Izložba Dubravke Rakoci “Šest pilona za šest soba”
Otvorenje izložbe "Šest pilona za šest soba" umjetnice Dubravke Rakoci održat će se u utorak, 6. svibnja, u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu s početkom u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 17. svibnja, radnim danom i subotom od 12 do 20 sati.
Dosljedno izrađujući kružne, monokromno-akromatski obojene, procesualno osmišljene te ambijentalno tretirane slikarske formate velikih dimenzija Dubravka Rakoci već više od četiri desetljeća zaokuplja pozornost poznavatelja hrvatske suvremene umjetnosti. Riječ je o umjetnici koja se svojedobno na itekako prepoznatljiv, kreativan, a samim time i autorski autentičan način znala nositi s izazovima što su ih znakovite promjene u umjetničkoj paradigmi s kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća sa sobom nosile, ostajući pritom dosljedno na tragu svojih nekoliko godina prije - u kontekstu neoavangardno intonirana ozračja tzv. nove umjetničke prakse - formiranih poetskih ishodišta.
Zamor konceptualnih praksi do kojega je u to doba nužno moralo doći rezultirao je obnovljenim zanimanjem za potencijale slikarskog medija, isprva posredovanjem asketski intoniranog primarnog/analitičkog slikarstva, a ubrzo potom i pravom eksplozijom raznorodnih te raspojasanih kolorističko-gestualnih narativa neoekspresionističke provenijencije. Ostajući vjerna platnima i bojama te pritom prihvaćajući i neke primarno-analitičke postulate, Rakocijeva će na specifičan način pridonijeti onodobnoj afirmaciji slikarstva. Ona, međutim, nipošto neće podlegnuti zovu spomenutih neoekspresionističkih trendova, nego će svoje slikarstvo nastaviti razvijati u radikalno drukčijem smjeru. Kolorit i kružno platno ostali su, naime, jedinim "sadržajima" njezinih slika, ali uza sve snažnije naglašavanje njihovih ambijentalnih komponenti.
Umjetnica, dakle, svoja monokromno obojena i kružno oblikovana platna organički širi po unaprijed zadanu prostoru, a eventualnim "preprekama" (prozori, vrata, zidna ispupčenja odnosno udubine i sl.) prilagođava se postupkom preklapanja. Na taj način veći ili manji dio izvorno stražnje strane slike postaje njezinom prednjom stranom, a oblik kruga pritom se prividno narušava. Krug je, dakako, s razlogom odabran, ponajprije zahvaljujući simbolici koju emanira. Sugerira kako beskonačnost – nimalo nije slučajno da su vizualna uprizorenja svemira u znanstveno-popularnoj literaturi gotovo uvijek kružnoga oblika – tako i savršenstvo.
Odsustnost "prepreka" u slučaju Dubravke Rakoci zapravo najčešće podrazumijeva i mogućnost zadržavanja idealnog kružnog oblika. Ali postupci preklapanja neće nužno proizlaziti samo iz postojanja uobičajenih "prepreka" nego i iz situacija kada su površine na kojima ili unutar kojih umjetnica namjerava prezentirati svoja kružna platna jednostavno nedostatnih dimenzija za razvijanje punoga kruga.
