Umjetnik, filantrop i, kako kaže, vječni optimist, Marko Babić je još 2018. pokrenuo projekt Artplakata. Brend nastao iz ljubavi prema fotografiji i umjetnosti najpoznatije simbole hrvatskih gradova stavlja u potpuno nov, vizualno maštovit kontekst. U šarenim kolažima uz dašak retrostila pulska Arena postaje zdjela špageta, Most Franje Tuđmana harfa, a Dugi otok komad slasne torte.

U svakom kutku Zagreba, Zadra, Splita, Dubrovnika ili Vinkovaca Babić vidi detalj arhitekture, pejzaž ili tek trenutak koji može zaokupiti pažnju i stvoriti sliku koja ostaje u pamćenju cijeli život. Za svoj rad na cover albumu grupe Chui "Do zvijezda" ove je godine nagrađen Porinom za likovno rješenje, no glavni mu je cilj ipak oživiti dijelove gradova i podsjetiti ljude na zaboravljene ljepote hrvatskih krajolika. Njegove radove kupuju diljem svijeta, u budućnosti se planira više posvetiti i Slavoniji, a kako izgleda njegovo kreativno putovanje donosimo u nastavku.

Kako je započeo projekt Artplakata i što vas je uopće potaknulo da pokrenete vlastiti brend?

- Artplakata postoji već nekih pet godina. I prije toga sam imao ideju da radim nešto slično, no tada još nisam imao jasnu viziju kako će to izgledati. Htio sam zapravo napraviti nešto drukčije, jedinstveno i neobično. Isprva nije bio plan da Artplakata postane brend koji će prodavati plakate po cijelom svijetu. To se zapravo dogodilo slučajno - neke su se stvari jednostavno poklopile i krenulo je u tom smjeru. Budući da živim i radim u Zagrebu, htio sam napraviti nešto lijepo za grad, da mu se na neki način odužim kao umjetnik. Uzeo sam fotoaparat, sjeo na bicikl i krenuo. U dva dana napravio sam oko 500 fotografija raznih zanimljivih lokacija, mjesta, statua, građevina. Kod kuće sam ih počeo obrađivati, i mogu reći da mi je Zagreb na neki način bio poligon na kojem sam razvio svoj stil. Taj stil se dijelom naslanja na kolaž, sadržava vintage elemente i puno boja. Upravo sam tako izgradio svoj prepoznatljiv vizualni izraz. Napravio sam nekoliko radova i to su vidjeli ljudi oko mene i rekli su mi da moram nešto s tim napraviti. Objavio sam da radove na društvenim mrežama i zaista su svi reagirali pozitivno. Ono što me se najviše dojmilo, a što nisam mogao predvidjeti, jest to da je moja publika od 18 pa sve do 90 godina. Mladima se sviđaju jer je retro uvijek in, a starijima bude nostalgiju. Nakon Zagreba jednostavno se dogodila neka magija sve je zaživjelo, bio sam doslovno na krilima dobrih komentara. Tada sam odlučio početi kolažirati i druge hrvatske gradove.

Kako nastaju vaši radovi i što želite poručiti gledatelju?

- Nemam neko ustaljeno pravilo ili šablonu po kojoj radim. Prvotna ideja bila je prikazati dijelove grada, objekte, građevine, skulpture koje ljudi često uzimaju zdravo za gotovo. Htio sam ih podsjetiti da je to dio njihova grada i da ne prolaze kraj toga svakodnevno a da ne obrate pažnju. Što i nije čudno, jer živimo u vremenu koje je užurbano i površno. Na tragu toga biram zanimljiva mjesta koja imaju neku priču ili poveznicu i pokušavam ih naglasiti, revitalizirati i reći ljudima: "Hej, ovo je u tvom gradu!" Želim da se ljudi zaustave i kažu: "Gle, stvarno to rijetko primjećujem." Hrvatska je općenito bogata predivnom arhitekturom, prirodom i pejzažima. U pravilu, moj je glavni cilj prenijeti neku pozitivnu energiju, dobru vibraciju na ljude. Često ljudi interpretiraju moje plakate na sasvim različite načine, i to mi je uvijek zanimljivo čuti kad održavam izložbe. Većina mojih plakata zapravo nema nikakvu posebnu, skrivenu poruku. Ono što želim jest da neobaveznim, pomalo ludim kolažima prenesem ljudima pozitivnu energiju. Često mi ljudi pišu kako sam im "osvježio prostor" ili kako ih razveseli svaki put kad prolaze kraj plakata koji su objesili kod kuće ili u uredu. I to mi je krajnji cilj - da ljudima uljepšam dan i popravim raspoloženje.

