Za Muzejom Đakovštine dvostruko je otvorenje – njegove zgrade iz 1856. godine nakon energetske i druge obnove te prvog kulturnog događaja nakon što je ponovno otvorio vrata za javnost – izložbe Mislava Tadića "Prolaznost".

Kulturna publika tom je prigodom izložbeni prostor Muzeja, čija se zgrada nalazi u Registru kulturnih dobara RH kao zaštićeno kulturno dobro, ispunila do posljednjeg mjesta. Prilikom otvorenja njegova ravnateljica Marina Božić ukratko je upoznala s energetskom obnovom, nakon koje je ta gradska ustanova kulture prešla iz energetskog razreda D u B. Provedene mjere energetske učinkovitosti i upotreba obnovljivih izvora energije rezultirat će smanjenjem godišnje potrebe za toplinskom energijom za 59 % i smanjenjem godišnje potrebe za primarnom energijom za 92 %. Očekivano smanjenje emisije CO2 iznosit će 83 %, tj. 10,91 t godišnje.

- Energetska obnova trajala je šest, a za javnost smo bili zatvoreni deset mjeseci - rekla je Božić. Muzej je vrata javnosti ponovno otvorio uz radove mladog slikara Mislava Tadića, rođenog 1997., a slikarstvo je diplomirao 2023. Njegovi radovi su snažni, jasni, koristi se uglavnom velikim formatima. Odabrao je svoj put; 30 radova uglavnom su portreti, ulja na platnu, no i rad "Bijeli konj" sa snagom pokreta te plemenite životinje ili mirnoća "Bijelog goluba", kako je naslovio jedan od svojih radova. Njegovo ulje na platnu je i rad "Dernek", ali i portret majke što odiše spokojem, mirnoćom, portret oca, budrovačkih susjeda, prijatelja... Snažan je njegov veliki format nazvan "1991." - tužna prognanička kolona i život "spašen" u vrećici-dvije.

O Tadiću je govorio povjesničar umjetnosti Igor Loinjak, autor pratećeg kataloga. Osvrt na Tadića naslovio je "U potrazi za ljudskim likom".

- Njegova su temeljna poetička preokupacija portret i ljudska figura. Ovakav splet tema razvija već za vrijeme studija, slikajući sebe i veliki broj svojih susjeda, kolega i rodbine. U prikazima ljudskog lika nastoji postići realističnost, ali se naglašava i blaga ekspresivna komponenta kojom slikar ne samo da faktografski bilježi ono što vidi, nego nam njegove slike govore i da s viđenim vodi jednu tihu komunikaciju, puštajući na površinu platna i mali dio sebe. Kako sam slikar kaže: "Kada malo bolje razmislimo, portret nije nečija glava, već sve ono što čini njega, portret može biti prostor koji okružuje osobu, portret može biti nečija odjeća ili rukopis, ponašanje ili rad" - kazuje o Tadićevim slikarskim preokupacijama Loinjak.

U istom tom katalogu Tadić za svoj rad kaže kako svoje slike ne voli zvati umjetničkim djelom, "više je nekako", navodi, "zanatski ustaljen taj proces".

- Ideja dolazi sama iz potrebe da stvaram, realizacija traje dugo, najviše oko dogovora i organizacije tko će biti model, skiciranje i smišljanje kompozicije ide brzo, najlakši je dio nabaciti boju, a najteži je završiti sliku. U nastajanju je uvijek nekoliko slika istovremeno. Ako me koja umori, prijeđem na drugu - krajnje je iskren Tadić o sebi i svojoj umjetnosti.

Na izložbi je uime Ministarstva kulture i medija govorila pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku Ivana Sudić, a izložbu je otvorio gradonačelnik Marin Mandarić.