Nedavno je osječki pisac Leontin Čapo Milenić, poznat pod pseudonimom Eric Johansson, ostvario još jednu uspješnu suradnju. Riječ je o heavy metal bendu Tamni zamak (The Dark Castle) iz Prokuplja, za koji je napisao pjesmu It's Time to Rock, koja je napravljena u sjećanje na prethodne članove rock-grupe čije nasljeđe živi i danas. Leontin u velikom intervjuu otkriva sve vezano uz svoju ljubav prema pisanju pjesama, te kako se ona manifestirala u svijetu književnosti. Od suradnje s američkim metal-bendovima do stvaranja prve eurovizijske navijačku himne u znak podrške Baby Lasagni, ovaj svestrani profesor književnosti nastavlja oduševljavati na svakom koraku, a uskoro priprema i novu knjigu.

Kako se rodila vaša ljubav prema glazbi i pisanju i kako se vaš talent za pisanje pjesama razvijao kroz godine?

- Svatko od nas ima neki svoj određeni pokretač u životu, nešto što ga potiče, ispunjava i čini sretnim, a dvije stvari koje su oduvijek bile moji životni pokretači su pisanje i glazba. Pisati pjesme počeo sam vrlo rano, još u šestoj godini, u početku su to bile jednostavne haiku-pjesme, a zatim, tijekom moje osnovne, a pogotovo srednje škole, pjesme su postale znatno strukturno složenije i gotovo uvijek u rimi, te su bile različite tematike. Prvu pjesmu na engleskom napisao sam u petnaestoj godini, inspiriran jednim od mojih najdražih filmova, Kuća letećih bodeža, te je u mojoj glavi zamišljena kao glazbena posveta tome filmu. Na kraju srednje škole i za mog studiranja na Filozofskom fakultetu u Osijeku, smjer hrvatski jezik i književnost i povijest, počeo sam intenzivno slušati heavy metal te sam napisao nekoliko pjesama na engleskom inspiriran tom vrstom glazbe, a imao sam sreću da sam nekoliko godina poslije uspio uspostaviti suradnju s bendovima koji su neke od stihova tih pjesama uglazbili.

Kako je došlo do vaše suradnje s bendom Tamni zamak? Jeste li zadovoljni timskim radom i što on znači vama, osobno?

- Do suradnje s bendom Tamni zamak došlo na preporuku mog prijatelja Zorana Pavlovića, profesora povijesti i gitarista iz Prokuplja, Srbije, koji je poslao stihove moje pjesme slikaru i glazbeniku Saši Bolčini iz benda Tamni zamak. Tamni zamak najstariji je hard/heavy rock bend iz Prokuplja, koji djeluje još od početka 80-ih, a glazba im je nastala pod utjecajem legendarnih hard rock bendova kao što su npr. UFO, Thin Lizzy, Deep Purple... Saši se veoma svidjela moja pjesma It's Time To Rock, te ju je odlučio uglazbiti. Vokalisti na pjesmi bili su Saša i Andrej Bolčina, gitare su odsvirali Saša te Zoran Pavlović, a sam video za pjesmu, koji je dostupan i na YouTubeu, napravila je moja prijateljica, videodizajnerica Nada Oršolić Tunić iz Zagreba, s kojom sam već uspješno surađivao na videu za moju navijačku pjesmu posvećenu Baby Lasagni. Veoma sam zadovoljan našim zajedničkim timskim radom i kako je sve to ispalo te već planiramo neke buduće pjesme i nove zajedničke projekte.

Što vas je inspiriralo za pjesmu It's Time To Rock i kako je izgledao proces pisanja? Ima li ona neku poruku?

- Tekst za pjesmu It's Time To Rock nastao je spontano, a inspiriran je buntovnim pjesmama rock i heavy metal bendova koje slušam te govori o pobuni pojedinca protiv nametnutih društvenih pravila i normi te općenito zla i nepravde u životu i društvu. Pisanje pjesme trajalo je relativno kratko, kao i kod većine stihova koje sam napisao, te je tekst za nju napisan u roku od jednoga dana. Poruka pjesme govori da ne smijemo nikada odustati od svojih snova. Ma koliko naš život bio težak, ne smijemo se nikada predati te, usprkos problemima, neprilikama i preprekama na svom životnom putu, trebamo hrabro ustati, krenuti naprijed, boriti se, "rokati" i utjehu pronaći u energiji, veličanstvenosti i snazi same glazbe. Također, sama pjesma, kao i njezin video, posvećena je trojici preminulih članova benda Tamni zamak, kao počast njihovu duhu, energiji i glazbi, koja vječno živi kroz zvuk i tišinu.

