Prva Požežanka koja je kao najbolja na prijemnom ispitu upisala Muzičku akademiju u Zagrebu: Bisernica je moj prvi i konačni izbor

Antea Glavaš

B.S.T.
19.8.2025., 6:37
Antea Glavaš

Prva Požežanka koja je kao najbolja na prijemnom ispitu upisala Muzičku akademiju u Zagrebu: Bisernica je moj prvi i konačni izbor

Pod mentorstvom prof. Valentina Petranovića ne samo da je tehnički sazrijevala nego je pronašla vlastiti glazbeni identitet

Nakon tri Grand Prixa na Međunarodnom natjecanju tamburaša, dva Oskara znanja osvojena kao solistica i jednim s Tamburaškim nonetom Glazbene škole Požega Antea Glavaš, maturantica Srednje glazbene škole u Požegi, okrunila je najboljim rezultatom na tri prijemna ispita na akademijama gdje se obrazuje za tamburu. Tako je postala prva Požežanka koja je kao najbolja na prijemnom ispitu upisala Muzičku akademiju u Zagrebu, instrumentalni smjer tambura.

Brojne nagrade

Spomenimo samo najsvježiju nagradu: na ovogodišnjem, 11. Međunarodnom natjecanju tamburaša (Požega, 19. ožujka 2025.) osvojila je Grand Prix i maksimalnih 100 bodova u kategoriji "5. kategorija – bisernica", jedina s tom najvišom ocjenom među 19 škola, uključujući i tri iz inozemstva.

I dok nabrajamo tolike nagrade, pred nama se stvara slika markantne glazbenice koja vodi orkestar, primašice koja svira glavnu temu, određuje dinamiku i tempo izvedbe. No Antea Glavaš iznenadit će vas svojom krhkom pojavom: jednostavna je, iskrena, bez puno riječi o sebi, ali dokazano ambiciozna i marljiva. Istovremeno je s tamburom u ruci najživahnija, najsjajnija i najagilnija figura u orkestru.

Ipak, ni brojne nagrade ne mogu potpuno predstaviti tko je Antea Glavaš kada je susretnete u njezinu glazbenom svijetu – ili izvan njega. Vesela i razigrana, u njoj živi djevojčica puna energije i ljubavi prema tamburaškoj glazbi. Bisernica u njezinim rukama nije samo instrument – ona je njezin produžetak. Mogli bismo reći: Antea je bisernica. Na naš razgovor došla je sa svojom novom bisernicom, kupljenom novcem od stipendije Zaklade Marina Čilića, namijenjene iznimno nadarenim mladim glazbenicima

Bisernica je njezin izbor od prvog razreda glazbene škole. I tu je već pokazala svoju vjernost prijateljstvu.

- Tamburu je svirala moja prijateljica Nera Botički, pa sam tako krenula zbog prijateljstva - kaže Antea.

Kada ne bi bilo bisernice? - pitamo je.

- Volim zvuk violine, ili još bolje violončela, ali ipak ne. Ostajem uz bisernicu - spremno i bez dvojbe odgovara Antea.

Valentin Petranović, njezin profesor u požeškoj glazbenoj školi, s kojim je učila sviranje tambure punih deset godina, kaže kako je jedna od najtalentiranijih učenika, kojoj sviranje nikad nije bilo problem. Jer, kad je sviranje u pitanju, ona sve stavlja u drugi plan.

- Ostat će mi u sjećanju prošli njezin rođendan, kad smo imali probu Požeškog tamburaškog orkestra, što joj nije školska obveza. Rekao sam joj da ne treba doći, neka ostane slaviti s društvom. Iznenadio sam se kad sam je ugledao na vratima, s malim zakašnjenjem. Ipak je došla, slavlje je malo odgođeno. Takvog učenika doista nisam do sada imao - kaže Petranović.

Naime, Antea svira u županijskom i požeškom tamburaškom orkestru. Razgovarali smo baš kad se vratila još puna dojmova s dvotjedne turneje u Francuskoj sa županijskim tamburaškim orkestrom Valis aurea. Već sljedeći zadatak kojeg se prihvatila je tamburaški kamp u Pleternici, gdje će se okušati i kao dirigentica orkestra.

Svira osjećaje

Pod mentorstvom profesora Valentina Petranovića, Antea ne samo da je tehnički sazrijevala već je pronašla vlastiti glazbeni identitet.

- Bilo je tu i dana kad mi se nije dalo i kad sam tvrdoglavo radila onako kako sam sama htjela, ali je on uvijek bio tu da mi udijeli savjet i potakne me da odsviram najbolje što mogu. On je zaslužan za svaku nagradu i svaki nastup koji sam odradila, bez njega ništa od toga ne bi bilo moguće - kaže zahvalno o deset zajedničkih godina.

Što je do sada postigla osjeti na svakom koncertu. Glazba koju izvodi nije puka interpretacija: ona svira osjećaje – od zaigranosti do čežnje, od veselja do tihe tuge.

Pitam je što najradije svira. Kaže - klasiku. Pa svaka čast, vrlo zahtjevan žanr, jer tambura se još uvijek dokazuje kao instrument na kojem se može sve svirati, pa i klasika. Na svom maturalnom koncertu u koncertnoj dvorani Glazbene škole Požega izvodila je solodionice na bisernici uz tamburaški orkestar i pratnju profesora Valentina Petranovića. Program je uključivao šarolik repertoar, od klasične glazbe do moderne komorne glazbe (npr. Bach, Semjonov, Hermosa, Galliano). Kroz obrazovanje na akademiji još je čeka puno posla. n