Banksy briše granicu između umjetnost i aktivizma te ne štedi - nikoga
Od posljednje dekade prošlog stoljeća pa sve do danas svijet provocira svojom umjetnošću
Prijestolnica Španjolske, veličanstveni Madrid, po broju je stanovnika jednaka Lijepoj Našoj - čak i duplo ako tomu pribrojimo i šire metropolitansko područje. Ujedno je po nadmorskoj visini najviši glavni grad u Europi, a mnogi podaci tvrde i najzeleniji. Dom je nekima od najstarijih restorana na svijetu, kao i mjesto s ponajboljim muzejima, kao što su Prado i Reina Sofía. Početkom prošle godine, listu madridskih centara umjetnosti “podebljao” je Banksy Museum, muzej posvećen kultnom suvremenom umjetniku.
Identitet - misterij
Radi se o naj(ne)poznatijem britanskom uličnom umjetniku na svijetu, čiji pravi identitet ostaje misterij. Postoje teorije tko je on zapravo, a najrecentnija je da se radi o Robinu Gunninghamu iz Bristola, no to nikada nije potvrđeno od strane samog umjetnika, stoga njegov identitet još uvijek ostaje enigma.
Njegova je priča počela još 1980-ih u Bristolu, pojavom grafita koje su kao oblik izražavanja prakticirali uglavnom mladi stanovnici grada srednje i niže klase. U isto vrijeme, John Nation, omladinski radnik iz Barton Hilla, postaje ključna je figura u razvoju svjetski poznate graffiti scene u Bristolu. Nation je poticao mlade umjetnike, kasnije i samog Banksyja, da oslikavaju zidove centra grada, dok su istovremeno bili ugnjetavani od strane lokalnih snaga reda. Omladinski klub Barton Hill pretvorio se u utočište za ove “delinkvente”, postavši mjesto gdje su se pojavili prvi bristolski grafiti umjetnici, a među njima navodno i Banksy.
Banksy od posljednje dekade prošlog stoljeća pa sve do danas svijet provocira svojom umjetnošću, a njegov rad, uglavnom usmjeren na street art (uličnu umjetnost), kombinira vizualno upečatljive slike nabijene društvenim, političkim i kulturnim kritikama. Pojavivši se 1990-ih na umjetničkoj sceni Bristola, Banksy je stekao svjetsku slavu zahvaljujući svojim provokativnim, no često kratkotrajnim radovima na zidovima i javnim prostorima diljem svijeta. Stilom koji miješa grafite i tehniku šablona, Banksy se bavi temama poput konzumerizma, rata, klimatskih promjena i društvenih nejednakosti. Časopis Times ga je 2010. godine uvrstio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu, uz imena poput Obame, Stevea Jobsa i Lady Gage.
Banksyjev muzej u Madridu čini najveću zbirku njegovih djela u Europi - točnije, sadrži više od 170 reprodukcija umjetnikovih djela u prirodnoj veličini, a ulazak u taj kulturni svemir veličine dvije tisuće kvadrata koštat će vas 14 eura. Odmah pri ulasku u muzej, dočekuje vas kultna “Djevojčica s balonom”, upečatljivo jednostavan a opet sirovo direktan mural koji je ujedno i jedan od najpopularnijih Banksyjevih radova. U obliku grafita/murala, prvi put se pojavila u Londonu ispred trgovine u Shoreditchu 2002., a kasnije iste godine i na londonskom Southbanku, uz epitaf “Uvijek postoji nada”. Kao i većina Banksyjevih djela, slika je dvosmislena, ostavljajući gledatelju zadatak da ju dešifrira - pruža li djevojčica ruku da uhvati balon (živahni simbol dječje radosti) ili ga je ispustila iz prstiju i promatra kako tone u zaborav?
Tijekom godina, Banksy je stvarao varijacije ovog murala ne bi li podržao razne društvene kampanje. Podsjećamo na famu koju je izazvao tom istom slikom 2018., kada se uokvirena, tijekom aukcije u Sotheby’su, pomoću skrivenog mehaničkog uređaja u jednom trenutku rasparala! Banksy je kasnije potvrdio da je sam odgovoran za njeno “uništavanje” i podario joj je novo ime, “Ljubav je u kanti”, a iz Sotheby’sa su poručili da je to “prvo djelo u povijesti ikad stvoreno tijekom aukcije uživo”!
Inače, Banksy ima otvoreno negativan stav prema prodaji umjetnina, te se dosljedno trudio ostati neovisan o tržišno vođenom svijetu umjetnosti današnjice. Vlastiti stav protiv komodifikacije umjetnosti pokazao je i prodavši nekoliko umjetničkih djela ispod tržišne cijene putem Pest Controla, jedine tvrtke koja smije autentificirati i prodati bilo koji Banksyjev otisak. Međutim, postoje njegove slike koje se prodaju na sekundarnim tržištima za milijune eura (drugim riječima, nisu izravno prodane od strane samog Banksyja), kao što je primjerice “Devolved Parliament” prodana za više od 12 milijuna dolara. Koliko god to kontradiktorno zvučalo, Banksy je, htio - ne htio, postao jedan od najskupljih umjetnika na svijetu, vjerojatno to ne želeći...
