U knjižari Nova održana je promocija zbirke pjesama "Haiku memento" Gordane Kurtović, u nakladi Ogranka Matice hrvatske Osijek. Radi se o bogatoj zbirci haiku-poezije, uključujući tanke i haige. Ovdje se zrcali cijeli jedan svijet: priroda, rat i mir, gubitci i ljubavi, godišnja doba, djetinjstvo, starenje, slavonska polja i dalmatinske večeri. Predstavljanju knjige nazočili su urednik i prevoditelj Nikola Đuretić, recenzent Tomislav Maretić, Lidija Cvikić s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, u glazbenom ozračju što ga je stvorila Vedrana Vrtarić na gitari.

- Haiku sam upoznala još dok sam radila u školi, podučavajući učenike – i sebe donekle, površno. Kad sam se počela dublje zanimati za haiku, učlanila sam se u grupu Haiku HR na internetskim portalima i već šest godina pišem. Oduševljava me jednostavnost i sažetost haikua – ta kratka forma od tri stiha sa strogo zadanim slogovima, u kojoj treba izraziti neki trenutak iz prirode, doživljaj, emociju, sliku. Pišem dosta, i prilično uspješno, tako da sam osvojila i neke nagrade i pohvale. Posebno bih izdvojila jednu nagradu iz Japana, koja me oduševila i iznenadila, kada je između 1105 haikua iz pedesetak zemalja moj osvojio prvo mjesto. Uz plaketu poslane su mi i tradicionalne japanske rukotvorine – štapići, ukrasi i razni drugi predmeti, što me jako dirnulo. Bilo mi je stvarno drago. Prekrasno iskustvo - govori Kurtović.

U zbirci ima više vrsta japanske poezije. Osim haikua, tu su i haige, odnosno haiku uz ilustraciju, koje se redovito objavljuju na portalu Black and White Haiga, koji vodi cijenjena urednica Lavana Kray.

- Tu je još i haisha, ili haiku uz fotografiju, ali većina njih koje ovdje prikazujem nisu objavljivane. Treća vrsta su tanke, tradicionalne japanske pjesme nešto duže forme, no najviše ipak ima klasičnih haikua. Središnje teme zapravo nema, jer zbirka je podijeljena u nekoliko cjelina: četiri godišnja doba, zatim poglavlje s tankama, pa haige i poglavlje Haiku nostalgija, a na kraju prikaz nekoliko pohvala i nagrada koje sam primila. Najčešće me inspiriraju svakodnevni život i priroda, a ponekad i sjećanja, uspomene. Možda sam zato i dala naziv zbirci "Haiku memento", jer to jest svojevrsno prisjećanje, često i dubljih emocija iz prošlosti. Haiku me na neki način posebno privukao i ostao uz mene, nekako je sazrio u meni. Puno mi je značilo što je moj urednik Nikola Đuretić, poznati književnik iz Zagreba i član Društva hrvatskih književnika, prihvatio projekt. Bio mi je i urednik i prevoditelj, jer je cijela zbirka prevedena i na engleski jezik. Recenziju je napisao Tomislav Maretić, također književnik iz Zagreba i nagrađeni haiku-pjesnik. I on ima svoje prozne radove, knjige... Dao je vrlo lijepu recenziju. Kada su obojica stala iza projekta, to mi je dalo dodatnu motivaciju da sve privedem kraju i dovršim zbirku - zaključuje Kurtović.

Autorica otkriva da uvijek pomalo nešto piše, a kada se skupi dovoljno materijala i ako osjeti da je vrijeme – možda bude i nešto novo u budućnosti.

- Riječ je o osobnom lirsko-filozofskom dnevniku jedne pažljive, senzibilne duše - zbirci koju ne čitamo na brzinu, već u tišini i sabranosti. Gordana Kurtović nas vodi na put gdje i trešnja u cvatu, i most pod kišom i treptaj leptira govore svojim jezikom. A naša je zadaća da ih slušamo - piše Maretić.