Knjiga Miljenka Jergovića "1983. – romaneskni manevri", objavljena u izdanju Frakture, donosi 33 priče koje se čitaju kao direktan prijenos jedne mirnodopske godine, a pisac ju je predstavio na tribini Razotkrivanje u sklopu Festivala svjetske književnosti u HNK-u u Zagrebu.

Jedna godina

Miljenko Jergović u ovoj knjizi od 33 priče čitatelja ponovno vodi u rodno Sarajevo, u 1983. On rekonstruira jednu godinu, koja počinje Olimpijskim igrama u Sarajevu, kroz oči mladića suočenog sa strahom od odlaska u vojsku, koji provodi dane slušajući punk i čitajući novine i knjige, i koji ne sluti katastrofu koja će započeti ni deset godina poslije. Moderator razgovora, redatelj Boris Miljković, o knjizi je kazao da je roman "neka vrsta četrdeset godina odloženog direktnog prijenosa iz vremena jedne mirnodopske godine". "U tom smislu čini mi se da je ova knjiga, u nekom dalekom smislu, neka vrsta televizije", kazao je.

Pojam "fiction faction", koji je populariziran kao opis onoga što je pisao Danilo Kiš, napominje Miljković, također odgovara ovoj Jergovićevoj knjizi. Jergović je objasnio da su njegove priče "sve fakcija, stvarne priče, iza kojih stoji isključivo fikcionalna ambicija, da se ispriča priča koja će biti uvjerljiva na način romana, u kojemu je sve fikcionalno i izmišljeno, ali na način da izgleda kao da je stvarno". Objasnio je da je roman "priča koja se sastoji od niza priča koje su se zbile te godine". Naveo je primjere: izišla je "Enciklopedija mrtvih" Danila Kiša, kojoj je posvećeno jedno poglavlje. Iste je godine u Dubrovniku umro Aleksandar Ranković, nakon 17 disidentskih Dubrovačkih ljeta... Godinu su obilježili i drugi događaji: kad je košarkaškom klubu Šibenki bilo ukradeno prvenstvo, kad je suđeno muslimanskim intelektualcima, ali i kad je Bajaga izbacio matricu svoga prvog albuma. Jergović kroz događaje kolektivne i osobne memorije "pokazuje i dokazuje da se roman krije svugdje, ali da ga tek rijetki mogu napisati na način da im vjerujemo", navodi se u opisu izdavača.

- Mit koji Rusija ima sama o sebi itekako je živ, podebljan je 2014. napadom na Krim, te neće proći sam od sebe. Na kraju se pokazalo da je mit, za koji smo mislili da je umro, itekako živ, i neće proći sam od sebe - poručio je ruski pisac i novinar Sergej Lebedev u razgovoru na tribini Razotkrivanje u povodu Festivala svjetske književnosti.

Bijela dama

Moderatorica razgovora, rusistica Ivana Peruško, citirala je finsku spisateljicu Sofi Oksanen, koja će također gostovati na Festivalu, kazavši da "ako Rusija želi ozdraviti, mora se riješiti mita o samoj sebi".

- Dugo su nas 'filali' informacijama da postoji Rusija i sve ostalo. Čak smo Jeljcinu oprostili bezrazložni čečenski rat - kazao je Lebedev o ratu koji je nazvao "kolonijalističkim, osvajačkim i šovinističkim". Nakon toga, s Putinom polako je počelo opisivanje Ukrajinaca kao nacista i fašista", tvrdi.

Razgovor je vodio u povodu predstavljanja svoga romana "Bijela dama", u kojemu se bavi Donbasom, industrijskom regijom na istoku Ukrajine, tijekom nekoliko dana srpnja 2014. Ta je regija "ukleta" jer su ondje nacisti činili zločine, koje su "sovjeti zataškali i zabetonirali, te nastavili raditi strahote, a isto čini i sadašnja vlast", kaže, ističući da je "Donbass najbolje mjesto za započeti roman o tome što je Sovjetski Savez".

U romanu studentica Žana vraća se u svoje rodno mjesto na istoku Ukrajine kako bi se brinula o majci Marijani na samrtnoj postelji. Marijana je bila voditeljica rudničke praonice, no bila je i neimenovana čuvarica zloglasnog zapečaćenog okna 3/4, sprečavajući da se probudi zlo zakopano u njemu. Tog srpnja 2014. ruske su rakete pogodile malezijski Boeing, te su mjesto zasule krhotine. Ruske službe i njihove postrojbe, za koje ruska vlada tvrdi da ih nema, haraju regijom, a u romanu "okamenjeni zbor žrtava nacističkih i sovjetskih režima iz rudničkih jama dobiva vlastiti glas i pokušava ispričati svoju priču ne bi li poslao upozorenje – zlo će se vratiti, i vraćat će se iznova i iznova sve dok zločini ostanu nekažnjeni", kaže se u opisu izdavača, Frakture.

Naziv romana dolazi iz srednjovjekovnog folklora. Odnosi se na biće koje "ne čarobira, ne liječi, nije travarka, ali ako se gdje pojavi, na tom će se mjestu sve dobro početi događati. Ona lašti, polira ta mjesta. Sama po sebi ne donosi dobro, ali ne da mjestu da se uprlja i da istrune", kaže Lebedev, nazivajući Bijelu damu "čuvaricom sjećanja".

Ruski pjesnik, esejist i novinar Sergej Lebedev (Moskva, 1981.) sedam je godina proveo u geološkim ekspedicijama u sjevernim dijelovima Rusije i Srednjoj Aziji. U svojim se djelima posvećeno bavi ruskom prošlošću. Proslavio se svojim prvim romanom "Granica zaborava".