Imigracija je velika bol, a asimilacija nije jednostran problem, poručila je francuska književnica marokanskog porijekla Leila Slimani na posljednjoj tribini "Razotkrivanje" održanoj u sklopu Festivala svjetske književnosti u HNK-u. Pogrešno je reći da se ljudi ne žele asimilirati, kazala je Slimani, navodeći svoj primjer, kada je sa 17 godina otišla u drugu zemlju.

- Imigracija je velika bol - mijenja se klima, ono što jedete, što ljudi nose, kako hodate i govorite. Sve je teško, ljudi vas ignoriraju. Vaše tijelo koje je dotad bilo normalno postaje strano. Sve se promijeni onoga dana kad je netko ljubazan s vama. Da, ljudi se trebaju asimilirati, ali što mi radimo po tom pitanju? Kada smo se nekome obratili, ponudili mu nešto? - ističe autorica, dodajući da je kritizirati lako, no da "ni mi nismo napravili svoj dio".

HINA

Govoreći o imigraciji, moderatorica i spisateljica Ivana Bodrožić kazala je da je rastući problem s kojim se Hrvatska ne zna suočiti. Slimani je kazala da nije problem podrijetla ni boje kože niti vjeroispovijesti, nego se radi o gospodarskom, odnosno klasnom problemu.

- Ako morate čekati u bolnici ili naiđete na bilo koji problem, krenete kriviti susjeda. Pitanje je klase, živimo u brutalnom kapitalizmu u kojemu ljudi ne mogu dostojno živjeti. Kad ne možete, tražite neprijatelja kao objašnjenje zašto ste to sve izgubili -poručila je. Dodala je da "rasistička politika, politika mržnje, nije spasila nijednu zemlju".

- Moramo biti svjesni da nas oni, koji nam to serviraju, varaju - istaknula je.

Govoreći o svome romanu "Ponijet ću vatru", posljednjem naslovu trilogije "U zemlji drugih" u kojemu se bavi odrastanjem i životom u Maroku, kazala je da su ju nadahnule žene oko nje, koje smatra više prisutnima u životu.

- Smatrala sam da su snažnije i čvršće nego muškarci, a muškarci su krhki, romantični idealisti. Oni samo govore, govore, velike teorije o svijetu i što žele raditi i bla bla. A kad svijet nije takav kakav žele bi postali nasilni, frustrirani - smatra autorica.

Poruku je objasnila time da žene imaju realan, a ne romantičan, odnos prema životu. Žene su, kaže, radile "trivijalne i prizemne stvari", a ne idealističke, no da su prehranjivale tisuće ljudi. Kazala je da se muškarci prepuste poteškoćama i odustanu, te da su krhki. Smatra i da bi "vlast možda trebala ići ženama", te poručuje: "Žene su imale talent za život".

Leila Slimani, rođena u Rabatu u Maroku, jedna je od najprevođenijih francuskih spisateljica. Dobitnica je nagrade Goncourt, ambasadorica frankofonije i članica žirija 78. filmskog festivala u Cannesu. Na hrvatski je njezine romane prevela Vlatka Tor, a simultana prevoditeljica bila je Doris Curić. Prije samoga razgovora Festival je uz zahvale odjavio programski direktor* Seid Serdarević. H n