Kino klub Osijek je u Kino klubu Uranije predstavio eksperimentalne filmove polaznika filmskih radionica. Ovogodišnja, 10. Filmska runda počela je tako hibridnim filmovima koji kombiniraju tehnike i elemente svih filmskih rodova, a jedan od njih je i "Sinestezični ja" Frana Zamaklara.

- Preplavljen sam emocijama, baš sam presretan. Bilo je ovo zaista nevjerojatno iskustvo. Polaznik sam prve radionice Kino kluba Osijek za izradu amaterskih filmova, a koji je osnovan prije samo godinu dana. Budući da imam prošlost u literarnom stvaralaštvu i kreativnom izražavanju, pomislio sam – zašto se ne bih okušao i u ovome. Pod vodstvom našeg poznatog osječkog redatelja Davida Gaše i odličnog Tomislava Šobana ostvarili smo izvrsnu suradnju. Njihov skup znanja i uvid u drukčije perspektive, kako gledati film i kako ga promišljati ili argumentirati, bilo je zbilja vrijedno iskustvo. Naučili smo puno o kadriranju, montaži, vrstama filmova. Odlično je i što je radionici izrade amaterskih filmova prethodila radionica promatranja, što nas je stvarno pripremilo na razmišljanje o filmu - govori.

"Sinestezični ja" kroz čitanje proze i prebiranje fotografija govori o sposobnosti da svijet i ljude oko sebe doživljavamo na poseban način.

- Pokušao sam prikazati kako vidim svijet; kroz boje i osjećaje. Ono "titranje" koje osjećam oko ljudi prikazano je u obliku boja. Ona simbolizira osjećaj, toplinu ili auru. Najviše se to osjeti kod ljudi koje volim, njih uvijek doživljavam u narančastim tonovima. To je boja koja grli i zrači toplinom. Tako i sebe predstavljam, jer sam s vremenom naučio prepoznati svoje uspone i padove, ali i voljeti sebe. Još sam uvijek na tom putu, ali mislim da je ovaj film na neki način kruna moje ljubavi prema samome sebi. Najviše sam, naravno, prikazao svoju obitelj i prijatelje, jer oni su moj najveći oslonac u životu. Kroz dugi niz godina rada na sebi i okruživanja ljudima koji su odlučili ostati uz mene naučio sam razlikovati prošlost od sadašnjosti. Shvatio sam da ne moram sebe kriviti i da sva loša iskustva mogu transformirati u vlastitu snagu, borbu i ljepotu - ističe.

Poeziju i prozu Zamaklar piše još od petog razreda osnovne škole i brojnih Lidrana, no tijekom obrazovanja na FERIT-u kreativnost je stagnirala, stoga joj se odlučio vratiti.

- Kad je taj period intenzivnog studija završio, osjetio sam potrebu da se vratim emotivnom dijelu sebe i zato sam se odlučio okušati u filmu. Volio bih ostati u filmskom svijetu, ali za to treba još puno vremena, truda i ulaganja. Treba mi još dosta učenja jer ovo je ipak moj prvi amaterski pokušaj. Definitivno ću nastaviti s Kino klubom Osijek, obožavam Filmsku rundu i ovo je već četvrta godina kako je pratim. Inspiriraju me ljudi ovdje; voditelji, ali i kolege s radionice, volonteri, koordinatori... Svi oni te potiču da postaneš bolja verzija sebe - zaključuje.