Promocija knjige "Abraham Hebrejac" Krešimira Šimića održana je u osječkom Klubu knjižare Nova. Predstavljači su, uz autora, bili hebrejist i stručnjak za Stari zavjet, dr. sc. Danijel Berković s Biblijskog instituta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ružica Pšihistal s Filozofskog fakulteta u Osijeku i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković s katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Riječ je o knjizi koju je sam autor žanrovski odredio kao "povijest". Međutim, u knjizi nije riječ o "povijesti" kako ju uobičajeno razumijemo - kao "čisti povijesni događaj", već o "povijesti" kako su je shvaćali drevni biblijski pisci – prvi autori koji su pisali o Abrahamu. Oni su "povijest" shvaćali kao svojevrsnu "objavu", riječi koje nam otkrivaju ono što sami nismo ili ne možemo uvidjeti, a zapravo je presudno za život.

- Riječ je o književnom tekstu, ali čiji je glavni lik, kako naslov kaže Abraham, poznat u takozvanoj hebrejskoj Bibliji, koju Židovi nazivaju akronimom Tanakh. Meni se učinilo da u suvremenoj književnosti nedostaju tako veliki i važni likovi i na um mi je pao lik Abrahama, budući da čitam Bibliju. François Léotardu u knjizi "Postmoderno stanje", 1980-ih godina, rekao je da je postmoderna bitno označena krajem velikih priča. Meni se čini da su nam velike priče ipak potrebne i budući da sam intenzivno proučavao biblijske tekstove, jednostavno mi je na um pao taj jedan veliki lik iz knjige koja je bitno obilježila ne samo zapadnu kulturu, a to je u ovom slučaju hebrejska Biblija, i to je bio poticaj za stvaranje priče. Pokušao sam nekako literarizirati biblijske epizode o Abrahamu koje imamo u hebrejskoj Bibliji - ističe Šimić.

ILUSTRACIJA

U zapadnoj književnoj kulturi postoje velike peregrinacije, odnosno priče u kojima glavni lik putuje. Recimo, imamo Homerovu Odiseju ili Vergilijevu Eneidu. Odiseja i Eneja su likovi koji putuju, peregrinatori, međutim uvijek bez supruga.

- U knjizi se pojavljuje Sara, Abrahamova supruga. Odiseja čeka na rodnoj Itaki njegova Penelopa, a za razliku od tih peregrinacija, Abraham putuje zajedno sa svojom ženom Sarom. On s njom dobiva sina jedinca Izaka, putuje sa svojim bratićem Lotom, zatim i s pastirima jer je bio imućan i imao je stada, dakle on putuje u odnosima s drugim, nije izolirani pojedinac. Vrlo, vrlo značajan lik je Sara. Nju nisam stavio u naslov, neka mi ljepši spol oprosti, ali ona je jednako važna kao i Abraham. Žanrovski, knjigu određujem kao povijest, ali ne shvaćam ju kao historisti od 19. stoljeća do danas, nego kao naraciju. Priča je niz epizoda koje su narativno strukturirane, imaju svoj početak, sredinu i kraj. Početak je Abrahamovo rođenje i sve završava njegovom smrću, dakle linearno ulančavanje epizoda u Abrahamovu životu - govori Šimić.

ELENA LUKIĆ

Djelo završava jednim apelom - "Čuj". Autoru se, kaže, čini da je Abraham čovjek koji je uspio čuti Božji poziv da napusti grad Aran i da krene na put.

- U hebrejskom tekstu taj poziv je jako zanimljiv, "lek leka", što znači zapravo "idi vidjeti tko si ti". On u tom izlasku iz veza u kojima je, mjesta u kojima je, u tom putovanju otkriva tko je on zapravo. Poruka je da čovjek, da bi mogao uopće izići, mora čuti poziv, a taj poziv mora doći izvan njega. Ne može biti od njega, jer onda se vrti sam u sebi. I zato sve završava apelom "Čuj". Cijela zapadna kultura je više kultura gledanja, cijela znanost je zapravo bazirana na oku i gledanju. Recimo, stari grčki filozof Heraklije ističe da imamo dimenziju slušanja, osluškivanja riječi koja nas pogađa, a koja ne dolazi samo od nas. Ne vrtimo se unutar sebe, nego izvan nas. Poruka je čuti tu riječ - rekao je Šimić.