Na Filozofskom je fakultetu u Osijeku udruga studenata anglistike Glotta organizirala predavanje "The F word: From the Feminine mystique to the bad feminist". Predavanje je vodila doc. dr. sc. Jasna Poljak Rehlicki s Odsjeka za engleski jezik i književnost govoreći o ušutkanim, i često zabranjenim, feminističkim spisateljicama i otkrivajući glasove koji su odbili ponašati se prema tadašnjim rodnim normama. Uz povijesni pregled feminizma, fokus se stavlja i na suvremeni feminizam kroz prizmu djela iz popularne kulture, filmova i glazbe te načine na koje danas mlade žene progovaraju o feminizmu.

Žene se boje

- Ograničila sam se na SAD, što znači da autorice o kojima govorim dominantno dolaze s tog područja. Počet ću s Betty Friedan i njezinim djelom "The Feminine Mystique", ali osvrnut ću se i na prvi val feminizma, odnosno pokrete koji su se borili za pravo glasa žena u SAD-u i pratit ću te pokrete kroz cijelo 20. stoljeće. Mislim da će najzanimljiviji dio biti onaj koji inače ne stignem dovoljno obraditi sa studentima tijekom predavanja, a to su treći i četvrti val feminizma, koji se odnose na kraj 20. i početak 21. stoljeća. Tu dolazimo do digitalnog feminizma, do "Me Too" pokreta, koji se bavi pitanjima seksualnog uznemiravanja žena na radnom mjestu, kao i seksualnih napada koji često ostaju neprijavljeni. Pritom se postavlja pitanje: Zašto se takve stvari još uvijek događaju? No ono što mi je najvažnije jest postaviti pitanje: Je li feminizam danas "prljava" riječ? Jer ona često nosi negativne konotacije, pa se feministice prikazuje kao žene koje mrze muškarce – što jednostavno nije istina. Cilj je pokušati redefinirati feminizam za 21. stoljeće jer to više nije samo borba za prava žena, nego borba za prava svih ljudi – svih seksualnih orijentacija, svih rodnih identiteta, svih klasa i manjina - govori.

Povijest borbe za ženska prava ujedno je i povijest ugnjetavanja cijele jedne društvene kategorije. Žena je nekada smatrana kao ona koja je prirodno podređena muškarcima, vjerovalo se da žene nisu dovoljno intelektualno sposobne, te im se često zabranjivalo pravo na obrazovanje i rad. Bilo je izuzetno teško tim ženama, pionirkama, uopće pronaći svoj glas, a kamoli ga javno izraziti, kaže Poljak Rehlicki.

- Stvari su se počele mijenjati početkom 20. stoljeća, kada žene napokon dobivaju pravo glasa i počinju sudjelovati u političkom životu. Time se podiže svijest o tome da žene čine polovinu svjetske populacije, a do tada su bile gotovo potpuno utišane — nisu imale priliku govoriti o svojim problemima, željama, ni o svakodnevnim iskustvima. Danas imamo pojam "zločeste feministice". To je, navodno, žena koja je glasna, ljuta, koja se "ne pere i ne šminka" jer bi to, prema nekim površnim shvaćanjima, bilo protiv feminističkih načela. No to je stereotip koji ne odgovara stvarnosti. Zločesta feministica je zapravo žena koja ne pristaje na nametnute društvene norme, koja ne pristaje biti tiha. Ona progovara o nepravdi, neravnopravnosti i nasilju. Danas je došlo do izvrtanja značenja riječi. Feminizam je, u svojoj biti, borba za ravnopravnost u društvu, politička i društvena prava koja bi ženama omogućila da budu jednako prihvaćeni članovi zajednice. No još uvijek vidimo da se žene bore i često se boje govoriti o seksualnim napadima, neprimjerenom ponašanju u školi, na poslu ili u društvu općenito. I zato je važno redefinirati feminizam — kao univerzalnu borbu za ravnopravnost svih ljudi: bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, rasu ili klasnu pripadnost - ističe.

