Festival svjetskog kazališta od 13. do 27. rujna dovest će u Zagreb četiri snažne predstave s najrelevantnijih europskih pozornica koje kroz različite izvedbene jezike istražuju mogućnosti suvremenog kazališta da postavi pitanje, otvori prostor, poremeti tišinu. Kako je najavljeno, predstave 22. sezone ne prenose unaprijed oblikovane poruke, već stvaraju uvjete za novo gledanje i novo slušanje. "Umjesto ispričanih priča, pred nama su otvorene strukture, dramaturgije koje ispituju odnose, emocije, povijesti i granice između privatnog i kolektivnog", ističu s festivala.

“Lacrima", koja "kroz briljantno isprepletenu dramaturgiju prati izradu vjenčanice za englesku princezu, ali iz perspektive radnica u Francuskoj, Indiji i Vijetnamu" izvest će se kao festivalski središnji događaj 13. i 14. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih. Nakon praizvedbe na Festivalu d'Avignon, "Lacrima" je izvedena u matičnom Théâtre National de Strasbourg, pariškom Odéonu, münchenskom Kammerspieleu, Théâtre Vidy-Lausanne, Barbican Centru u Londonu, na festivalima u Tokiju i Montrealu. Kako se napominje, predstava je emotivno precizna, vizualno sofisticirana i politički duboko artikulirana izvedba koja spaja kazalište, film i koreografiju u suvremeni tekstilni ep, a autorica Caroline Guiela Nguyen jedno je od najvažnijih imena svjetskoga kazališta. To će biti prvo njezino gostovanje u ovom dijelu Europe.

U predstavi "Héritage" belgijski kazališni autor Cédric Eeckhout i njegova majka Jo Libertiaux zajedno su na pozornici i pokušavaju rekonstruirati ono što u njihovu odnosu nikada nije izgovoreno. Odvija se u prostoru roditeljskog jezika, između osobnog iskustva i kontinentalne krize identiteta. Ističe se kako je ovo tiha i dirljiva predstava, gdje se dramaturgija gradi oko odsutnosti, pauza, u mikrogestama. Predstava se izvodi u Gradskom satiričkom kazalištu Kerempuh, 23. rujna.

Pippo Delbono, čest gost Festivala svjetskog kazališta, dolazi s predstavom "Il Risveglio", koja se opisuje kao poetski i fizički ritual nastao iz meditacije o ratu, gubitku i dostojanstvu. "Glazba Giovannija Ricciardija nije pratnja nego duboka unutarnja struktura, svaki ton je čin prisjećanja. Svaki pokret ove originalne glumačke skupine postavlja pitanje kako ponovno živjeti nakon što je sve stalo", napominje se o predstavi koja će se izvesti 27. rujna u Gradskom kazalištu Gavella.

U predstavi "Sans Tambour", nakon izvedbi na Festivalu d'Automne, Festivalu u Avignonu i brojnim europskim festivalima, autor Samuel Achache spaja glazbu, arhitekturu i raspad identiteta u jedinstvenu kazališnu strukturu. Glazba Roberta Schumanna i ovdje ima posebnu ulogu te "nije puka ilustracija, nego fragmentirani materijal kroz koji se rekonstruira dom, zajednica, intima". Scenografija se doslovno raspada, zidovi se ruše, objekti gube funkciju, dok izvođači i glazbenici pokušavaju obnoviti značenje koje im izmiče, ističe se. S festivala poručuju kako je "Sans Tambour" kazalište ruševina i otpornosti, iz kojeg se ne izlazi s porukom, nego s osjećajem da je prostor izvedbe jedino mjesto gdje se raspad može prepoznati kao početak. Predstava igra 20. rujna u Gradskom kazalištu Gavella.