Nedavno se na hrvatskoj izdavačkoj književnoj sceni pojavila nova izdavačka kuća, koprivnički Neolit. Inicijator i pokretač je ugledni hrvatski književnik Marko Gregur.

Zašto ste odlučio pokrenuti izdavačku kuću, to u našim književim (ne)prilikama nije nimalo lako?

- Svaki je posao teško pokrenuti, posebice u sektoru kreativne industrije, kako se to naziva. Važno je od početka imati jasnu cjelokupnu viziju, ali i razrađen svaki pojedini segment, znati što želiš – od izbora naslova, dizajna, suradnika, do pripreme natječaja, odnosno osiguravanja sredstava. Možda i zahvaljujući činjenici da sam i sam autor, imali smo sreću da smo kao novi nakladnik dobili potporu na svim natječajima na koje smo se javili – od Švedske i Norveške, preko Austrije i Češke, do Sjeverne Makedonije i Albanije. Zapravo, na jednom nismo prošli, onom Grada Koprivnice, ali i to se popravilo u drugoj godini. Neolit je zapravo logičan slijed svega čime sam se bavio – od uređivanja časopisa i organiziranja festivala do uređivanja knjiga u Artikulacijama. U Artikulacijama sam radio nekoliko knjiga godišnje, ukupno njih dvadesetak od 2016. i činilo mi se da je došlo vrijeme za iskorak i ozbiljniji nakladnički pokušaj. Često se sjetim akademika Dragutina Feletara, svestranog intelektualca koji je među ostalim pokrenuo nakladničku kuću Meridijani, a koji mi je davno rekao da ću ja biti nakladnik. Tu je onda i Vošicki, najvažniji koprivnički nakladnik, o kojemu sam napisao roman i doktorat pa se sve nekako zaokružuje.

Postoji li bilo kakva pomoć "sa strane"?

- Nisam od onih koji imaju puno prijatelja generalno pa onda još manje među piscima, odnosno u književnom svijetu, ali imam jednog pravog, Marija Kolara, s kojim godinama radim na brojnim projektima i svakodnevno bistrimo što bi još i kako mogli pa zajedno razvijamo i Neolit. Mario je inače i "vaš", izvanredni profesor na kroatistici riječkog FF-a. Tu je i moja Martina, pomogne koliko može i stigne i blagonaklono gleda na angažman koji uključuje uređivanje knjiga i pisanje prijavnica, ali i pakiranje. Gledaju ljudi kad Mario i ja vučemo te pakete, pa i moj tata, misle si što izvodimo, a ja im velim da smo mi prava firma – ako skladištari imaju doktorate, kakva je tek uprava.

Kakve su početne reakcije? Jeste li izazvali zanimanje?

- Želio sam krenuti s knjigama koje će po sadržaju, ali i po opremi, biti na visokoj razini, s ozbiljnom distribucijom i prisutnošću u knjižarama, što se, vjerujem, i ostvarilo. Naše su naslove zapazili i publika i kritika pa mogu reći da je početak bio čak i iznad očekivanja.

Kakva djela će biti prioritet objavljivati?

- Fokus je na književnosti manjih i malih europskih zemalja i jezika, primjerice Norveške, Švedske, Češke, Rumunjske… Zatim suvremenoj hrvatskoj književnosti i svemu izvrsnome što nastaje u kajkavskom, prije svega podravskom prostoru. Potonjeg nema puno, ali ćemo raditi na tome da promoviramo ono izvrsno. Tako smo objavili "Knjigu poučaka" Ivana Goluba i "Cigle, krave i legende" Vida Baloga. No, ti okviri nisu kruti, kao odrednica prvenstveno me zanima da je u pitanju vrhunska književnost. Tako smo objavili i kubanskog autora Alberta Guerru Naranja, knjigu "Samoća vremena" koja se bavi današnjom Kubom, a u planu je i suradnja i objavljivanje južnokorejske književnosti.

Što se sve nudi u prvom kolu?