Prolazeći muzejem, čini se kao da prolazite kroz razne faze Banksyjevog stvaralaštva, a svaki je detalj osmišljen kako bi gledatelja uronio u specifično vizualno i senzorno putovanje. Banksyjev prvi veliki poznati mural je “Mild, mild West” koji je osvanuo 1999. na Stokes Croftu u Bristolu. Mural prikazuje plišanog medvjedića koji baca Molotovljev koktel na tri policajca. Ovaj rad odražava njegov kritički stav o autoritetu, kapitalizmu i društvenim normama, simbolizirajući bristolsku alternativnu kulturu, duh otpora i prkos autoritetu.
Mural je duboko povezan s društvenim i političkim kontekstom Bristola krajem 90-ih. Godine 1998., tijekom rave partyja u Stokes Croftu, policija je intervenirala plastičnim mecima i suzavcem, što je izazvalo značajan bijes među lokalnim stanovništvom. Ovaj događaj postao je simbol otpora protiv vlasti, a Banksyjev se mural može promatrati kao izravan odgovor na ovaj incident. Istovremeno, humoristični ton murala odražava klasičan Banksyjev stil ironičnog rješavanja ozbiljnih problema.
Oko 2002. godine, vidljiv je pomak u Banksyjevoj tehnici kada prelazi sve više na slikanje s pomoću šablona. Dok su mnogima Banksyjeve šablone zanimljive zbog same izvedbe te izgledaju kao da su žive i spremne otići sa zidova, oko njih je interesantan i sam kulturni kontekst. Naime, čitava subkultura grafiti umjetnika šablone je izbjegavala koristiti u širokom luku, dok je Banksy progresivno i hrabro prešao na tu tehniku, preuzimajući time rizik da bude izopćen iz skupine uličnih umjetnika čiji je bio član.
No Banksyja nikakvo izopćavanje nije previše brinulo, kako u domovini, tako i izvan nje. “Uhvatite Banksyja!” bio je naslov New York Posta u listopadu 2013. Dok je mnogima na vlasti u SAD-zadavao glavobolje, Sjedinjene Američke Države, s Ujedinjenim Kraljevstvom, posjeduju najveću kolekciju Banksyjevih murala. Banksy je bio aktivan u Los Angelesu 2002., New Orleansu 2008., a zatim u San Franciscu 2010., te je SAD smatrao posebno plodnim tlom za bavljenje svojom umjetnošću. Naprosto, tema za ruganje i ironija nikada nije nedostajalo...
Ipak, posebno je bio aktivan u svojoj zemlji. Više od 80 posto njegovih djela nastalo je u Ujedinjenom Kraljevstvu, a London i Bristol (za koji se vjeruje da je umjetnikov rodni grad) prirodno su postali njegova omiljena “igrališta”. Osim murala, Banksy je stvarao i umjetničke instalacije poput “Dismaland Bemusement Parka” 2015., satire tradicionalnih tematskih parkova, kao i “Walled Off Hotel” u Betlehemu, jedne od njegovih najoriginalnijih i najneobičnijih instalacija koja sadrži više od 20 novijih Banksyjevih originala, a čiji je dio repliciran upravo u Madridu.
Ovu političku instalaciju koja se bavi izraelsko-palestinskim sukobom otvorio je javnosti 2017., a radi se o butik hotelu smještenom u Betlehemu, koji je dizajnirao sam Banksy s drugim umjetnicima. Za Walled Off Hotel kaže se da ima “najgori pogled od bilo kojeg hotela na svijetu”, jer gleda direktno na Betlehemski zid. Naime, Banksy je primijetio da samo nekoliko koraka od Betlehemskog zida, određene hotelske sobe reklamiraju “pogled koji oduzima dah”, a zapravo gledaju na golemi betonski zid, pa je tako u bivšoj stambenoj zgradi instalirao deset soba, piano bar, galeriju i rekreirao englesku kolonijalnu atmosferu s početka 20. stoljeća. Izvorno zamišljen kao privremena izložba, smatra se ključnim dijelom društvenog komentara o Palestincima pogođenim izraelsko-palestinskim sukobom. Negdje između ironije i osude, Banksy je ovom instalacijom obilježio stotu godišnjicu britanskog preuzimanja Palestine i “početak razdoblja zbunjenosti i sukoba”. Kad smo kod Betlehemskog zida, malo konteksta: 2002. Izrael je izgradio privremenu barijeru duž linije koja odvaja Izrael od okupiranih teritorija zidom s bodljikavom žicom dužine oko 500 km. Na određenim punktovima u Qalqilyi, Betlehemu i Jeruzalemu zid doseže visinu i do devet metara. Iako za mnoge simbolizira razdor, Banksy je na njemu pronašao prostor za kreativnost, pa je 2005. započeo s izradom devet murala, godinu dana nakon odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu o osudi izraelskog zida.