USTUPLJENO

Surađivali ste kao tekstopisac i jedan od vokalista s američkim heavy metal bendovima Preludium Fury i Lyran Lions. Kako je započela vaša suradnja i zašto upravo žanr metala?

- Američki heavy metal bendovi Preludium Fury i Lyran Lions iz Washingtona, s kojima sam surađivao kao glavni tekstopisac i jedan od vokalista, objavili su nekoliko albuma s pjesmama na engleskom jeziku inspiriranima mojim fantasy romanom Kraljevstvo nade, čiju sam hrvatsku i englesku verziju objavio pod autorskim pseudonimom Eric Johansson, i te su pjesme promovirane na radiopostajama u Hrvatskoj, Americi, Rusiji, Portugalu, Španjolskoj... Koliko sam upućen, Kraljevstvo nade je prvi fantasy roman na našim prostorima prema kojem je neki američki bend snimio glazbeni, metal, album. Do te suradnje došlo je sasvim slučajno, preko Facebooka, gdje sam se sprijateljio s članovima benda, koji su pročitali englesku verziju Kraljevstva nade, koja im se jako svidjela, te su odlučili napraviti prema toj knjizi nekoliko albuma s pjesmama na engleskom jeziku koje sam osobno napisao, a oni uglazbili. Uz pjesme inspirirane romanom, za te bendove sam napisao, a povremeno i pjevao kao jedan od vokalista, različite pjesme, a tematika tekstova bila je fantazija, posebice mač i magija, zatim mitologija, znanstvena fantastika, galaktički ratovi i sl. Zašto baš metal? Iako slušam različite vrste glazbe, metal (pa tako i rock) glazbeni je žanr u kojem sam se najviše pronašao i čiji tekstovi pjesama najviše rezoniraju s mojim pisanjem i kreativnim izražavanjem.

S bendom Lyran Lions prošle ste godine objavili i prvu eurovizijsku navijačku himnu Go Marko! Tribute to Baby Lasagna u suradnji s Jasonom Hallom i Eliezerom Muradom. Jeste li oduvijek ljubitelj Eurovizije i što vam uopće znači Marko Purišić?

- Otkad znam za sebe, veliki sam ljubitelj Eurovizije, te je vjerno pratim svake godine, kao i njezina brojna prednatjecanja. Još od prvog dana kad je objavljena pjesma Baby Lasagne Rim Tim Tagi Dim osjetio sam u njoj nešto neopisivo, čarobno i prelijepo te da je to pjesma koja mora i zaslužuje pobijediti na Dori, a nakon toga ostvariti visoki plasman na Euroviziji, ako već neće pobjedu. Nakon što smo moj prijatelj glazbenik iz Zagreba Paco Dedić, koji živi i radi u Austriji, i ja pokrenuli službenu Facebook fan grupu (koja danas ima više od 11.000 fanova iz cijelog svijeta) BABY LASAGNA – WINNER OF EUROVISION kao podršku Marku i njegovu eurovizijskom snu, nakon njegove pobjede na Dori, dobio sam ideju napisati jednu pravu navijačku fan-himnu kao tribute i podršku Marku Purišiću u ostvarenju njegova eurovizijskog sna. Nakon što je pjesma bila napisana, poslao sam je Jasonu Hallu iz benda Lyran Lions, koji ju je uglazbio, za vokale se pobrinuo pjevač Eliezer Murad iz Argentine, a sam video pjesme kreirala je prijateljica Nada Oršolić Tunić. Ta je pjesma napravljena velikog poštovanja prema Baby Lasagni i njegovoj pjesmi, kao i iz velike ljubavi prema Euroviziji i vjeri u glazbeni i bilo koji drugi uspjeh male zemlje s velikim snovima, kao vjeri u karizmatičnog pojedinca koji je predstavlja i vjeruje u svoj san i uspjeh te pobjedu nad svim preprekama na svom kreativnom putu. Također valja istaknuti da je Go Marko! Tribute to Baby Lasagna posvećena ne samo Marku nego i svim fanovima Eurovizije i ljudima svijeta koji čvrsto vjeruju u sebe i svoj životni uspjeh. Ovo je prva službena navijačka himna u Hrvatskoj posvećena nekom eurovizijskom predstavniku, a vjerojatno i u svijetu.

USTUPLJENO

Kakve su bile reakcije javnosti na himnu i kakva je bila reakcija Baby Lasagne?

