Četvrt stoljeća nakon što je sjajnom zbirkom priča "Anđeo u ofsajdu" (2000.), svojom drugom samostalnom zbirkom pripovijedaka, na zamjetan način najavio svoj talent, danas ugledni hrvatski književnik Zoran Ferić tu je obljetnicu obilježio novom zbirkom priča, ovog puta opsežnijom i, nazovimo to tako, složenijom. Nedvojbeno, "Spiderman" će sretnim učiniti sve štovatelje Ferićeve književnosti, privući svakako i nove, a u opusu ovog vrsnog majstora književne riječi smjestiti se pri vrhu svega što je do sada stvorio, posebno kad je o zbirkama pripovijedaka riječ.

Tematska raznolikost

“Spiderman" je opsegom oveća zbirka priča (343 stranice) stvaranih u razdoblju od petnaestak godina, a sastavljena od sedam "čistih" priča te tri zasebne cjeline koje vezane temom nude dodatnih 17 priča pa je tako nova Ferićeva "pričaonica" teška pune 24 priče. Ta raznovrsnost u pristupu i kompoziciji zbirke vidi se i u tematskoj, pa i žanrovskoj raznolikosti pa se kroz Ferićeve štorije krećemo od Čilea do Daruvara, Zagreba ili Raba, svjedočimo književnim festivalima i školama pisanja, uživamo u pitkim dijalozima, ali i poniremo u svijet psihe i emocija stvorenih likova, iščitavamo ispovijedi, ali nailazimo i na stranice pune erotike, blago se smiješimo uz dobre primjere ironije i crnog humora, ali isto tako lako povlačimo poredbu nekih priča sa snagom grčkih tragedija. A iako sve skupa na prvi pogled djeluje teško spojivo, na kraju čitanja ipak se stvori dojam cjeline, ponajprije zahvaljujući Ferićevoj sposobnosti pripovijedanja koja svaku priču čini dovoljno zanimljivom.

 

 

Ilustracija

Naravno, Ferić raznovrsnost pokazuje i u stilu pa nam nudi pisanje u prvom licu muškog i ženskog roda, govori nam i kao lik i kao pisac, progovara i sa stajališta djeteta i s gledišta mlade djevojke koja polazi školu pisanja, citira velike literarne, filmske i glazbene uzore, napiše i lirsku pjesmu, ali "citira" i cjenik posmrtnih usluga ili pak na engleskom jeziku tekst o nizozemskoj pjesnikinji, progovara književnim štokavskim, ali i dalmatinskom ikavicom, vješto kombinira opis svakodnevice škole kreativnog pisanja s radovima "polaznika" razigrano i literarno šmekerski spajajući stvarnost i fikciju jer, kako i kaže na jednom mjestu jedan od njegovih likova (ili on sam, svejedno): "Ne možeš biti siguran što je fikcija, a što ono drugo." U tom kolopletu načina izražavanja i raznovrsnih zbivanja i likova ipak nije nimalo teško ploviti jer Ferić piše čitko, pitko, razumljivo i vrlo konkretno pa se "Spiderman" pročita vrlo brzo, a isključivo o afinitetu čitatelja prema temama i oblicima izražavanja ovisi koja će od brojnih pripovijedaka ove zbirke biti čitana s većim ili manjim zadovoljstvom.

Tako ćemo u dvjema pričama nazvanim po djelima svjetskih književnih velikana – "Noć iguane" (Tennessee Williams) i "Oproštajni valcer" (Milan Kundera) svjedočiti najprije poprilično otkvačenom načinu druženja hrvatskih književnika u Čileu, odnosno bezuspješnim pokušajima bračnog para da dobiju dijete. Ta razina bizarnosti uočljiva je i u crnohumornoj i ironičnoj "Posmrtna pripomoć" s montipajtonovskim pokušajima organiziranja pogreba rođaka, a još je na višu razinu podignuta u "Kako smo pokušali prevariti prvi april" koja nudi ne baš preporučljiv i većini shvatljiv humoristički pristup danu laganja. "Groblje preživjelih" i "Sanjao sam Martina Bormanna kako preskače leptire" sa svojim tematskim okvirima vezanim uz Drugi svjetski rat te Domovinski rat i u njima dio počinjenih zločina bitno uozbiljuje cijeli ton ove zbirke, a sjajne "Iskopine" kroz nesvakidašnju i vrlo moćnu ljubavnu priču vode nas do tragičnog završetka dostojnog velikih antičkih tragedija.

Poslastice

No, prave su poslastice ove zbirke tri pripovjedačke cjeline kroz koje se pod zajedničkim nazivom nudi nekoliko različitih priča. Ciklus "Susjedi" pisan je za knjigu "Komšije" koja je objavljena u Novom Sadu kao rezultat zajedničkog projekta u kojem su sudjelovale spisateljice i pisci iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske, a Ferićev doprinos četiri su kratke priče kroz koje očima dječaka duhovito i nostalgično progovara o likovima koji su za djetinjstva tog malog pripovjedača činili dio susjedstva njegove obitelji. Ciklus "Priče Marije Barnas" kao temeljni okvir ima likove iz literarne radionice koja se održava u Šibeniku te nudi spajanje svarnosti s literarnom maštom na zadane teme što na trenutke ispada vrlo duhovito. No, vrhunac zbirke svakako je završni ciklus "Spiderman" koji nudi čak deset priča koje veže omanji bazen koji je u vrtu svoje zagrebačke kuće izgradio pripovjedač. Kroz deset štorija vezanih uz taj bazen čitatelj će se susresti s promašenim i uzaludnim životima, narkomanijom i nekontroliranom majčinskom ljubavlju, mučnim i teškim bolestima, siromaštvom i mržnjom, seksualnim devijacijama, blijeđenjem ljubavi, pretvaranjem braka u niz dosadnih obveza, prolaznošću, strahom od smrti...

Gledano u cjelini, zbirka “Spiderman” nudi visokokvalitetnu literarnu zabavu i uživanje osmišljeno i stvoreno od književnika koji zna pisati, a nedvojbeno je kako neke od priča (“Iskopine”, “Susjedi”, većina priča iz ciklusa “Spiderman”...) imaju potencijal prerastanja u roman, dobru dramu, film ili televizijsku seriju.