U Gradskoj knjižnici Zadar predstavljena je knjiga "Puni krug – zašto i kako čitati s mladima" u nakladi Ljevak, autorica Anite Peti-Stantić i Mirele Barbaroša-Šikić, uz sudjelovanje knjižničarke Jasmine Kenda, koja u knjizi potpisuje poglavlje o digitalnim resursima.

Društvena dimenzija

Profesorica Anita Peti-Stantić, rođena u Virovitici, lingvistica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, već se godinama bavi temama čitalačke pismenosti i poticanja čitanja. Autorica je više knjiga i projekata posvećenih razvoju čitateljskih kompetencija, a sudjeluje i u projektu "Čitanje u fokusu", namijenjenom srednjoškolcima.

MATE KOMINA

Govoreći o nastanku knjige, za naš list je otkrila kako je ona rezultat dugogodišnjih razgovora i promišljanja o čitanju i radu s mladima. Kako objašnjava, ideja se razvila tijekom nekoliko godina redovitih susreta nje i koautorice Mirele Barbaroša-Šikić na kojima su raspravljale o tome kako danas govoriti o čitanju i kako ga približiti mlađim generacijama. Ubrzo im se pridružila i Jasmina Kenda, koja je unijela važnu perspektivu digitalnih resursa, jer su one, kako priznaje, možda više okrenute tradicionalnim knjigama.

– Knjiga smo strukturirali u nekoliko tematskih cjelina. Prvi dio donosi teorijski okvir i bavi se pitanjem zašto je čitanje važno i kako razvijati tzv. "dvopismeni mozak", odnosno sposobnost dubinskog i digitalnog čitanja. U nastavku razmatramo proces čitanja od motivacije do izbora tekstova, pa sve do rada na tekstu i njegova vrednovanja. Posebno poglavlje posvetile smo iskustvima učiteljica koje su podijele primjere iz svoje nastavne prakse. Posljednji dio posvećen je resursima i projektima poticanja čitanja, od različitih obrazovnih inicijativa do suvremenih formata poput audioknjiga, kaže Peti-Stantić pojašnjavajući simboliku naslova.

– Krug nam se činio savršenim simbolom. Čitanje je proces. Kad prvi put pročitamo neki tekst, razumijemo ga na jednoj razini. Ako o njemu razgovaramo s drugima ili mu se vratimo kasnije, razumijevanje se produbljuje. Taj proces stalnog vraćanja i produbljivanja za nas je taj puni krug čitanja.

Pritom je istaknula kako čitanje ima važnu društvenu dimenziju. Podsjetila je na to kako se u vrtiću djeca okupljaju u krugu i slušaju priče.

– Taj krug zajednice ne bismo smjeli izgubiti ni kasnije. I odrasli trebaju stvarati svoje krugove čitatelja, male zajednice u kojim se o knjigama razgovara i razmjenjuju mišljenja, govori lingvistica.

Koncept "dvopismenog mozga", o kojem pišu autorice u knjizi, temelji se na istraživanjima američke znanstvenice Maryanne Wolf koja proučava kako čitanje oblikuje naš mozak. Riječ je o sposobnosti razvijanja dviju vrsta čitanja: brzog digitalnog pretraživanja informacija i sporijeg, dubinskog čitanja koje potiče razumijevanje i promišljanje.

– U digitalnom dobu čitamo više nego ikada, ali često brzo i površno, skačući s teksta na tekst. Dok digitalno čitanje usvajamo gotovo spontano jer smo stalno okruženi ekranima, dubinsko čitanje treba svjesno razvijati i vježbati, osobito u školama. Ako se razvija samo brzina čitanja, upozorava Wolf, postoji opasnost gubitka koncentracije i sposobnosti promišljanja, zbog čega je važno njegovati obje vrste čitateljskih vještina, ističe Peti-Stantić.

U knjizi se oslanjaju i na znanstvena istraživanja o obrazovanju te ističu koncept četiri stupa učenja, često spominjan u suvremenoj pedagogiji. Riječ je o modelu koji proces učenja promatra kao niz faza od početne motivacije do završne konsolidacije znanja.

– Između te dvije točke nalaze se faze u kojima učenici postupno usvajaju i produbljuju gradivo. Iako su ti koraci u obrazovanju dobro poznati, često se zanemaruje važnost vremena potrebnog da se znanje doista učvrsti. Upravo je konsolidacija ključna ne samo za učenje općenito nego i za čitanje te za oblikovanje vlastitog mišljenja o pročitanom, naglašava autorica te dodaje kako na toj ideji temelje i svoj pristup čitanju u obrazovanju.

