Izložba “Still life” kritizira globalnu hiperprodukciju
Pitanje o relevantnosti našeg odnosa prema onom što smatramo neprocjenjivim
U četvrtak, u privremenom izlagačkom prostoru Muzeja likovnih umjetnosti u Kapucinskoj ulici 36, otvorena je dugoiščekivana izložba "Still life", autora Ivana Gundića. Osječko ljeto kulture iznjedrilo je novu atrakciju kroz propitivanje smislenosti kreativnog rada u domeni vizualne kulture. Na otvorenju su, osim autora, sudjelovali i kustos izložbe Dario Vuger i ravnatelj MLU-a Eduard Hudolin, a publiku je pozdravila i izaslanica ministrice kulture Zdenka Predrijevac.
Predan tim
- Posebno mi je zadovoljstvo biti na današnjoj izložbi mladog vizualnog umjetnika Ivana Gundića, koji nam se ranije predstavio na Slavonskom biennalu, najznačajnijoj žiriranoj izložbi u regiji koja, zahvaljujući predanom timu Muzeja likovnih umjetnosti, poprima i međunarodni karakter te se svake godine na natječaj prijavljuje sve više mladih umjetnika koji promoviraju suvremenu umjetnost. Izložba "Still life" rezultat je nagrade Muzeja likovne umjetnosti na 36. Salonu mladih organizacije HDLU-a. Obrazloženje za dobivanje nagrade napisala je viša kustosica Valentina Radoš, pa ću je citirati: "Ivan Gundić u svom radu memogramu suprotstavlja dvije vrijednosne kategorije - onu obiteljske memorije i one materijalne, na način da postavlja pitanje o relevantnosti našeg odnosa prema onom što smatramo neprocjenjivim. U materijalnom smislu njegov je rad intermedijaran, te korištenjem više izražajnih tehnika dolazi do zaokruženog autonomnog narativa. Ivan Gundić je također dobitnik jedne od tri jednako vrijedne nagrade Ex Aequo na 29. Slavonskom biennalu te je uvršten među istaknute autore hrvatske fotografije prema izboru Ureda za fotografiju", rekla je Predrijevac.
Still life, iako često označava mrtvu prirodu, ujedno se koristi i u profesionalnoj fotografiji, a gdje često označava standardizirane i rutinizirane prakse fotografiranja proizvoda za prodajne kataloge. Lišen umjetničke uzvišenosti, still life - u kontekstu svakodnevnog poslovnog i egzistencijalnog uzemljenja - postaje puki fordizam koji u sebi reflektira niz suvremenih strepnji oko svrhovitosti i smislenosti kreativnog rada u domeni vizualne kulture. Vizualna se kultura tako razotkriva kao naličje globalnog sustava proizvodnje i potrošnje sadržaja, ističe Vuger u katalogu.
- Problematiziram pitanje rada u smislu odlaska na posao, ali i rada koji podrazumijeva umjetničko djelovanje, s nekim svojim zasebnim tehnikama proizvodnje i produktima. Dugo sam radio u modnoj industriji koja je podrazumijevala proizvodnju fotografija kojima je nekako primarna i jedina poanta da prodaju proizvode. Istovremeno sam se paralelno bavio i konceptualnim umjetničkim radom, pa sam u radu "Still life" odlučio povezati ta dva pojma. Still life imamo u povijesti umjetnosti kao mrtvu prirodu, a tako se zove i tehnička reprodukcija proizvoda za razne prodajne kataloge. Pod istoznačnicom izradio sam rad posudivši metode industrijske proizvodnje, dakle segmentirane, cikličke proizvodnje tih slika i slikovnih materijala, a na kraju je produkt bio nešto što ja zapravo tretiram kao umjetničko djelo i vješam na zidu. U dvadesetak iteracija ciklički sam reproducirao jednu svoju radničku košulju i onda na kraju tog procesa imate naravno tih 20 slikovnih reprodukcija na kojima se vide sve više i više naborane košulje. To je moj komentar o produktima rada u jednom i drugom smislu - govori Gundić.
Doza slobode
Umjetnik tako propituje uloge slike budući da dominantni narativ prednost uvijek stavlja na reprodukciju, prodaju, i u konačnici - masovnu proizvodnju. O njoj, ipak, svi ovisimo, no Gundić svejedno uspijeva pronaći svoj bijeg u kreativnom izražavanju.
- To je jedan otok mog mirnog djelovanja jer sam paralelno i zaposlen, pa mi onda to pruža izvjesnu dozu slobode da ne moram nužno s ovim umjetničkim djelovanjem ovisiti o nekakvim propozicijama ili prodajnim uvjetima, nego time plaćam račune, a s druge strane kao umjetnik mogu potpuno slobodno djelovati i baviti se nečim možda potpuno egzotičnim i bizarnim što samo ja smatram bitnim. Mislim da u tom vidu mi je to bilo dosta lako jer sam imao to široko polje ispričati ono što u tom trenutku smatram bitnim. Poruka izložbe ostavljena je gledatelju. Mislim da se mnogi mogu prepoznati u tim repetitivnim radnjama koje svi moramo odraditi od ponedjeljka do petka da bismo normalno funkcionirali unutar društvenog sistem. Nema svatko afinitete prema plavoj odjeći, ali mislim da je rad više procesualno orijentiran, a u tom procesu se svatko ipak može pronaći - zaključuje Gundić.
Izložbu financira Osječko-baranjska županija, a bit će biti otvorena do 21. kolovoza od 10 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
