Najveći dio tekstova objavljenih u knjizi "Strah od pletenja", koju je prošle godine objavila beogradska Laguna, nastajali su i plasirani u kolumne i na društvene mreže u razdoblju od 1999. do 2008. godine, a njima je pridodano i nekoliko najnovijih tekstova Vedrane Rudan, književnice koja može biti sve, samo ne dosadna. Devet cjelina i 240 stranica protječe u tren oka i, kao što je to već uobičajeno, budi najrazličtiju skalu emocija – od pohvala do pljuvanja, od smijeha do psovke, od želje da što prije okrenem novu stranicu pa do nakane da se knjiga »zafrlji« kroz prozor... ukratko – to je Vedrana Rudan.

I dalje u banani

Laguna

Naravno, s obzirom na činjenicu da su ovi zapisi nastajali u najvećoj mjeri pred dvadesetak godina, samo se po sebi nameće pitanje koliko se i je li se uopće što promijenilo? Ako i je – na bolje nije! Jer, kad pogledamo teme koje Rudanova obrađuje i usporedimo ih s današnjicom udaljenom od tih tekstova od 18 do 27 godina, onda je zaključak kako smo i dalje u banani. Ili, možda bi ona rekla, u Hrvatskoj.

Život samohranih majki, muke i problemi obiteljskog života, svakavi a često nikakvi bračni odnosi, pokvareni političari i svećenici, tupi i agresivni mužjaci, prečesto tupave i nepotrebno podložne ženke, siromaštvo i nedostatak posla, stupidni mrzilački nacionalizam i nezasitno proždrljivi kapitalizam... sve te i brojne druge teme autorica je obrađivala u ranijim tekstovima koji su nažalost, aktualni i danas! Štoviše, današnjica potvrđuje kako je sva Rudaničina kritika, bijes, ogorčenje i cinizam kojim ih je pratila, bila milijun posto opravdana. Tim je nekadašnjim tekstovima autorica dodala i neke nove (ima, ima i o Thompsonu, Plenkiju, Trumpiju...) u kojima ostaje autentično bespoštedna psovačica gluposti i svih onih koji gluposti stvaraju, ali itekako i onih koji ih bez pobune toleriraju! Pa kome dobro, kome ne!

ANA KRIŽANEC

Razmišljanje i reakcije

Dio tekstova referira se i na njezino aktualno stanje vezano uz bolest, prolaznost i starost. Ti su tekstovi, mada su i dalje cinično duhoviti i efektni, kraći u odnosu na većinu ranijih tekstova u kojima, primjerice, vrlo umješno kombinira stvarnost i maštu stvarajući izmišljene likove i situacije, pri čemu uvijek uz svoj već prepoznatljivi cinizam i ironiju oduševljava i vrhunski realnim dijalozima koji su posebno dobri u pretposljednjoj cjelini »Riječki đir«, u kojoj je oživjela lik unuka Kreše, tinjedžera koji na urnebesan način svjedoči o današnjim pogubljenim u svemu generacijama (čast izuzecima) mladih.

Sve u svemu objavljivanje knjige “Strah od pletenja” dobar je potez jer tekstovi Vedrane Rudan još jednom na dojmljiv i upečatljiv način govore o hrvatskoj (pa i svjetskoj) stvarnosti.
Kritičkog stava prema stvarnosti koja nas okružuje nikad dosta, pa je stoga dobro i imati te čitati ove knjige, koje svojom provokativnošću jednostavno traže razmišljanje, promjene i reakcije. Da Vedrane Rudan nema, trebalo bi je izmisliti.