U knjizi posebno mjesto imaju i svjedočanstva učiteljica iz prakse. Autorice su željele da teorijske ideje o čitanju i obrazovanju prate i konkretna iskustva iz učionica, pa su u knjigu uključile razgovore s učiteljicama iz osnovnih i srednjih škola. Kako objašnjava Peti-Stantić, mnoge učiteljice su na to pristale pod punim imenom i prezimenom, otvoreno govoreći o izazovima s kojima se susreću u obrazovnom sustavu, ali i o rješenjima koja su pronašle u svakodnevnom radu.

– Sve su dobile ista pitanja i smjernice, no njihovi su odgovori bili vrlo različiti. Upravo je to pokazalo koliko su njihova iskustva vrijedna. Ujedno je riječ i o svojevrsnom činu hrabrosti i zajedništva, odnosno želji da se podijele primjeri dobre prakse i potaknu druge učitelje. Time se pokazuje da ideje o kojima pišemo u knjizi nisu apstraktne, nego se mnoge od njih već svakodnevno ostvaruju u učionicama, jasna je jedna od autorica ove vrijedne knjige.

Pritom ističe i važnu ulogu knjižničara u poticanju čitanja.

– Knjižnice su tzv. "treća mjesta" u kojima se često mogu razviti inicijative koje drugdje teško nastaju. Upravo zato knjižničari, osobito školski i oni na dječjim odjelima, imaju važnu ulogu u razvoju čitateljskih navika jer rade i s onima koji već vole čitati i s onima koji tek trebaju otkriti knjige. Prednost knjižničara je i to što im kroz ruke prolazi velik broj naslova, pa mogu uočavati veze među tekstovima i temama koje drugi možda ne primjećuju, podijelila je Peti-Stantić te istaknula kako knjižnice pritom mogu biti i mjesto susreta kroz čitateljske klubove, zajednička čitanja.

Jedinstvena skupina

U knjizi tako donose i nekoliko eseja i književnih tekstova koji su im bili važni u profesionalnom i osobnom razvoju. Među njima je i esej Antuna Šoljana "Za djecu ili protiv djece", nastao još 1960-ih, ali i danas iznenađujuće aktualan.

– U tom eseju on propituje način na koji govorimo o djeci i mladima, upozoravajući da ih često promatramo kao jedinstvenu skupinu, zanemarujući njihove razlike. Otvara i pitanje postoje li uopće "pisci za djecu" i "pisci za odrasle", nudeći jednostavan odgovor da su pisci ili dobri ili nisu, objašnjava autorica.

Upravo takva iskustva autorice povezuju i s važnosti različitih projekata koji potiču čitanje. Ističu kako takve inicijative mogu imati dugoročan utjecaj na razvoj čitateljskih navika, osobito kada traju dulje vrijeme i omogućuju kontinuirani rad s mladim čitateljima.

– Danas često govorimo o projektima, ali možda ne koristimo dovoljno sve mogućnosti koje oni nude. Posebno su vrijedni oni koji traju tijekom cijele godine i mladima omogućuju susret sa suvremenim knjigama. Tada čitaju tekstove o kojima još ne postoji kanonsko mišljenje, pa su slobodniji razvijati vlastite interpretacije i kritičko mišljenje, kaže Peti-Stantić.

Primjera takvih inicijativa, dodaje, ima sve više: od projekta "Naša mala knjižnica", koji povezuje vrtiće i osnovne škole, do programa usmjerenih na srednjoškolce. Posebno izdvaja i projekt "Rođeni za čitanje", koji pokušava uključiti i pedijatre te čitanje promatrati kao pitanje javnog zdravlja, pa djeca u Hrvatskoj već prije polaska u školu u pedijatrijskim ordinacijama dobivaju dobno prilagođene knjige hrvatskih autora. Među važnim programima spominje se i projekt "Čitanje u fokusu" u kojem srednjoškolci čitaju suvremene europske romane koje su prethodno odabrali njihovi vršnjaci u zemljama s nagradama mladih čitatelja te kroz susrete s autorima, radionice i pisanje eseja i kritika postupno razvijaju čitateljske i argumentacijske vještine.

– Ideja je jednostavna: ne odrastaju sva djeca u okruženju u kojem su knjige dostupne. Mnoga djeca odrastaju u domovima u kojima nema nijedne knjige, a to značajno smanjuje njihove šanse da postanu čitatelji. Ako vjerujemo da su znanje i čitanje temelj demokratskog društva, onda je važno učiniti sve da knjige dođu do svakog djeteta, zaključuje Peti-Stantić. n