Poljak Rehlicki naglašava koliko femicida imamo u svijetu, a ti podatci, nažalost, pokazuju da je većina zločina počinjena od partnera ili članova obitelji.

- Prošle godine je 250.000 žena bilo silovano, a to je samo onaj broj koji je prijavljen, gdje je podignuta optužba protiv počinitelja. Nažalost, u nekim zemljama žene još uvijek nemaju pravo glasa. U bliskoistočnim državama, na primjer, žena koja želi optužiti nekog za silovanje mora imati muškog svjedoka. Šanse da će to uspjeti su, naravno, gotovo nikakve. Također, postoje određeni sustavi, poput vojske, koji su još uvijek dominantno muški, u mnogima čak 85 posto vojnika čine muškarci. Tamo se također događaju seksualna uznemiravanja i silovanja, koja često nisu prijavljena zbog straha i stigmatizacije. Ako do prijavljivanja i dođe, ti se slučajevi često jednostavno pometu pod tepih, a počinitelji izbjegnu kaznu - naglašava.

Pozitivni pomaci

Ipak, u pregledu evolucije feminizma primjećuju se pozitivni pomaci. Danas je, kaže docentica, puno lakše ženama doći do prava glasa. To nam je 21. stoljeće donijelo, prvenstveno digitalizacijom. Primjer je tako globalni pokret "Me Too", koji je započeo 2016., ali je stvarnu snagu dobio 2017. godine, kada su mnoge žene, posebno glumice u Hollywoodu, progovorile protiv struktura moći.

- Tada su se glumci i redatelji pokazali kao zlostavljači koji su ih prisiljavali na neprihvatljive radnje, obećavajući im karijerni napredak zauzvrat. Danas je puno lakše progovoriti, mogu to učiniti anonimno, a i zakoni su im sada mnogo više naklonjeni. Što se tiče zakonske ravnopravnosti, žene imaju ista prava kao i muškarci. Međutim, strah i dalje postoji – strah od stigme, od suočavanja s nepravdom i od procesuiranja tih zločina. Često se nasilje i zlostavljanje ne prijavljuje dovoljno i o njemu se ne govori. Naravno, danas žene mogu birati bilo koji posao, mogu se educirati, mogu birati fakultete i pobrinuti se za sebe. No i dalje postoje sektori u kojima su muškarci dominantni i gdje su na pozicijama moći. Postoji i razlika u plaćama između žena i muškaraca. Pojedine zemlje, uključujući SAD, uopće se ne brinu dovoljno o mladim majkama. Žene imaju samo tri mjeseca neplaćenog dopusta kako bi bile sa svojim novorođenčetom. S obzirom na to, Europa, čak i Hrvatska, mnogo je naprednija. Naša socijalna politika u odnosu prema ženama i njihovu pravu da budu majke a da pritom ne pate i ne gube poslove ili plaću pokazuje da smo puno osjetljiviji na tu problematiku - govori.

Na pitanje kako se boriti protiv rodne neravnopravnosti i destigmatizacije pojma feminizma, odgovor je jasan: senzibilizacijom javnosti, pravodobnom reakcijom i obrazovanjem.

- Svi, i muškarci i žene, trebaju biti osjetljivi na problematiku i prepoznavati radnje koje nisu primjerene. Potrebno je obrazovati i muškarce i žene, stvarati svijest i kultivirati međusobno poštovanje i ravnopravnost u svim aspektima života. Treba se zauzeti za tu osobu, osnažiti je i pružiti joj podršku da se ne boji prijaviti takve slučajeve. To mora postati praksa u školama, na fakultetima, na radnim mjestima. Žene moraju imati sigurno okruženje i podršku, gdje se ne moraju bojati prijavljivati nedolično ponašanje. I to nije samo pitanje koje se odnosi na žene — to se, naravno, odnosi i na muškarce i na osobe koje su različite seksualne orijentacije. Za sve ranjive skupine društva moramo stvoriti sigurno mjesto, mjesto podrške, gdje ćemo biti jedni za druge. Na kraju, svi smo mi ljudska bića - zaključuje Poljak Rehlicki.