Iako se najviše voli naglašavati uloga majke od najranije dječje dobi pa sve do zrelosti, knjiga Igora Belošića "Kad te ljubi tata: naše priče o odrastanju", predstavljena u osječkom Kutku za knjigu, pokazat će nam kako svaki otac može na sebe preuzeti odgovornost za blagostanje duha i tijela svoje djece te kako uz malo truda, ali puno ljubavi, čak i djeca rastavljenih roditelja mogu itekako lijepo prosperirati.

Igor Belošić (Zagreb, 1976.) izvršni je regionalni direktor za srednju Europu u ime jedne velike svjetske kemijsko-grafičke korporacije. Sretno je rastavljen otac dvaju veselih sinova na pragu puberteta, tako da, uza sve svakodnevne obiteljske, odgojne i poslovne obveze, nema previše vremena za sebe. U dugogodišnjoj je vezi te živi zapadno od Zagreba, na brijegu iznad Gajnica.

Njegova prva knjiga, objavljena krajem prošle godine u izdanju nakladničke kuće Prof&Graf, nije autobiografija u klasičnom smislu. Priča je to jednog oca koji obožava svoje sinove, poštuje majku svoje djece, s kojom više ne dijeli kućanstvo, te koji želi i svoje sinove naučiti kako jednoga dana biti otac kao što je on sam - iako puno radi i putuje, uvijek zna odvojiti svoje vrijeme i osmisliti kreativne, smislene i poticajne sadržaje kako bi vrijeme provedeno sa svojom djecom bilo što kvalitetnije.

- Prije sedam-osam godina netko mi je poklonio malu crnu bilježnicu, koju sam imao u aktovci. Ne znam kako mi je to palo na pamet, ali kad sam bio u jednoj ćevabdžinici, u taj crni blokić odlučio sam zapisati neke situacije koje se događaju mojim sinovima, koji su tada još bili mali. Tako sam nastavio redovito zapisivati dogodovštine, pa danas imam tri-četiri takve bilježnice te su u jednom trenutku njih dvojica, pogotovo mlađi, počela tražiti da im to čitam. Nakon nekog vremena odlučio sam sve prepisati i uvezati da mogu to spremiti jer rukopisne bilježnice se znaju izgubiti, no kako otprije poznajem Danijela Jakšića iz izdavačke kuće Prof&Graf, tijekom jednog druženja pala je zajednička ideja da napišem knjigu, pa sam to i napravio u obliku dnevničkih zapisa, gdje sam svakoj od tih priča dao uvod i zaključak - kaže Belošić.

U "Kad te ljubi tata: naše priče o odrastanju" tako ćete pronaći doista svašta - anegdote o odrastanju ne samo dječaka, nego i njihova oca, recepte za zanimljiva jela, ideje za druženje s vašom djecom, ali i zabavna i poučna promišljanja tog istog oca o roditeljstvu. Ovo je svojevrsni priručnik za tate, no njegovo čitanje bit će pravi užitak i za mame, bake, stričeve i tetke, odnosno za sve one koji sudjeluju u odgoju djece. U brojnim pričama autor progovara o svojim iskustvima, ali i prenosi stečeno znanje te životne mudrosti, poput: "Tri su prevažne stvari koje baš nikada nikoga ne smijete moliti. [...] nečija pažnja, nečiji ostanak u vašem životu te da taj netko razgovara s vama." Ova je knjiga dokaz da tatina pažnja, nježno usmjeravanje i prije svega ljubav na djecu imaju jednak, ako ne i veći odraz nego majčina.

- Zapravo je namijenjena svakome tko želi bez nekakvih filtara i uvijanja vidjeti kako danas izgleda život jednog rastavljenog oca sa svojim sinovima, koji su u ovom trenutku na pragu puberteta, odnosno stariji je već polako u pubertetu, a u tom razdoblju od jedno četiri-pet godina, koje je zapisano u knjizi, bili su doista mali. Zamislio sam ju kao sef u kojem za našu malu obitelj čuvam neke ideje i vrijednosti koje danas pokušavamo živjeti, a koje u ovom ludom svijetu možda pomalo i nestaju. Dosadašnji feedback mi je vrlo interesantan i zapravo začuđujući zbog toga što su ljudi ne znam na koje načine, bez ikakve reklame, došli do knjige. Mnogi su mi se i javili preko e-maila, u principu komentiraju kako neke stvari koje su pročitali sada primjenjuju kod sebe. Recimo, ja sam dosta antidigitalan, imam brutalan stav prema davanju mobilnih telefona djeci, doma nemamo PlayStation, pa čak ni televizor. Puno vremena provodimo zajednički na jedan kvalitetan način u međusobnoj interakciji - od kuhanja do igranja, planinarenja, dječjih sportova, dakle raznoraznih stvari - rekao je Belošić, dodavši kako se njegova knjiga ne mora čitati kronološki.