Nenad Rizvanović
"Ovaj grad često zaboravlja što je sve bilo i kakve je sve interesantne likove imao"
Osječko 20. stoljeće, ali i ono slavonsko, hrvatsko, austrougarsko i jugoslavensko
Promocija knjige Nenada Rizvanovića “Zadnja pošta Osijek”, objavljene ove godine u izdanju Naklade Ljevak, održana je u osječkoj Galeriji Kazamat.
Najnoviji roman istaknutog aktera hrvatske književne i nakladničke scene predstavljen je u organizaciji udruge PLANTaža u sklopu projekta Kultura na asfaltu, a uz autora u razgovoru su sudjelovale i povjesničarka i kroničarka grada Osijeka Zlata Živaković-Kerže te književna teoretičarka, akademkinja i dekanica Akademije za umjetnost i kulturu Helena Sablić Tomić, uz moderiranje predsjednice PLANTaže Darije Walter.
“Zadnja pošta Osijek” neobična je pikareska jednog antiheroja koji, pripovijedajući svoj život - biografiju kojoj, dakako, ne treba sasvim vjerovati - zapravo pripovijeda osječko 20. stoljeće, ali i ono slavonsko, hrvatsko, austrougarsko i jugoslavensko. Izmaštana je to, prepravljena i dopisana biografija Lavoslava Krausa (Osijek, 1897. - Beograd, 1984.), zasnovana na njegovoj autobiografiji “Susreti i sudbine” (Glas Slavonije, 1973.).
Lavoslav Kraus bio je Židov, liječnik i komunist, a “Zadnja pošta Osijek” govori o stvarnim i izmišljenim događajima iz njegova života do 1941. godine. Osim u Osijeku radnja se zbiva i u Rijeci, Ogulinu, Veneciji i Černovicama, a u sporednim se ulogama pojavljuje mnoštvo stvarnih i izmišljenih likova, između ostalih Jagoda Truhelka, Vladimir Filakovac, Jeanne Moreau, Mustafa Golubić, Jovan Stanisavljević Čaruga, Gregor von Rezzori i Miroslav Krleža.
- Kada sam pročitao “Susrete i sudbine”, u Lavoslavu Krausu prepoznao sam jedan pravi pikarski književni lik. Moja knjiga ne prepričava tu njegovu autobiografiju; uzeo sam iz nje tek neke motive i događaje. Bilo mi je fascinantno da je on poznavao i Krležu, i Čarugu, i Mustafu Golubića te da je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu. “Zadnja pošta Osijek” završava 1941., iako on ima veliku biografiju i nakon toga. Uglavnom, puno sam toga isfikcionalizirao, ali dok sam izmišljao koještarije, trudio sam se biti na neki način vjeran tom njegovu glasu, priči, životu. S druge strane, ima puno stvari koje su doista stvarne, neke su čak doslovno prepisane iz njegove knjige - pojasnio je Nenad Rizvanović.
U svom najnovijem romanu Rizvanović zida novi grad, pri čemu spaja dijelove povijesti, priča, intriga, stvarajući zabavnu, a povremeno i posve izmaštanu esekersku cjelinu. Jedna je od vrijednosti “Zadnje pošte Osijek” u njezinu stilu i njegovu posebnom elementu - neusiljenom jeziku. Pripovjedač i likovi govore prirodno i slobodno: od dijaloga i unutarnjih monologa preko svjedočanstava koja su na granici kakvog zapisa ili transkripta govora poludjelog kazivača i modernističke groteske do misli junaka i reminiscencije o bitkama u Prvom svjetskom ratu na bojišnicama europskog Istoka. Autor uzima i mnoge slobode u stilskim izborima: njegovi Slavonci zvuče uvjerljivo upravo zbog dokinutih ograničenja u jeziku, onih leksičkih i sintaktičkih iznad svega.
- Lavoslav Kraus bio je vrlo važan osječki lik preko kojeg se prelomilo puno toga. Zanimljiv je i mislim da će ljudi rado čitati ovu knjigu te se nadam da će to možda označiti početak nekog većeg interesa za Krausa. Postoji manji interes za njega, no, kažem, nadam se da će takvi osječki likovi, koji su zanimljivi i avanturisti, isplivati i dalje. Do sada imam zaista jako dobre kritike, ljudi mi kažu da je roman odlično napisan i da im je izvanredno zanimljiv. “Zadnja pošta Osijek” nije samo priča o Krausu, to je jedan kontekst prve polovine 20. stoljeća, koja je u Osijeku bila strašno uzbudljiva. Mislim da ovaj grad često zaboravlja što je sve bilo i kakve je sve interesantne likove imao, koji su bili sposobni ispričati velike priče - rekao je Rizvanović.
