U sklopu Osječkog ljeta kulture na krovu su Kulturnog centra Osijek nastupili sjajni glazbeni izvođači Duo Dina e Mel, Dina Bušić i Melita Ivković, uz slavnog gitarista Miroslava Tadića i violinisticu Yvette Holzwarth, okupljene oko jednako jedinstvenog autorskog etnomuzikološkog projekta pod nazivom Bërbili (Slavuj), koji nastoji sačuvati pjesme zadarskih Arbanasa od zaborava.

Osobna priča

Glazbeni spektakl utjelovio je tako pjesme na arbanaškom govoru, koji se danas smatra jednim od najugroženijih u Europi, istodobno čuvajući staro i stvarajući novo. Projekt je nastao iz dirljive osobne priče Dine Bušić i glazbenog bogatstva njezinih predaka.

- Ja sam po majci Arbanaška, odrasla sam u Arbanasima u Zadru. To je danas kvart u gradu, a nekad je bilo zasebno mjesto, naseljeno stanovnicima s obala Skadra koji su govorili albanskim gegijskim narječjem. Danas je to govor, nije više jezik, izgubio je te kvalitete jer se kroz stoljeća i desetljeća pomiješao s talijanskim i hrvatskim, ali sačuvan je pod UNESCO-ovom zaštitom kao jedan od najugroženijih govora u Europi. S obzirom na to da je to mjesto u kojem sam odrasla, imala sam želju da mu posvetim ovaj projekt s kolegama, ne samo da poklonimo neku svoju interpretaciju nego i da sačuvamo te pjesme. Pjesme sam snimala kao 20-godišnjakinja i to je stajalo u ladici sve dok nisam upoznala Melitu. Sve je zatim organski nastajalo kroz prijateljstvo, a onda i na razini umjetnosti. Kada je Melita shvatila da u rukama držimo pravo malo blago, jako je bila otvorena prema tome, jer ta se glazba ipak prenosila s koljena na koljeno. Dobili smo stilski jako poseban projekt, a tijekom samog rada otkrivali smo puno toga, na primjer, da neke pjesme postoje i u drugim zemljama istočne Europe. Jako mi je bilo važno da projekt prihvati lokalna zajednica, što se i dogodilo, neobično nam je drago što zapravo vraćamo toj zajednici njezine pjesme, jer su one do početka našeg projekta bile gotovo zaboravljene. To je ljepota ovog projekta - govori Bušić.

GOJKO MITIĆ

U samom procesu rada, kaže, bilo je puno poštovanja među glazbenicima. Vrhunski gitarist Miroslav Tadić upoznao ih je sa svojim načinom rada i kreativnim stvaranjem, što je pridonijelo svačijem osobnom razvoju. Kao ljubitelj rijetkih, posebice makedonskih, melodija, odmah se priključio projektu, a svi su zatim dali najbolje od sebe. Čini se da se bend, nakon koncerata u Italiji, Njemačkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Albaniji i Srbiji, posebno veseli nastupu u Osijeku.

- Oduševljena sam Osijekom. Bila sam ovdje prvi put kao 18-godišnjakinja, 1997., kad sam pjevala s ninskim tamburašima. Nin je imao tamburaški orkestar, pa smo bili u STD-u "Pajo Kolarić", nastupila sam kao solistica. Ostalo mi je izvrsno sjećanje jer smo se jako dobro zabavili nakon koncerta. Zatim sam bila vrlo kratko prije jedno šest godina i vidim kako se grad transformirao, jako me to veseli. Nakon svih ovih godina što smo slušali da postoji odljev građana, neki se optimizam ipak osjeti. Imate predivan grad i izuzetno smo sretni što smo tu, pogotovo zbog nove koncertne dvorane, koja je još jedan od veličanstvenih projekata koje imate. Mislim da pred Osijekom zapravo tek jest veliki uspon - zaključuje Bušić.

Snimka bake

Melita Ivković, gitaristica i koautorica projekta Slavuj, otkrila je kako je došlo do suradnje s Dinom Bušić.

- Oko 2000. Dina je kao seminar na studiju muzikologije u Zagrebu snimila svoju baku i neke istaknute Arbanase koji su pjevali te melodije, i to je dugo ležalo. Ja sam upravo u to vrijeme počela surađivati s Edinom Karamazovom i onda smo se nas dvije našle kroz druge glazbene projekte. U to vrijeme smo upoznale i Miroslava Tadića i Yvette Holzwarth, a oni su nam pomogli, kako svojim iskustvom, savjetima, aranžmanima, improvizacijom tako i prijateljstvom i glazbom. Do arbanaškog projekta došlo je sasvim slučajno jer smo surađivali s Maximiljanom Barančić, autoricom udžbenika arbanaškog rječnika. Upravo na predstavljanju njezine knjige obnovili smo nekoliko pjesama koje je Dinina baka pjevala i onda nas je zapravo reakcija tih starih Arbanasa, suze u njihovim očima, potaknula na projekt. Suradnja je, dakle, počela na najbolji mogući način. Prirodno, iz prijateljstva, jednog kolegijalnog druženja i istraživačkog glazbenog duha. I eto nas tu, 300 godina poslije, da sačuvamo njihovu glazbu. Projekt nas je već doveo u 12 zemalja i sudjelovali smo u europskim projektima na brojnim festivalima. Predivno nam je u Osijeku, ja sam bila davnih dana sa Zagrebačkim gitarističkim kvartetom. Grad je divan, a imate i prelijepu novu dvoranu. Puno se ljudi okupilo na krovu, tako da smo jako uzbuđeni i izuzetno nam je drago što smo ovdje - ističe Ivković. n