Pasji život? Kakav je to život? O tome govore fotografije Dušana Mirkovića, izložene u Gradskoj knjižnici Požega, na čijem su se otvorenju okupili različiti naraštaji kolega, prijatelja i svih onih koji su i sami bili motivi njegovih fotografija. Jer, kako i sam parafrazira: Ono što Mirković nije snimio, kao da se nije dogodilo.

Kako mnogi ljubitelji pasa obožavaju svoje pse, pomislili biste da je Mirković fotografirao takve čistunce, šminkere, nafrizirane i okićene rasne mezimce. No pas u njegovu objektivu je i onaj što ga viđate bez kontrole na ulici, izgubljen i pomalo očajan beskućnik koji će vam biti zahvalan za ispruženu ruku, posebno ako je u njoj nešto jestivo. Ali koji će vam i pomoći, igrati se, čuvati vas. Duško Mirković rođeni je Požežanin, kao honorarac objavljuje prve fotografije od 1976., a od 1979. radio je kao novinar i fotoreporter u Požeškom listu i na Radiju Požega, u Večernjem listu i Pixellu, lokalnim mrežnim portalima te kao samostalni fotograf i fotoreporter. Kako kaže, oduvijek je htio biti fotoreporter i smatra kako je jedan od rijetkih ljudi koji je ostvario svoje dječačke snove.

- Kroz objektiv fotoaparata Mirković ulazi u svijet tih vjernih životinja, svijet u kojem se isprepleću napuštenost, borba za preživljavanje, nada i snaga. Svaka fotografija nosi priču: ponekad tešku i surovu, ponekad toplu i ispunjenu ljubavlju. Upravo u toj suprotnosti između patnje i spasa Mirkovićeve fotografije snažno progovaraju o odgovornosti društva prema onima koji ne mogu govoriti za sebe - rekla je Mirna Šimunović Svoboda, direktorica TZ-a Grada Požege.

Izložene fotografije nastajale su unatrag 25 godina, ne kao tema, već uz osnovni reporterski zadatak.

- Pitaju me zašto ne izlažeš češće. Moje fotografije zapravo su stalno izložene, snimam, bilježim i objavljujem na različitim portalima - rekao je Mirković, prisjećajući se tih godina.

Izložbu je proglasio otvorenom Borislav Miličević, zamjenik gradonačelnika Požege.

- Mirković je dobri duh ovoga grada, on snimi osjećaje koje je teško staviti u fotografiju, kako, samo on zna. Ja znam da je okidač na fotoaparatu njegovo srce, i stoga otvaram ovu izložbu fotografija u kojoj je dio Duletova srca.

“Pasji život” na njegovim fotografijama nije samo život najboljeg čovjekova prijatelja, beskućnika, pomagača, mezimca. To je život psa iz čovjekove perspektive.