- Pjesma Go Marko! dobila je mnogo pozitivnih i pohvalnih komentara, što hrvatskih što stranih fanova, a odobrio ju je i sam Baby Lasagna te je bila puštena na nekoliko radijskih postaja u hrvatskoj i inozemstvu, između ostalog, i na Eurovizijskom radiju u Francuskoj, a predstavljena je i u grupi fanova Baby Lasagne u Rusiji. Marku i njegovu timu pjesma je odmah poslana na slušanje, a njegova reakcija bila je sjajna, pohvalio nas je i poručio da je pjesma odlična, vrlo eurovizijska i kako mu se posebno sviđa miks pjesme te da se osjeća veoma počašćeno što je ovakva navijačka himna napravljena njemu u znak podrške, što me jako usrećilo i oduševilo. S Markom sam, u suradnji s prijateljem Pacom Dedićem, obavio i videointervju prije samog Eurosonga, a upoznao sam se s njime i uživo na njegovu koncertu u Zagrebu.

Od satiričnih do horor romana, objavili ste niz djela. Kako hrvatski čitatelji reagiraju na te "podcijenjene" žanrove i kakav je uopće osjećaj biti među rijetkim hrvatskim piscima fantazije?

- Iako književni žanr fantazije, nažalost, nije baš zastupljen kod nas u Hrvatskoj kao u nekim drugim zemljama, osobno sam imao većinom pozitivne reakcije čitatelja na svoje pisanje i od srca sam zahvalan svakome tko je kupio, posudio, pročitao ili preporučio neko moje djelo. Uvijek mi je drago porazgovarati s čitateljima, bilo uživo na nekoj promociji bilo preko društvenih mreža, te čuti njihove dojmove i prijedloge te mi je iznimna čast i neopisiv osjećaj biti jedan od hrvatskih pisaca fantazije, a također sam iznimno ponosan i zahvalan što sam prije dvije godine primljen u članstvo Društva hrvatskih književnika. Međutim, uvijek volim napomenuti da prvenstveno pišem i kreativno se izražavam kako bih zadovoljio svoju dušu, a ne društvo. Drugim riječima, uvijek pišem djela za koja smatram da bi se meni mogla svidjeti, njegujući svoj vlastiti, originalni stil pisanja i izražavanja, za koji smatram da bi mogao zabaviti čitatelje, ali ih u isto vrijeme i nečemu korisnom podučiti. Ne vodim se trenutnim književnim trendovima niti se ugledam na stil pisanja drugih pisaca fantazije ili bilo kojeg drugog književnog žanra.

Jednu od priča iz vaše zbirke Djeca crnih očiju uprizorio je cijenjeni redatelj Dušan Popović. Što vam je značilo takvo iskustvo i mislite li da su horori više prihvaćeni "vani"?

- Veoma sam ponosan i neizmjerno zahvalan što je iznimno talentirani, nagrađivani redatelj Dušan Popović s Akademije umetnosti u Beogradu snimio kratkometražni film, psihološki horor Moje carstvo ispod, inspiriran istoimenom pričom iz moj zbirke Djeca crnih očiju. Sam film je bio prikazan na nekoliko međunarodnih festivala kratkometražnog igranog filma, a bio je i nominiran ili pak osvojio nekoliko nagrada te se može besplatno pogledati na YouTubeu. Budući da i sam pišem horor romane i priče, moje je mišljenje kako je taj žanr, u književnosti ili filmu, više cijenjen i prihvaćen vani nego u nas, no to se već nekoliko godina trudimo promijeniti regionalnim i međunarodnim projektom Besan – priče za besanu noć, zbirkom kratkih horor-priča skupine autora iz cijele regije, koja je ove godine doživjela peti broj, a upravo smo otvorili natječaj za primanje priča za šesti broj Besana, koji izlazi iduće godine iz tiska.

Uskoro pripremate i novu knjigu - o čemu se radi i što čitatelji mogu očekivati?

- Radi se o romanu Veliki izbavitelj, drugom dijelu mog humorističnog fantastičnog serijala Kordine kronike, čiji je prvi dio, Magija alkohola, objavljen prije tri godine u izdanju Zagrebačke naklade. Roman, kao i sam serijal, mješavina je fantasy, ZF i povijesnog žanra s izraženim elementima parodije i satire te moja humoristična posveta brojnim avanturističkim stripovima i filmovima iz žanra fantastike, kao i posveta kineskoj kulturi i povijesti, ali i nesmiljena kritika nekadašnjeg i suvremenog društva. Od Kine i afričke zemlje kanibala do Sjeverne Koreje, Kube i SAD-a pa preko Jugoslavije i Japana sve do Marsa, paralelnog svemira i planeta Terre, čitatelji u Kordinim kronikama mogu očekivati zanimljive i uzbudljive avanture sina Majke Prirode, Korde Glavosjekača, učenika velikog kineskog čarobnjaka i kung-fu majstora Cha Poa. Roman Veliki izbavitelj izlazi najesen, kada je planirano i njegovo predstavljanje u Osijeku, u prostorijama Društva ljubitelja književnosti Littera, čiji sam član.