Izložba “Dajem vam u ruku tamburu” donosi obnovljenu priču o osječkim graditeljima glazbala
Graditelj glazbala Josip Rohrbacher izmislio je jedinstveni instrument - banjolinu, spoj američkog bendža i mandoline
Kad na izložbi ispred eksponata ne možete biti mirni, već vam i noge zaplešu, može se reći da je uspješna. Uvjerit ćete se u to i sami ako do veljače obiđete Muzej Slavonije i pogledate audiovizualnog tipa izložbu "Dajem vam u ruku tamburu", posvećenu osječkim graditeljima glazbala i tamburaškim dirigentima, braći Josipu Rohrbacheru (1881. - 1966.) i Leopoldu Rohrbacheru (1899. - 1990.), djelatnima u Osijeku između 1922. i 1944. godine. Priča je to koju su suautori, profesor Mario Zbiljski i Andreja Šimičić ispričali o osječkoj umjetničkoj tamburaškoj glazbi, o tamburaškim orkestrima kao nositeljima hrvatskog identiteta.
Uz promociju tambure kao hrvatskog glazbala i tamburaške glazbe s elementima nacionalnoga hrvatskog izričaja, Josip Rohrbacher patentirao je tamburu tzv. novog sustava - banjolinu, spoj tambure i bendža. Banjolina je instrument na kojem je bilo moguće izvoditi zahtjevnije skladbe, poput arija iz opera i opereta. lako je nekoliko banjolinskih komornih sastava i orkestara to dokazalo, s odlaskom njegova autora nestalo je i glazbalo.
- Do današnjih su dana tzv. srijemske tambure iz radionice braće Rohrbacher ostale pojam visoke kvalitete. Osim toga sačuvano je nekoliko partitura skladbi Josipa Rohrbachera koje svjedoče o njegovoj svestranosti i širokim glazbenim interesima. Izložbom predstavljamo rezultate istraživanja provedenih od 2023. do 2025. godine u muzejskim, arhivskim i knjižničnim ustanovama Osijeka, Belišća, Slavonskog Broda, Zagreba, Niša i Korneuburga u Austriji. Izloženi predmeti iz vlasništva su Muzeja Slavonije te nekoliko baštinskih ustanova kao i privatnih vlasnika. Svima zahvaljujemo na pomoći i posudbi - navode Šimičić i Zbijski.
O izložbi je progovorio i poznati glazbeni znalac i njegovatelj te štovatelj narodnog identiteta Slavonije, Baranje i Srijema, sadašnji dožupan Goran Ivanović Lac.
- Izložba je vrlo značajna. Osijek je grad kulture, Osijek je grad vrhunskih obrtnika, to dokazuje i ova izložba o dva brata. Leopold i Josip izrađuju tambure, u biti nastavljaju onu priču koju je započeo Pajo Kolarić kao utemeljitelj i osnivač svega ovoga što danas baštinimo kao tamburašku glazbu. Ne treba zaboraviti zahvaliti i autorima na hvalevrijednoj ideji da ovakvu izložbu imamo u Osijeku u Muzeju Slavonije. Osječko-baranjska županija potiče i promiče sve ono što je naša narodna, tradicijska glazba. Ovdje će ljudi koji dođu posjetiti i vidjeti izloške s kojima će se možda ne samo prvi put sresti nego će i naučiti ponešto o glazbaralima, koji su jako važni. Jer ti su obrtnici, kada su bili potjerani odavde, iz Osijeka, jedan u Austriju drugi u Ameriku, prenijeli iskustvo i nastavili se baviti upravo ovim stvarima. Krasna i hvalevrijedna i ideja i inicijativa kojoj je rezultat ova izložba - priča Ivanović.
Mario Zbiljski, nastavnik tambura u Glazbenoj školi Franje Kuhača Osijek, rezimirao je da mu je čast i zadovoljstvo što su uspjeli u ovom velikom projektu.
- Uspjeli smo oživiti dva istaknuta graditelja instrumenata, ali isto tako i organizatora kulturnog i umjetničkog života u Osijeku prije sto godina. Rohrbacheri su imali prvu radionicu glazbala u Osijeku. Ponudili smo mogućnost građanima da spoznaju da su imali cijenjene i u svakom slučaju visokostručne sugrađane iz tog doba - izjavio je Mario Zbiljski, čiji je život vezan, prije estradno, a sada nastavnički, uz prepoznatljiva žičana glazbala i glazbenu kulturu.
Naravno da je, priređujući izložbu, i prstima prebirući po žicama, "ispipao dušu" i kvalitetu izložaka.
- To je moj život, mene su nekako tambure pratile uvijek, tako da su mi one jednostavno nastavak ruku. Od izloženih su tambura manje-više sve svirljive, a ako i nisu, mogu se lako s vrlo malo manevara dovesti u stanje sviranja, osjetiti boju tonu u kojem su uživali Osječani prijašnjih generacija - kazao je Zbiljski, koji cijeni da će tambura nastaviti živjeti u našoj kulturi i nadalje, a to potvrđuje i nastup na izložbi tamburaškog seksteta. "To je samo jedan mali dio tamburaške populacije ovdje u Osijeku, ima ih u Glazbenoj školi, u KUD-ovima, ansamblima - od Paje Kolarića do tamburaške škole Batorek, tako da ih ima u medijima nikada manje, a u stvarnom životu nikad više. Znači, ima nas puno i idemo naprijed", ocijenio je Zbiljski.
Andreja Šimičić voditeljica je Zbirke glazbenih instrumenata Muzeja Slavonije, koautorica je izložbe o graditeljima tambura koje su ozbiljno israživali kako bi predstavili reprezentativan izbor glazbala koje su izradili braća Rohrbacher i čime su se sve bavila tijekom dvadesetak godina koliko su djelovali u Osijeku između dva svjetska rata.
- Budući da su oni bili važni sudionici glazbenog života u Osijeku u tom razdoblju, napose umjetničke glazbe, mislimo da je ova izložba iznimno važna i da valorizira njihov rad i smješta ih u povijesno vrijeme te pokazuje njihove zasluge koje su imali u svoje doba - izjavila je Šimičić, koja tvrdi da su izložili vrijedne tambure na kojima se i danas svira.
Izdvojila je banjolinu kao zanimljivo glazbalo.
- Ono je, na neki način, eksperiment Josipa Rohrbachera, koji je uvijek tražio nešto više i nešto bolje od postojećih glazbala i pritom je izumio i patentirao to novo glazbalo i nazvao ga “nova tambura”, odnosno banjolina, koja je na neki način spoj američkog bendža i mandoline - istaknula je Andreja Šimičić. n
