Festival svjetskog kazališta od 13. do 27. rujna u svom 22. izdanju dovodi na zagrebačke pozornice relevantne predstave suvremene europske scene, a otvara ga "Lacrima", koja kroz priču o nastanku vjenčanice za englesku princezu prikazuje apsurd i nepravde današnjeg svijeta.

Predstava Théâtrea national de Strasbourg, koja u Zagreb dolazi nakon Avignona, Pariza, Münchena, Lausanne, Londona, Beča, Tokija i Montreala, prikazuje drugu stranu glamura, putovanje jednog odjevnog predmeta od pariške kuće visoke mode preko radionica za vezenje u Mumbaiju do onih za izradu čipke u francuskom Alençonu.

- Redateljica i autorica predstave Caroline Guiela Nguyen jedno je od najvećih otkrića suvremenog kazališta, a da je Lacrima ustinu 'vruća' predstava, govori i da će se uskoro izvesti u londonskom Barbicanu - rekao je na konferenciji za novinare Ivica Buljan, koji je s Dubravkom Vrgoč umjetnički ravnatelj Festivala.

Prema njegovim riječima redateljica, koja je i sociologinja, pripada grupi francuskih umjetnika koji temama pristupaju istraživački, pa i u ovoj predstavi govori o vojsci radnika koji sudjeluju u izradi vjenčanice, radnim satima, boli i patnji.

- Predstava po svojoj strukturi pripada suvremenom teatru koji je izrazito kritičan, ali se političkom i društvenom stvarnošću ne bavi na didaktičnoj razini, već, kada vidimo od kakvih je apsurda i nepravdi sastavljen suvremeni svijet, publici nudi mnoštvo emocija i katarzu - ustvrdio je.

Izvest će se 13. i 14. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih kao središnji festivalski događaj, a nakon nje, 20. rujna u Gradskom kazalištu Gavella izvest će se predstava "Sans Tambour" u kojoj redatelj Samuel Achache spaja Schumannovu glazbu, arhitekturu i raspad identiteta.

Kroz priču o iznenadnom urušavanju kuće i ljudi koji u njoj žive predstava se bavi temama sloma i ponovnog rađanja, s glumcima i glazbenicima u obliku slika koje prolaze kroz više epoha, od današnjice do kamenog doba, prikazujući "isječke života" stanara. Buljan kaže kako nas ta predstava uvodi u teatar kakav poznajemo kod francuskih autora, jednu vrstu glazbeno-scenografske radosti.

Za 23. rujna u Gradskom satiričkom kazalištu Kerempuh najavljena je predstava "Héritage" belgijskog autora Cédrica Eeckhouta, koji sa svojom majkom Jo Libertiaux kroz humor, emocije i nježnost na pozornici rekonstruira ono neizgovoreno u njihovu odnosu i obiteljskoj povijesti. Prema Buljanovim riječima ta predstava, "intimistički biser u programu Festivala", donosi na pozornicu intimni zagrljaj majke i sina koji dijele isprepletene priče, istražuju povijest svoje obitelji, vlastitih nesporazuma, ali i ljubavi.

Pippo Delbono, čest gost Festivala svjetskog kazališta, dolazi s predstavom "Il Risveglio", koja će se izvesti 27. rujna u Gradskom kazalištu Gavella kao "poetski i fizički ritual nastao iz meditacije o ratu, gubitku i dostojanstvu".

- Ova predstava nije reakcija samo na trenutke rata nego i na vrijeme COVID-a, kada je svijet stao, a Pippo je htio pokazati kako izgleda svijet kada se mora krenuti dalje, što u njegovu slučaju nije depresija, nego veselje. On se referira na život, ali i na smrt, odaje počast svom Bobòu, svom velikom glumcu i suradniku koji je preminuo 2019., a koji će se u predstavi pojaviti na filmskom platnu - rekla je Dubravka Vrgoč.

Vrgoč kaže da su ovogodišnje predstave po senzibilitetu, poetici i estetici prilično različite, a slične po tome što su osobne ispovijesti autora, njihovo gotovo emocionalno upisivanje u kontekst suvremenog teatra koji se, ocijenila je, posljednjih godina u Europi svodi na stabilne repertoarne naslove, sve manje uzbuđenja, velikih predstava, važnih iskoraka i hrabrosti da teatar odgovori na vrijeme u kojemu smo svakodnevno suočeni s katastrofama. H n