Književnost je zrcalo društva i mijenja svijet, ali i učvršćuje postojeće stereotipove, poručila je autorica zbirke šesnaest priča "Fikcija" Ivana Bodrožić prilikom predstavljanja knjige na Festivalu europske kratke priče (FEKP) pokraj zadarskog Kazališta lutaka. Tu je poruku uputila govoreći o temi pobačaja, ili prekida trudnoće, rekavši da je ta tema književno relevantna postala tek u posljednje vrijeme, odnosno da se žensko iskustvo svijeta tek nedavno počelo artikulirati, kao opreka muškome iskustvu svijeta. Također je naglasila da se kroz žensko reflektira i muško iskustvo.

- Neravnopravnost kroji društvo, i obratno. Budući da mi nismo bili u prilici čitati vrhove svjetske književnosti koji se bave tom temom, samim time ljudi, muškarci, s time nisu upoznati - kazala je. Istaknula je da se to javlja problemom pogotovo kad šačica muškaraca u, primjerice, Ustavnom sudu "donosi odluke o tome treba li žena imati na to pravo, ili ne treba". Dodala je kako vjeruje da bi odgovor društva na to, kad bi ono imalo "tradiciju obrade i artikuliranja te teme", bio drukčiji.

Bodrožić kritizira pojam "ženskoga pisma" jer se tim pojmom pretpostavlja krovni pojam književnosti, a ne paralelni "muškoj književnosti", čime se vrijednost književnosti koju proizvode žene smanjuje. Primijetila je i da ju neki moderatori na predstavljanjima knjiga pitaju "tko joj čuva dječicu", za što je sigurna da muške pisce nikad ne pitaju. O važnosti empatije rekla je da će čovjek uvijek bolje reagirati na svijet ako reagira iz pozicije suosjećanja, dodavši "što je više ljudi oko vas bolje, to je bolje i vama".

U kontekstu pojma tradicije, središnjega u ovogodišnjem izdanju Festivala, Bodrožić je rekla kako je "učenje čitanja i pisanja odraz tradicije nekoga tipa", te da tu tradiciju "nastavljamo čak i kada joj se opiremo". Istaknula je da je za pisanje bitno da osoba voli čitati jer se na taj način saznaje kako se piše, počevši od pravopisa i gramatike.

- Svi se referiramo na nešto što je nastalo prije nas. Sve je to proizvod određene tradicije, čak i kad to ne želimo ili toga nismo svjesni. Čitava artikulacija svijeta polazi od tradicije - svijet ne polazi od nas. Nitko od nas nije krenuo od sebe, niti je itko išta sasvim sâm postigao - smatra Bodrožić.

Autorica, koja održava radionice pisanja, istaknula je da je pisanje "posao u kojemu sudjeluje nekoliko vještina, od kojih je talent samo jedna".

- Druga je (vještina) zanatska, koja se brusi, čitanjem, pisanjem, radionicama. Treća je stvar disciplina, bez koje nema pisanja. Četvrta može biti pronalaženje vlastitog glasa, umjesto imitiranja nekoga koga volimo čitati - a potonje je, smatra, "uvijek osuđeno na neuspjeh".

Razgovor je moderirao pisac Želimir Periš. Posljednja zadarska večer Festivala nastavila se razgovorima i čitanjima s autorima Sofijom Andruhovič, Mladenom Blaževićem, Franom Herendom i Ceciliom Knapp.