U drami "Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute", koja će 14. veljače biti praizvedena u Zagrebačkom kazalištu mladih, pisac Ivor Martinić kroz lake razgovore i tešku šutnju analizira kako funkcioniraju obitelji i pojedinac u njima u vremenu kada je "znanstvena fantastika postala stvarnost".

Martinić u središte drame, koju je režirao Aleksandar Švabić, postavlja Sina, Majku i Oca, koji u početku razgovaraju za stolom o uobičajenim temama poput ručka, vremena i posla. No prošlost i dotad prešućivane istine eksplodiraju u trenutku kada se obitelj suočava s upitnikom kojim vlada od njih traži odgovore na pitanja što bi učinili u slučaju ekonomske i ekološke katastrofe. Majka i Otac, glume ih Doris Šarić Kukuljica i Sreten Mokrović, moraju tako odgovoriti na pitanje kojeg bi se djeteta odrekli u slučaju katastrofe. Drama kulminira kada stariji sin sazna da bi roditelji žrtvovali njega, a zadržali mlađeg, problematičnog sina.

Pojam obitelji

- To je pitanje, na neki način, vrlo nevino i naivno, a odgovor na njega može biti destruktivan za čitavu obitelj, što se u ovoj obitelji i dogodi. Jedan neočekivan odgovor potakne pitanja o tome kako živimo, koje su naše uloge u obitelji, kakav život je važno voditi, što to znači biti čovjek te na koji način čovjek ostvaruje svoj smisao. U drami je fokus na čistom dijalogu, punom gorkih istina i optužbi koje stvaraju napetost i osjećaj neizvjesnosti kod Sina, Majke i Oca. S obzirom na to da u tekstu nema didaskalija, sve što se događa između dijaloga, ostaje na glumcima i redatelju. Oni moraju vidjeti što će napraviti s tom tišinom i manjkom informacija - rekao je Martinić u razgovoru za Hinu.

Šutnja koja se spominje u naslovu, nastavlja redatelj Aleksandar Švabić, događa se iz razgovora, odnosa i osjećaja, ali ona je tu i zato što se neke stvari trebaju probaviti kada se kažu i čuju.

- Ivor piše tako ljudske rečenice, koje nisu tek kazališni plasman ili replike, nego su stvarne misli i rečenice - naglašava redatelj i dodaje da su tim putem došli do "jako cool" obitelji, koja se našla u problemu s kojim mora izići nakraj.

Obitelj se kroz deset scena razotkriva u razgovorima za stolom koji su na početku jednostavni, a onda otkrivaju dotad prešućivane istine. Preispituje se pojam obitelji koji, posebno u kriznim vremenima, dobiva novo značenje. Pripremajući predstavu, istaknuo je Švabić, cijela je ekipa dijelila materijale, osobne priče i međusobno su se zrcalili u njima, tako da ova predstava otvara brojna pitanja - od smisla života do vlastitog mjesta u društvu i obitelji.

“Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute" prvi je Martinićev "distopijski" tekst nastao nakon pandemije.

- Nakon što smo u pandemiji vidjeli kako je stvarno moguće da se cijeli svijet zatvori te da čujemo nešto što je prije bilo moguće samo u filmovima znanstvene fantastike, odjednom je to postala naša stvarnost - kaže autor.

Švabić, pak, dodaje da su u kazalištu na početku pripreme predstave raspravljali o tome je li tekst djelomično znanstveno fantastičan, no ubrzo su shvatili kako njegova temeljna premisa "što ako dođe nova katastrofa" nije hipotetska.

- Čitajući vijesti, postalo nam je jasno da već živimo u toj stvarnosti i da se takav scenarij može dogoditi bilo kada - zaključuje redatelj. Unatoč tom tragičnom motivu, ističe, predstava ima puno duha te se nada da će publiku uspjeti nasmijati.

Smrt svijeta

Ova je predstava druga suradnja Ivora Martinića i Aleksandra Švabića u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon nagrađivane "Dobro je dok umiremo po redu", postavljene 2019. godine.

- Dok prva drama, "Dobro je dok umiremo po redu", govori o smrti obitelji, nova, "Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute", govori o smrti svijeta. Nova drama stepenicu dalje govori o smrti kao konceptu na razini svijeta, upravo zbog tog katastrofalnog, nuklearnog napada, tog motiva da nekoga treba spasiti i te jedne vrlo konkretne smrti koja se možda događa i u predstavi - kaže Martinić.

Obje su drame sada objavljene u izdanju Frakture, a knjiga će biti predstavljena dan prije praizvedbe, 13. veljače u sklopu tribine "Čitanje kazališta". Kao dramski pisac Martinić je uvijek jednom nogom u kazalištu i jednom nogom u književnosti, no knjiga, kaže, ne može potpuno predstaviti njegov rad. Cilj mu je napisati tekst koji će čitatelja potaknuti na to da ga vidi izvedenog u kazalištu kroz tijelo glumca, ističe.

Uz Doris Šarić Kukuljicu i Sretena Mokrovića u predstavi glume Petra Svrtan i Luka Knez. Dramaturg je Marin Lisjak, scenograf Matija Blašković, suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, dizajner rasvjete Anton Modrušan, a zvuka kompozitor Miodrag Gladović. Nakon praizvedbe 14. veljače predstava je na rasporedu i 15. i 16. veljače.