Plakati nastaju i iz vaših fotografija. Kako se uopće rodila ta ljubav prema fotoaparatu?

- Oduvijek su me privlačile zanimljive, drukčije fotografije. Volim boje i neobične kadrove, ali ne bih za sebe rekao da sam fotograf. Moje fotografsko znanje dovoljno je da snimim motiv koji me zanima i pretočim ga u svoj rad. U radovima nemam potrebu za vrhunskim, tehnički savršenim fotografijama. Bitno mi je da imaju lijepu kompoziciju i da se mogu prenijeti na plakat koji ima glavu i rep, neku ravnotežu i sklad. Pratim puno pravih fotografa na društvenim mrežama, pa bi me bilo pomalo sram pred njima reći da sam i ja fotograf.

Puno ste izlagali svoje radove na izložbama, kakve su reakcije publike?

- Do sada sam imao sedam samostalnih izložbi. Izlagao sam uglavnom u Zagrebu i jednom u Vinkovcima. Većina izložbi bila je po Zagrebu. Iz tih izložbi često se rode nova prijateljstva i poslovne suradnje. Ljudi uglavnom pozitivno reagiraju, većini izmamim osmijeh dok prolaze kraj mojih radova. I to mi je stvarno najdraže. Nedavno sam izlagao u staroj tvornici Sljeme, u sklopu jedne građanske inicijative koja je tamo organizirala "kulturnu subotu". Izložio sam četrnaest radova i neko sam vrijeme stajao sa strane, promatrao ljude kako reagiraju. Svi su se smijali, bilo je puno djece, kojoj je to također bilo fora. Takvim izložbama zapravo dođem u dodir s ljudima, što mi jako puno znači za daljnji rad. Uvijek se dogodi neka zanimljiva poslovna suradnja, izložbe su mi uvijek posebno iskustvo.

Kakva je bila vaša reakcija kad su vas prozvali za Porin za cover albuma grupe Chui?

- Cover koji se našao na naslovnici albuma uopće nije rađen za album. Nastao je prije kao samostalan plakat. Toni iz benda vidio je taj plakat u jednom kafiću u Zagrebu i kontaktirao me, predstavio se i rekao da bi taj plakat savršeno odgovarao kao naslovnica, jer se album zove "Do zvijezda". Na plakatu su prikazani kultni zagrebački Richterovi neboderi, takozvane rakete, a jedna od njih "polijeće", što se odlično uklopilo u naziv i poruku albuma. Jednostavno smo odlučili iskoristiti taj rad kao cover ploče. Kada je ploča izišla, moram priznati da sam bio jako iznenađen reakcijama - ljudi su doslovno poludjeli za omotom! Toni mi je u jednom trenutku čak rekao: "Ukrao si nam show, svi pričaju o coveru!" Iako je album stvarno sjajan, ispalo je da se o naslovnici pričalo gotovo jednako koliko i o glazbi. Na kraju su, ako se ne varam, osvojili nekoliko Porina. Kad je došlo vrijeme prijava za Porin, uopće nisam razmišljao o tome da bi oni mogli prijaviti i omot, ali Toni je to već napravio. To mi je bilo potpuno neočekivano i bio sam jako sretan. Porin se ove godine održavao u Karlovcu, a likovni dio nagrada bio je prvi na programu. Dok sam se vozio, razmišljao sam što ću reći ako slučajno dobijem Porina, ali zapričali smo se u autu i uopće nisam stigao smisliti nikakav govor. Kad su me prozvali, potpuno sam se pogubio, čak mi je bilo malo neugodno. Izletio sam na pozornicu, bio sam sav smotan, ali je na kraju ispalo simpatično. Pozdravio sam sve, zahvalio Toniju na povjerenju i na tome što mi je dao priliku da budem dio njihove priče. Cijela ta suradnja s Chuijem pokazala se kao jedna fantastična priča. Još i danas dobivam povratne reakcije i za album i za cover, tako da je to zaista bilo sjajno iskustvo. Nadam se da ću još surađivati s njima na nekim budućim projektima jer stvarno jako volim taj bend.

