Ususret dugoiščekivanoj premijeri kultnog djela Arthura Millera "Vještice iz Salema", redatelj Ivan Plazibat i glumačka ekipa vrijedno se pripremaju na probama. Drama koja otkriva lice histerije, straha i manipulacije napokon će 23. svibnja zaigrati na daskama HNK-a, a nova inscenacija donosi suvremen pogled na klasik koji odzvanja i danas. Može li zaista pojedinac ostati vjeran sebi dok mu društvo sudi, otkrijte kao svjedoci jednog od najmoćnijih trenutaka suvremenog teatra.

- Riječ je zapravo o djelu koje je jedan od dramskih klasika 20. stoljeća. Uvijek je izazovno raditi klasike, a ideja je došla na prijedlog HNK-a Osijek i tadašnjeg ravnatelja Drame Miroslava Čabraje. Mi smo tražili tekst koji bi okupirao više-manje cijeli ansambl HNK-a Osijek i bio je zadatak da napravimo veliku ansambl-predstavu. Millerovo djelo je u tom smislu vrlo aktualno, a onda i redateljski, i glumački, i ljudski zadatak. Kada radite tako veliko i opsežno djelo, uvijek čovjek ima velik respekt i misli da nikada neće uspjeti u zadanom roku, jer je riječ o djelu od četiri čina, ali zapravo sada kada gledam probe, da kucnem u drvo, jako sam zadovoljan. Čini mi se da smo na pravi način ispričali tu priču za 21. stoljeće - započinje Plazibat.

U središtu male puritanske zajednice 17. stoljeća razbuktava se lov na vještice, ali pod optužbama ne gori magija – nego istina, ljubav i savjest. Millerova drama, temeljena na stvarnim događajima iz Salema, ogoljuje mehanizme kolektivne paranoje i moralnog sljepila upozoravajući koliko je tanka granica između pravde i progona.

- U puritanskom naselju u Americi skupina djevojaka uhvaćena je kako pleše, što je tada bio za njih zločin, i onda se, da bi se izvuklo njih, izmišljaju priče da su ih začarale vještice i počinju stanovnike prikazivati vješticama i vješcima. To zapravo nalegne na mjesto koje je izjedeno sumnjama, svađama i osumnjičenima, što nekim ljudima postaje prilika za probitak i za financijsku i ekonomsku korist. Tako da je to priča o ludilu, ali i o oportunizmu u tom ludilu, odnosno priča o nekom društvu koje je naizgled racionalno, ali onda sebe samo uništi odvodeći se u iracionalnost. "Vještice iz Salema" priča su o društvu koje, na neki način, nije sigurno samo u sebe. To se događa i danas na globalnom nivou, da kao društvo nismo sigurni sami u sebi, u svoj poredak i onda se ta vrsta nesigurnosti rješava destrukcijom i nalaženjem neprijatelja, unutarnjih neprijatelja. Takva situacija ne bi se dogodila ljudima koji su sigurni u kojem smjeru idu, tako da je zapravo ovo pravi komad za naše doba nesigurnosti - ističe Plazibat.

Autorsku ekipu, osim redatelja, čine scenograf Davor Molnar, kostimografkinja Petra Pavičić, autorica glazbe Nevena Glušica, suradnica za scenski pokret Maja Huber, oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia, asistentica scenografa Kaya Obrol-Pedišić te asistent kostimografa Bruno Osmanagić. U predstavi igraju Aljoša Čepl, Mateja Tustanovski, Selma Sauerborn, Duško Modrinić, Antonija Mrkonjić, Miroslav Čabraja, Armin Ćatić, Petra Bernarda Blašković, Antonio Jakupčević, Mario Rade, Matija Kačan, Anita Schmidt, Ljiljana Mitrović Krička, Mirko Ilibašić, Ana Lanšćak, Gabriela Redžić i Tea Mandarić.

- Autorsku ekipu čini veliki ansambl HNK-a, od 17 glumaca i glumica, koje bih sve redom pohvalio, jer je riječ i o profesionalnosti, i o glumačkoj vještin, i o zanatu. U glavnim ulogama su Aljoša Čepl i Matea Tustanovski, a tu su i studentice glume Osječke akademije Tea, Ana i Gabriela, koje želim pohvaliti za trud. One su imale vrlo zahtjevan zadatak tumačiti djevojke koje proglase sveticama a koje imaju sposobnost postati iracionalne vještice. Nije lako bilo zaplivati u takvu vrstu iracionalnog glumačkog zadatka, ali bacile su se svim srcem i svim tijelom i na tome im zahvaljujem. Općenito, vjerno slijedimo Millerovu priču. To je komad koji je jake priče. Nema radikalnih dopisivanja ni ikakvih dopisivanja, jer Miller na tome i inzistira. Jedino nismo ostali u zadanom periodu, tako da ne trebate očekivati puritanske kostime iz Amerike 17. stoljeća, nego smo smislili nekakav naš svijet gdje se vidi sve to siromaštvo i nejednakost, i rodna i klasna priča tog društva. Ja uvijek kažem da je kazalište primijenjena umjetnost. Svi tako radimo na istom cilju, u tom smislu likovnost predstave, kostim, scenografija i zvuk, ne godi našem autorskom egu, nego jednoj priči koju moramo ispričati - naglašava redatelj.

Miller je, kaže, napisao uistinu dobro skrojen triler od četiri čina, a njegovu konstrukciju jednostano nema potrebe dekonstruirati. Ono je definitivno djelo koje valja uživo doživjeti.

- Nema tu kruha povrh pogače. Predstava je za mene posebna jer sam radio u jednom ansamblu, u gradu gdje sam vidio visoku razinu kazališnog prijateljstva i kolegijalnosti među ovim ljudima i to je divno, volio bih da tako i ostane. Probe dobro idu, nadam se da se nitko neće razboljeti i to je sve. Ja se nadam da će ljudi doći pogledati ovu napetu triler-priču koja je - što manje govorim, to bolje - i zapravo im na neki način zavidim što sami otkrivaju taj komad. Tako da, ako hoćete pogledati napetu triler-priču napisanu u 20. stoljeću o nekim ljudima iz 17. stoljeća, dođite i gledajte nas u HNK-u Osijek - zaključuje.