a ne da neki strani autoritet nameće rješenja. I ta rješenja koja su se nametala uglavnom su išla na štetu Hrvata u Bosni i Hercegovini kao najmalobrojnijeg naroda - odgovorila je Lujanović.
Tvrdi također da bi ju silno veselilo kad bi Hrvatska imala državotvorniju politiku, kad bi bila odlučnija i promišljenija, i kad bi jednostavno iskoristila te razne diplomatske kanale. Smatra i da, premda ljudi često marginaliziraju sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, u tom kontekstu Hrvati u Bosni i Hercegovini jako pate.
- Mi nemamo imenovane veleposlanike po brojnim zemljama u Europi i svijetu, a od tih ljudi mi kao Hrvati u BiH očekujemo da govore o onom što se u Bosni i Hercegovini zbiva. Tako da to uopće nije bezazleno i nije tako nebitno i marginalno kao što se čini. I to je, naravno, sad rezultat dugogodišnje politike koja nije imala interesa za nas, a kad ga je imala, uglavnom je zajedno s drugima radila na našu štetu - mišljenja je Lujanović.
Rješenje: veleposlanik
Rješenje prije svega vidi u imenovanju veleposlanika.
- Ako mi ovisimo o tomu koja je stranka u ovoj državi na vlasti, onda je to porazno. Jednostavno, treba postojati unutarnacionalni konsenzus o tome da smo mi tamo manjinski narod i da smo ugroženi. I nisam sigurna da takav konsenzus postoji - tvrdi Lujanović.
Konstataciju da je BiH i dalje iseljenička država ocijenila je poraznom.
- Ljudi odlaze zbog vrlo jednostavnih razloga. Dakle, nemate sigurne poslove, imate djecu, djeca nemaju park ispred zgrade, živite u vremenu u kojem postoje redukcije vode, ne odvoze smeće i tako dalje. Dakle, odlasci su danas jako, na jedan način, banalni, ali odlazi se zbog te kvalitete života. I to je još jedan dokaz koliko je Bosna i Hercegovina neuspješna kao država. Jedna je stvar kad vi ne možete ljude zadržati tijekom ratnih sukoba, što je, naravno, opravdano, bore se za goli život, ali danas, u miru, to je neshvatljivo. To je jedno raslojeno i po svemu podijeljeno društvo, u kojem ljudi jednostavno nemaju osigurane neke elementarne stvari. I to je ono što, vjerujem, većinu ljudi, bez obzira koje nacionalnosti bili, tjera na odlazak - zaključila je Lujanović.
Razgovor s autoricom suvereno je moderirao Ivica Vuletić, vlasnik Kluba knjižare Nova, a program je ispunjen i pjesmom glazbene grupe “Jaranice” iz Kluba žena Prsten te recitalom Ane Andrić, koja je u uvodu pročitala pjesmu nobelovca Ive Andrića “Lanjska pjesma”.
