U sklopu Osječkog ljeta kulture u srijedu je u Galeriji kulturnog centra otvorena samostalna izložba Mirona Milića "U mjerilu prostora i slobode". Zagrebački umjetnik predstavio je stvaralaštvo nastalo u posljednjih desetak godina, kao i nove radove, kreirane posebno za prostor Galerije. Oslanja se na crtež i tekst kao ključne elemente neposredne komunikacije s publikom, a linijom i točkom kao osnovnim likovnim komponentama uspostavlja direktan kanal izražavanja, prenoseći introspektivne i društveno kritičke poruke. Izložba će biti otvorena do 8. rujna uz slobodan ulaz.

- Jako mi je drago što vam mogu prikazati ove radove, jer nemam često priliku prikazati radove kako ih ja želim prikazati. Ovdje su tri ili četiri ciklusa spojena u jedan i prikazuju moj interes za svijet i za vic, za moju životnu filozofiju na najbolji mogući način. Dajem uglavnom neke poruke koje su lagano i duhovite i sarkastične, a govore o svijetu u kojem živimo i kako ja pokušavam sebe vidjeti u tome. Ovdje su kontemplativni radovi koje sam radio jer sam bio fasciniran, još uvijek jesam, haiku-poezijom. Odabrao sam pjesnike koji su imali nevjerojatne promjene u svom životu, gdje su od nekog kriminalnog miljea iz kojeg su dolazili zašli u svijet pjesništva. Neki su bili jakuze i poslije postali zen-budisti i promijenili svoj život, međutim, nikad se nisu riješili tog nekog mraka, koji prožima njihovu poeziju. Gornji dio Galerije posvećen je mom pokojnom ocu, jedna trilogija koju sam mu posvetio nakon smrti, a koja se bavi mojim vizijom gdje je on sada, kamo ćemo svi otići. Recimo da je to bio moj proces iscjeljivanja nakon njegova odlaska. Završavam serijom "Hadova kaciga", koja prikazuje simbole moći diktatora koji pokušavaju dati do znanja da su po nečemu posebni, ali nisu, stoga ih prikazujem kao beztjelesne fantome koji samo prijete. Pozivam sve da posjete izložbu i hvala svima na dolasku - rekao je Milić.

Za Milića je crtež "skica misli", neposredan izraz koji mu omogućuje istraživanje i prikaz složenih osjećaja i ideja u suptilnoj interakciji linije i praznog prostora. Njegov rad odražava duboku potrebu za promišljanjem osobnog odnosa prema društvu u kojem djeluje, čineći njegove radove angažiranim i refleksivnim, a promatraču ostavlja prostor za višeslojnu interpretaciju i sukreaciju značenja. Izložba donosi zanimljiv dijalog prošlosti i sadašnjosti, ističući razvoj stilskih i tematskih preokupacija koje prate različite faze umjetnikova rada. Njegov rad svjedoči da crtež nije samo tehnički čin nego i proces promišljanja svijeta i našeg mjesta u njemu, baš kako je to zamišljao Rembrandt, za kojega je crtež bio "prozor u ljudsku dušu".