Na lijevoj obali Drave održana je književna večer - scensko čitanje knjige "Tajni život drveća" autora Petera Wohllebena. Udruga PLANTaža time je zaključila travanjski ciklus projekta "Kultura na asfaltu", koji je nastao uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova. Doživljaj su upotpunile i solistice Plesnog studija Shine, Ana Štiks i Suzana Žuljević.

- Odlučili smo čitanje održati među stablima kako bismo i građane potaknuli na boravak u prirodi, a opet i da svi zajedno uživamo u odabranom književnom djelu. Ono doista otkriva zanimljivosti, ne samo o stablima nego i o prirodi i kako ona funkcionira. Često u svakodnevnom životu, u toj strci i žurbi, zaboravljamo da su tu i stabla koja su dugovječnija od nas, koja su prošla svašta kroz povijest i ta stabla pričaju neku priču. Poruka knjige bila bi da stabla kao i sva druga živa bića u okolišu, pa tako i mi, moraju surađivati. Tu se mogu osvrnuti na našu aktivnost "Osječki divovi" koju smo pokrenuli prošle godine, gdje kroz šetnju po parkovima i perivojima zastajemo kod stogodišnjih i višegodišnjih stabala i trudimo se prikazati ih kao doista živa bića, jer oni to i jesu. I oni nam mogu ispričati neku povijest kojoj mi nismo svjedočili. Nadam se da će nas ove klimatske promjene kojima smo svjedoci potaknuti da budemo obazriviji, da budemo smisleniji i da na kraju krajeva prirodu ne doživljavamo kao nešto prljavo i neuredno, već nešto što je živo, aktivno i što treba još više njegovati da budemo svi zajedno dio te jedne zelene obitelji - govori Darija Walter, predsjednica udruge.

Odavno je poznato da drveće komunicira preko korijenja, no knjiga objašnjava kako je korijenje zapravo podzemni internet, kaže Walter.

- Općenito cijeli sustav nekako se brine sam o sebi, a tu smo naravno i mi kao dio tog sustava i prirode, samo što možda mi te znakove nekako ne vidimo, ne obaziremo se na njih, ali stabla nam daju do znanja da su tu, da su prisutna i da ih trebamo zapravo još više čuvati. Ako gledam samo svoj krug prijatelja, koji su poprilično ekološki osviješteni, onda stanje u društvu djeluje pozitivno, međutim stvarnost je malo okrutnija i žalosnija. Nismo baš toliko svjesni prirode, često nam se dogodi da se osvijestimo tek kada pokušavamo preživjeti preko ljeta, koje je sve teže podnošljivo u Osijeku. Onda shvatimo da više ne možemo funkcionirati bez klima-uređaja. Jednostavno, neke su stvari postale imperativ i podrazumijevaju se iako prije oko pet godina nije bilo tako. Moramo se vratiti nekoliko koraka unatrag i osvijestiti si kako se ponašamo prema prirodi, je li to maćehinski ili majčinski odnos i što možemo učiniti da zapravo to sve još bolje funkcionira, da budemo zahvalniji i sretniji u ovom okruženju - naglašava.