Pop-up izložba "Better days ahead" autorice Lane Ključarić, otvorena je u četvrtak u privremenom izlagačkom prostoru osječkog Muzeja likovnih umjetnosti (Kapucinska 36). U multimedijalnom ambijentalnom sklopu predstavljen je recentni rad umjetnice koji obuhvaća djela nastala korištenjem digitalnih alata, odnosno digitalnih grafika i kraće loop animacije, kao dio konzistentne refleksije, kritičke koliko i intimističke, o suvremenom društvu u lokalnom, globalnom, osobnom i kolektivnom aspektu.

- Izložba nije namijenjena da bude prepozitivna za budućnost, a nije ni prenegativna. To je nekako kakav život je. Imamo i crno i bijelo. Riječ je, dakle, o sagledavanju svijeta, onoga što se događalo u nama u prošlosti i ona budućnost koja treba doći. Budući da sam umjetnica bez ateljea, moj prostor izražavanja isključivo je internet, tako da prezentiram digitalne radove rađene najčešće u photoshopu, a ima i nešto animacija. Mi smo svi svakodnevno izloženi slikama, vezani smo uz njih i tehnologiju, tako da je izložba postavljena kao da ste ušli u sferu interneta. Vi se nalazite u tim slikama koje stalno dolaze, a to su vijesti ili osobne fotografije koje ljudi stavljaju na društvene mreže. Znači, miks svega čime smo okruženi. Povod za izložbu bio je samo rad doma jer sam osoba koja se zatvori kod kuće i radi, a puno toga i čitam. Mi ne možemo pobjeći digitalnim utjecajima, ako gledamo toliko slika, onda se nešto stvara u nama i izlazi van. Zanimljivo je da kada se puno radi, vidim da slike od prije kada sam bila dijete, izlaze van. To su ti doživljaji od časopisa, filmova i slično. Jednostavno, tome ne možemo pobjeći - objašnjava Ključarić.

Što se tiče kritiziranja suvremenog društva, umjetnica zagovara slobodnu prosudbu gledatelja. Nastoji ne upućivati previše i odgovara kratko i jasno: Društvo samo zna.

- Tu postoji nekoliko radova koji su direktno referirani na ono što se događa u Palestini. Tu je i jedan rad koji se zove Dark Pitch s puškom koja je upotrijebljena 1991. u ratu kod nas. Dakle, dovoljno je vidjeti pušku. Dovoljno je vidjeti jednu krvavu ruku. Ne mora se ljudima nešto previše servirati ravno u lice. Mislim da smo svi dovoljno inteligentni da znamo koja bi bila kritika suvremenog društva. Ipak, tehnologiju ne bih kritizirala. Nju apsolutno podržavam jer nas spaja i naši glasovi se daleko čuju. Mene ovdje iz Osijeka, ako nešto stavim na internet, može čuti netko tko je trenutno u Americi, Australiji ili Africi. Tako i ja mogu čuti te ljude, bez putovanja. Moji radovi možda djeluju vedro i veselo, ali ako se malo dublje pogleda, može se pronaći mračna strana. To je taj život, yin-yang. Radove biram iz mora slika kojima sam okružena, sve od stvari koje sam osobno fotografirala do slika koje sam skinula s interneta. Obično me potakne nešto što sam doživjela ili o čemu sam promišljala, a da je iz prošlosti. Sve ideje mi dolaze dok radim - rekla je Ključarić.

Naslov izložbe, "Better days ahead", sugerira utopistički idealizam ili idealistički eskapizam - izvjesnost kritičkog promišljanja svakodnevnog života koji je više stanje uma nego konkretna, opipljiva težnja te upravo zato dijelom jednog sveobuhvatnog umjetničkog nastojanja.

- Digitalni kolaži, eksperimenti u kratkim digitalnim formama i glitch artu trenutne su kristalizacije šuma koje se nalaze na granici između osobne - u sebe poniruće - refleksije i komentara društvene zbilje koja nije rezultat samo onoga što nas neposredno okružuje već i onih medijskih sadržaja koji naš svakodnevni život prekrivaju zaglušujućom količinom informacija od male važnosti za ovdje-i-sada. Da bismo otkrili 'ono malo reda' koje bi nas trebalo sačuvati od kaosa, prvo treba prepoznati i prihvatiti šum, odnosno naglasiti kako su informacije - slike, i sve druge digitalnosti - sila naše nove prirode, tokovi koje nije moguće zaustaviti, shvatiti i diskretno poimati. A kako u istu rijeku ne možemo zakoračiti dvaput, tako i smisao ove izložbe, posebice u njenom 'pop-up' izdanju, pripada djelu suvremenog trenutka koji već sutra može izgubiti, promijeniti, uvećati ili umanjiti svoje značenje. Kao slika šuma, ona samo ukazuje na smjer kretanja, vektor, prema 'boljim danima ispred nas', ako ih tako shvatimo, bez obzira radi li se o ciničnom prihvaćanju postojećeg stanja ili idealističkom odustajanju od suvremenosti - piše kustos izložbe, Dario Vuger.