- Uz spomenute autore, objavili smo romane živih Pavla Pavličića i Gorana Tribusona, dobitnika nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (kojeg je za to priznanje predložio Neolit), zatim omiljene književnice Julijane Matanović "Stoji ti put", putopise Ivane Šojat i Sanje Pilić… Što se stranih autora i autorica tiče, kombinacija su klasika i suvremenika. Prvi objavljeni naslov bio je Stefan Zweig, "24 sata u životu jedne žene/Leporella", a objavili smo i dramu "Majka" europskog klasika Karela Čapeka, zbirku poezije najvažnijeg suvremenog češkog pjesnika Petra Hruške te vrhunske romane važnih glasova raznih generacija – švedsku autoricu Saru Gordan koja je za "Noć", autofikcijski roman u kojem progovara o roditeljstvu, nemiru i bolestima dobila nekoliko nacionalnih nagrada, roman "Dan jednoga crva" sjevernomakedonske književnice Simone Jovanoske nagrađen kao Knjiga godine, slovenske autorice Ane Schnabl "Remek-djelo" koji je bio nominiran za nagradu Dublin Literary Award i roman rumunjske autorice Aline Nelege "Oblak u obliku deve" koji je dobio nagradu "Sofia Nadejde", nagradu za fikcijsku prozu Rumunjskog kulturnog radija i nagradu studenata na Međunarodnom književnom festivalu u Iasiju. Do kraja godine planiramo još pet-šest naslova, među kojima i roman češkog klasika Ivana Klime i roman "Stargate" norveške spisateljice Ingvild H. Rishoi preveden na dvadesetak jezika, božićnu priču koja je očarala čitatelje diljem svijeta.

Pažnje je vrijedan i dizajn knjiga prvog kola. Tko je autor?

- Želio sam da korice budu prepoznatljive, da se već iz daljine zna da je to naše izdanje i polako smo i dugo tražili kako to izvesti. Osnovna ideja je moja, a za sve je zaslužna Jasna Goreta, dizajnerica s kojom surađujemo već godinama i koja je dizajnirala sve naše naslovnice, opet u zajedničkoj suradnji i traženju rješenja.

Tko su suradnici i treba li koga istaknuti?

- Sve treba istaknuti. Suradnici su najveća vrijednost i njihov odaziv pa i samoinicijativno javljanje od samog početka davao mi je vjetar u leđa, potvrđivao da smo na pravom putu. Ponosan sam i zahvalan svakome od njih. Od početka je tu bio urednik Zoran Maljković, koji je doveo važne hrvatske autore i autorice kojima je godinama urednik. Jasna je dizajnirala sve knjige, a od početka je naš lektor dragi prijatelj i pjesnik Franjo Nagulov, jedan od naših najboljih kritičara poezije i ovogodišnji dobitnik godišnje nagrade "Vladimir Nazor" za književnost. Zatim prevoditelji, koji nose program, iskusna Jagna Pogačnik, koju ne treba posebno predstavljati, Edin Badić, Matija Ivačić, dobitnik nagrade "Josip Tabak" s kojim sam zajedno objavio desetak naslova čeških autora i Ivica Baković, obojica profesori bohemistike, odnosno makedonistike, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Goran Čolakhodžić, nagrađivani pjesnik i prevoditelj s rumunjskog, Mirna Sindičić Sabljo, izvanredna profesorica na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru, Sandra Ljubas, Branka Grubić, Željka Lovrenčić koja prevodi sa španjolskog, kao i Dora Jelačić Bužimski… Tu su i prevoditelji mlađe i najmlađe generacije Petra Pugar i Lovro Klepac s kojima ćemo se, nadam se, još dugo zajedno razvijati i rasti. Bogatstvo je i zadovoljstvo raditi s takvim ljudima. Zaboravio sam sigurno nekog, prilično nas je već u ovih nekoliko godina.

Što je u planu dalje?

- Okvirni je plan objavljivati petnaestak knjiga godišnje. Toliko će ih svakako biti u 2026. Uglavnom romani, primjerice "Verderama" jednog od najvažnijih suvremenih talijanskih pisaca Michelea Maria, "Deponij" makedonskog klasika Slavka Janevskog i "Fars rygg" Norvežanina Nielsa Fredrika Dahla, dobitnika nagrade Brage. Ali, bit će i drugih žanrova pa se baš radujem knjizi pisama Émilea Zole uz predgovor, kronologiju života i bilješke, kao i knjizi eseja i reportaža Stiga Dagermana "Njemačka jesen", književnom i novinarskom remek-djelu koje se bavi posljedicama Drugog svjetskog rata. Ti su tekstovi nastali neposredno nakon rata, u vrijeme nirnberških procesa i prvih demokratskih izbora u Njemačkoj i iznimno su svjedočanstvo vremena. Ono što me jako veseli i kao nakladnika, ali i kao pisca i čitatelja, jest to što ćemo objaviti novo izdanje "Povijesti pornografije" Gorana Tribusona. Puno mi je kao klincu značila ta knjiga, osvijestila mi je da je moguće pisati o svom rodnom gradu, a Tribusonov je Bjelovar blizu moje Koprivnice i dobro mi je poznat, samo je važno da je priča dobra. On mi je kao 17-godišnjaku u glavi promijenio značenje termina zavičajna književnost – ne šljiviti nikog nego pisati o svojemu, koliko god to malo bilo.