Izrazili ste želju da radite više plakata vezanih uz Slavoniju. Koje su vam lokacije ondje najprivlačnije?

- Jako volim Slavoniju. Dio svog života proveo sam u Požegi, a mama mi je Slavonka, pa s te strane imam tu neku slavonsku žicu koja me stalno vuče. Općenito volim Slavonce, odgovara mi njihov mentalitet, ljudi su pristupačni, mirni i prijateljski nastrojeni. Što se tiče mojih radova, već sam kolažirao dosta motiva iz Slavonije, ali posljednjih godina, jer jako volim more i otoke, bio sam više fokusiran na obalu i morske gradove. Slavonske motive obrađivao sam u manjoj mjeri, ali to će se promijeniti. Nedavno sam napravio jedan zanimljiv plakat - noćni pogled na Osijek s Drave. Radio sam i osječki pješački most i Tvrđu. Moram reći da uvijek dobijem jako dobre reakcije. Osječani imaju odličan vibe, puno mi se ljudi javilo kad su vidjeli te plakate. Vinkovci također, tamo imam puno prijatelja, a imao sam tamo i izložbu u sklopu DORF festivala. Često sam odlazio onamo i uvijek mi je bilo zanimljivo družiti se s raznim ljudima i bendovima. Inače sam i sam imao bend, pa smo puno svirali po Slavoniji. Nemam možda neki poseban razlog zašto toliko volim Slavoniju, ali kroz život mi je jako puno značila. Upravo zbog toga želim se više fokusirati na nju i napraviti lijepe plakate Vukovara, Vinkovaca, Županje, Belišća i Đakova. Za Đakovo sam već napravio Đakovačku katedralu, taj je plakat jako uspješan i dosta ga ljudi kupuje i naručuje. Nedavno sam jedan primjerak poslao čak u Australiju!

Koji su planovi za budućnost Artplakata? Planirate li širenje asortimana, nove izložbe ili nešto sasvim drukčije?

- Izložbe su mi i dalje prioritet, a volio bih izlagati i u Osijeku. Plan je već neko vrijeme da počnem kolažirati različite gradove iz Hrvatske, što mi je jako zabavno. Volio bih svoje kolaže proširiti i na regiju bivše Jugoslavije, obuhvatiti susjedne zemlje. Do sada sam napravio jedan plakat Ljubljane, koji je također dobio dobre reakcije, te Beča. Trenutno, moram priznati, jako bih volio napraviti zanimljiv kolaž Sarajeva jer mi je taj grad posebno drag. Pretpostavljam da ću nakon toga raditi nešto i u Srbiji, u Bosni i Hercegovini, i općenito u regiji, koja mi je zanimljiva. Volio bih prenijeti svoj stil i atmosferu oko granica Hrvatske.

Neke od svojih plakata slali ste u Australiju, New York i gotovo cijelu Europu. Kakav je osjećaj znati da vaši radovi krase domove diljem svijeta?

- Većinom se radi o našim ljudima koji žive u inozemstvu, a jako mi je zanimljivo kad turisti ili stranci naruče plakat. Recimo, imao sam situaciju s čovjekom iz New Yorka koji je naručio plakat nakon što je vidio moje radove u Zadru, u jednoj slastičarnici. Posebno mi je drago kad neki stranac naruči plakat s hrvatskim motivom jer to znači da mu se sviđa i plakat i Hrvatska. Nevjerojatno je lijep osjećaj znati da moji plakati postaju dio nečije svakodnevnice. Dobio sam jedan mail od zanimljivog para koji se preselio u Stockholm. Naručili su deset plakata i zalijepili ih po stanu, a zatim su mi poslali mail koji me gotovo rasplakao. Napisali su da im nedostaje Hrvatska i Zagreb, pa su cijeli hodnik ukrasili mojim plakatima. Rekli su da ih svaki jutro, kad se spremaju za posao, to totalno razveseli, i ja sam bio jako dirnut. Sve skupa je ispalo jedna tako pozitivna i neobavezna priča, čista dobra vibracija. Jako sam sretan što mogu širiti takvu pozitivnu energiju, posebno u današnje vrijeme. Dogodila se neka magija, ali ljudi su mi potvrdili da sam učinio nešto zaista dobro.