Svojom interpretacijom triju suita za klavir (posljednja je obrada P. I. Čajkovski-M. Pletnjev) počastio nas je pijanist Konstantin Krasnitsky u Mramornoj dvorani dvorca Eltz u Vukovaru.

Živost i život

Koncert je počeo bajkovitom suitom "Karneval" Davora Bobića (a.o. 23, integralna praizvedba), kada je još jedanput pokazao svoju veliku imaginaciju i sposobnost da notnom tekstu, posebice modernih autora, udahne živost i život predajući se do kraja uz veliku koncentraciju te poštovanje prema muzičkom djelu, pa i instrumentu, vrlo osebujno, kako smo ga naviknuli redovito čuti na njegovim koncertima, posebice pijanističkim recitalima.

Odmjereno, mekih kretnji, kao i tona, pokazao je umjetnik izraziti glazbeni ukus te osjećaj za mjeru. U stavcima Harlekin otvara predstavu, Dolazak i igra patuljaka, Baba roga, Uspavanka, Marš olovnih vojnika, Nestašluci i Djed Krasnitsky se transformira od razigranog dječarca preko dramatične zrelosti do dubine umornog čovjeka, te zablista u vrlo zahtjevnom finalu - Hrvatsko narodno slavlje (Veliko Nedelišćansko proštenje), gdje osim muzičkih i tehničkih vještina pokazuje gotovo sklonost improvizaciji i osobnom otisku, iščitavajući tekst tog fantastičnog klavirskog djela na svoj osebujan način, dajući si slobode u dinamici i agogici te vodeći glasove intuitivno, pokazujući tako veliko koncertno iskustvo. Moglo bi se reći da to iznimno djelo iz ranog opusa Davora Bobića pokazuje da je ponekad početnička inspiracija i inventivnost najiskrenija, najmaštovitija i potpuno autentična.

Slijedila je na programu suita za klavir Bele Bartoka, op. 14, sz. 62 (1918.), koju umjetnik iznosi s velikom lakoćom, igrajući se notnim tekstom i dinamikom u Allegrettu i razigranom Scherzu, silovitom Allegro molto te pokazujući izraziti senzibilitet u gracilnom Sostenutu.

GRADSKI MUZEJ VUKOVAR

Koncert je umjetnik završio vrlo zahtjevnom Koncertnom suitom iz baleta "Orašar". Obradu Marcha Krasnitsky izvodi s lakoćom, iznimno jasnom artikulacijom te ponešto slobodnije diše u okviru fraziranja. Ponegdje su se tijekom suite čuli toliko udaljeni zvuci da se stjecao dojam kako je u izvedbi više od jednog izvođača, usudila bih se reći da u svim stavcima - March, Ples šećerne vile, Tarantella, Intermezzo, Trepak, Kineski ples, a osobito u završnom Andante Maestoso čujemo gotovo orkestralni zvuk, a čarolija pijanističke izvedbe odnijela nas je na trenutke u neki novi, bolji svijet.

Za prvi bis umjetnik je odabrao "Oktobar" P. I. Čajkovskog iz Godišnjih doba, kojim je ostavio snažan dojam koristeći se svim zvukovnim mogućnostima instrumenta. Drugi bis bio je "Zvjezdano nebo" iz Bobićeve zbirke "Zvjezdano nebo", vrlo suptilna i jednostavna kompozicija, donesena vrlo proživljeno i sugestivno, u kojoj se prepoznaje autorov potpis.

Predani rad

Svoju izvrsnost gradio je Konstantin Krasnitsky na genetici i odgoju roditelja glazbenika, vrlo ranom početku glazbene poduke u iznimnim uvjetima kod vrsnih pedagoga te svakako na dugogodišnjem predanom radu te visoko profesionalnom beskompromisnom pristupu u svojoj bogatoj koncertnoj aktivnosti diljem rodne Bjelorusije, posljednjih godina i vrlo ambiciozno, s pozitivnim predznakom i diljem Hrvatske, pa i u udaljenim zemljama, poput Kine. Svoju izvrsnonst potvrđuje brojnim visokim nagradama na pijanističkim natjecanjima, uspješnim pedagoškim radom u okviru institucije, a neformalno u obliku seminara, te kao gostujući profesor na prestižnim muzičkim akademijama i kao član žirija na natjecanjima.

Iznimnost Bele Bartoka i Petra Iljiča Čajkovskog ne treba podcrtavati, a ni Davora Bobića, koji je svoj veliki skladateljski doprinos dao ne samo u klavirskoj glazbi nego i za širok spektar instrumenata i glas te mnoštvom orkestralnih uspješnica. Moglo bi se reći da je umjetnički tandem Bobić-Krasnitsky pun pogodak glede stvaranja i interpretacije muzičkog djela na našem prostoru. n