Posjet Parizu
Iako se 2015. pojavio u Francuskoj kako bi izrazio podršku migrantima iz Calaisa (na što podsjeća portret Stevea Jobsa naziva “Sin migranta iz Sirije”, koji ga prikazuje kako nosi crnu vreću za smeće i originalno Appleovo računalo, naglašavajući da je Jobs sin sirijskog imigranta), Banksy je 2018. Parižanima podario novu dozu svoje umjetnosti, pa su tako na ulicama grada osvanula njegova djela - njih ukupno devet.
Posebice značajan je mural naziva “Migrant’s Soup Kitchen”, koji je spomenute godine osvanuo u blizini metro stanice Porte de la Chapelle, na zidu migrantske pučke kuhinje. Mural prikazuje mladu djevojčicu izbjeglicu, sa svojim plišanim medvjedićem, koja pokušava izbrisati nacističku svastiku ružičastim uzorkom. Vandali su kasnije izmijenili mural kako bi izgledalo kao da djevojčica crta simbol, no ipak, Banksyjeva namjera bila je jasna: razotkriti stalnu društvenu i političku neravnotežu.
Migrant’s Soup Kitchen prenosi Banksyjevu kritiku migrantske krize, rasističke retorike i ravnodušnosti vlasti. Mural je strateški postavljen pored zatvorenog izbjegličkog centra, što se smatra izravnom kritikom Macronove restriktivne migracijske politike, koji je onomad izjavio: “Ne želim migrante na ulicama i šumama”, što je i dovelo do zatvaranja izbjegličkih centara. Gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo pohvalila je mural na Twitteru, napisavši: “Ponekad slika govori tisuću riječi. Humanost i pragmatizam umjesto populizma”.
Kad smo na temi Francuske, valja spomenuti i “Louise Michel”, brod koji je 2019. Banksy financirao kao odgovor na krizu na Mediteranu, kada su europske države izdale direktivu svojim obalnim stražama da ne odgovaraju na pozive u pomoć od “ne-Europljana”, ostavljajući očajne ljude da bespomoćno plutaju na moru. Brod je nazvan prema francuskoj feminističkoj anarhistkinji, a u spašavanje migranata je krenuo u tajnosti 18. kolovoza 2019. iz španjolske morske luke Burriana i otputovao do sredine Mediterana, spasivši 89 osoba. Otprilike 350 ljudi spašeno je samo u prvom tjednu brodom “Louise Michel”, obojenim jarko ružičastom bojom i Banksyjevom slikom djevojke u prsluku za spašavanje koja drži plutaču u obliku srca. Njime upravlja njemačka aktivistica za ljudska prava Pia Klemp, a sam Banksy je objasnio podrijetlo ovog novog projekta nedostatkom reakcije vlasti EU-a na pozive u pomoć od ne-Europljana.
“Štakori... postoje bez dopuštenja. Mrze ih, love i progone. Žive u tihom očaju među prljavštinom. Ipak, sposobni su srušiti cijele civilizacije na koljena”, kazao je umjetnik o - štakorima.
Banksyjevo korištenje motiva štakora direktan je utjecaj francuskog umjetnika imena Blek Le Rat (Xavier Prou), koji je počeo slikati štakore na ulicama Pariza još 1981. Bivajući jednim od osnivača pokreta šablonskih grafita, smatrao je da su štakori jedine divlje životinje u gradovima, kazavši da će samo štakori preživjeti kada ljudska rasa nestane i izumre. Dva desetljeća nakon što je Blek le Rat “napao Pariz” sa svojim šablonskim štakorima, Banksy je nastavio invaziju diljem Engleske i Europe, oživljavajući simbol kao oblik društvenog komentara. Jedno je sigurno, a to je da Banksy nikoga ne ostavlja bez komentara, dok je njegova umjetnost dokaz koliko istovremeno može biti jednostavna i moćna, pogotovo kada postane neugodno iskrena i uronjena u svakodnevicu, kao stalan posjetnik na rasprave koje nikada ne bi trebale biti arhivirane.
Hoćete li se na njegove radove nasmijati, razljutiti, imati oštar komentar ili pak uvredu - zapravo nije niti važno, jer upravo u toj kombinaciji leži snaga njegovih radova koji brišu granicu umjetnosti i aktivizma, nutkajući nas da svijet oko nas pogledamo iz malo drugačije perspektive.
