Iako ispod naslova nove pjesničke zbirke Enesa Kiševića stoji odrednica Zbirka pjesama za djecu, ovo nisu samo pjesme za djecu.

Pohvala prirodi

No, to već i prije čitanja znaju oni koji prate rad ovog sjajnog pjesnika čiji je prvi iskorak u književnost bila dojmljiva zbirka lirike "Mladić koji nosi svoje pjesme na ogled" objavljena sada već pomalo i davne 1974. godine. Istina, najveći dio stihova ove zbirke sastavljene od 97 pjesama podijeljenih u devet cjelina vezan je uz djecu i namijenjen djeci, ponajprije unuci Anđeli i unuku Tomi posveta kojima i otvara zbirku, ali i nizu druge djece koje spominje imenima, kao i onima koje ne imenuje.

U tim je pjesmama Kišević poetski i dječji razigran i raznovrstan pa uz spominjanje pojmova i tema bliskih djeci predškolske dobi često poseže i za njemu omiljenim igrama riječi pretvarajući jezik u moćno, ali istodobno i nježno oružje ljubavi iznoseći kroz te onomatopeje i igre riječima beskonačnu i divnu ljubav prema čistoći i nevinosti dječje dobi. Naravno, u tim su pjesmama iznimno bitni i svi članovi obitelji, posebno i uvijek na prvom mjestu majka, koji stvaraju ozračje puno ljubavi i nježnosti, a razigranost, ritmičnost i gotovo pa opipljiva emocionalnost tih pjesama pretvara ih u idealne trenutke za jezične igre s djecom, one igre u kojima riječi i ne moraju imati značenje je se bojom glasa, nježnošću i pozitivnom energijom može reći i ono često toliko jako i veliko da je, u osnovi, riječima neizrecivo.

Uz djetinjstvo, ali i više od toga – uz život i smisao života općenito – vezane su i one divne pjesme ove zbirke kojima Kišević progovara o svom siromašnom, ali ljubavi punom djetinjstvu provedenom u Bosanskoj Krupi u zagrljaju prirode i prekrasnih rijeka tog dijela Bosne. Ljubav koju kroz te stihove iskazuje prema svojoj majci, ocu i bratu stvorila je temelje za sve njegove kasnije ljubavi i pozitivan odnos prema životu, a pjesme poput "Dječak među ljiljanima" predivan su izraz sjedinjenosti čovjeka s prirodom. Tih je pohvala i udivljenosti prema prirodi puno, a gotovo u cijelosti posvećeni su toj temi raskošne poetske ljepote prepuni ciklusi "Svelebiti se s Velebitom" i "Molitva ljepoti", ciklusi koji nude mala lirska remek-djela poput pejzažno refleksivne "Kolijevka vode" ili pak divne nostalgije prepune "Ključki mlinar".

Vrlo bitna tema ove, ali i drugih lirskih radova Enesa Kiševića, je jezik. Potvrđuje to on ne samo kroz bezbrojne igre riječima, već i kroz stvaranje novih riječi te inzistiranje na emocionalnoj strani riječi koja može proizići iz samog njezinog zvuka. Pri tome uz taj emocionalni dio riječi, govora i verbalne komunikacije, Kišević ponajprije veže lik majke (otuda i naziv zbirke) koja od najranijih dana veze s djetetom "ulijeva" u svoje malo biće osjećaje baš kroz riječi, njihov zvuk i nježnost. No, upozorava Kišević i na opasnost gubitka tog primarnog kontakta majke i djeteta, gubitka koji je sve veći što je civilizacija oko nas okrenuta digitalnoj stvarnosti i prevlasti engleskog jezika. Tako u pjesmi "Ča će s nama biti" piše: "Kada nam engleski/ćapa ČA/i ČA/i KAJ/ i tvrdo č i ć meko/pa nam proguta Majčin jezik./I Majkama našim/presuši mlijeko."

Dojmljive pjesme

Postoje u ovoj zbirci dobre i dojmljive pjesme o prvim ljubavima (divna "Ništa među nama"), dio njih direktno je posvećen i poznatim osobama (Czeslaw Milosz, Janica Kostelić, Branka Vlašić, Stipe Božić, Nikola Tesla, Arsen Dedić...), a kombinirajući u cijeloj zbirci pjesme za djecu s pjesmama za odrasle Kišević je stvorio jednu od svojih ponajboljih zbirki poezije. O tome razložno i detaljno u vrlo kvalitetnom pogovoru progovara dr. sc. Nada Babić, odnosno u pratećoj riječi na ovitku zbirke urednica, pjesnikinja i umjetnica Darija Žilić.

- Enes Kišević je pjesnik kojeg prepoznaju i vole i djeca i odrasli. Njegove knjige poezije, čak i kad su za djecu, zapravo su i za odrasle jer u njima budi sjećanje na majku, na zavičaj, na početke učenja materinskog jezika. U zbirci ‘Majčine riječi’ Enes nam donosi niz pjesama punih zvukova, novih riječi, jezičnih igara, duhovitih premetaljki, začudnih metafora, tu su i bajkoviti motivi, kozmogonije u kojima stvara svoj posebni svijet. Taj je svijet prepun emocija i empatije koja se očituje povjerenjem u ljude, što se posebno vidi u dirljivim posvetama. U Enesovoj poeziji zrcali se ljubav prema obitelji, jeziku, pisanju, prirodi, božanskom, prema čovjeku, ali najviše prema djeci. On im se približava ne samo kao jednakopravnima, nego i kao posebnim bićima koja su blizu božanskog uvida. Svojom zvučnom poezijom punom onomatopeje, ali i misaonosti, oniričnosti, himničnosti i zanosa čitatelje svih dobi baca u jezičnu magmu iz koje izlaze začarani, osunčani, osvijetljeni, poetskom vodom pročišćeni... Jednostavnošću i mudrošću svojih stihova Enes se približio onom suštinskom, ogolio je bit života i pruža je svima koji poezijom žele osjetiti ljubav i zajedništvo - napisala je urednica Darija Žilić o knjizi.