Čak 127 godina nakon prve i jedine izvedbe novootkriveni prvi hrvatski balet "Jela" Bele pl. Adamović Čepinskog premijeru će doživjeti u našem HNK-u. Prava ljubavna priča s vilenjacima, kraljevima i zlaćanim zapletima ujedno je i bajka koja će mnoge očarati za Valentinovo, 14. veljače u 20 sati. Voditelj Baletnog ansambla HNK-a u Osijeku, Vuk Ognjenović, ovaj je put i u ulozi redatelja, koreografa te dramaturga, a veliki projekt ostvaren je i u suradnji s Općinom Čepin.

Malo podataka

- Na 125. obljetnicu praizvedbe "Jele" pročelnica Marica Beraković i načelnik Dražen Tonkovac zvali su me iz Čepina da koreografiram dio iz baleta i tada se rodila ideja da radimo cijeli balet. Oni su prihvatili i ponudili se da sponzoriraju predstavu, a dio smo dobili i od Ministarstva. Gledatelji mogu očekivati da će dobiti pravu bajku sa sretnim završetkom. Kostimografija i scenografija je velika, nije se štedjelo iako smo zapravo za jako mali budžet to napravili. Budući da je to prvi hrvatski balet, htio sam ga raditi skromno, ali na kraju smo ga za mali novac napravili megalomanski. Sve od scenografije je potpuno trodimenzionalno, što je posljednji put bilo na "Samsonu i Dalili". Napravili smo ga onako kako zaslužuje prvi hrvatski balet nakon 127 neizvođenja. Radim ga onako kako mislim da je nekada trebao biti izveden i kako je trebao biti ciklički izveden svakih 20-ak godina, a nikada nije uprizoren - govori Ognjenović.

Svojim najvažnijim glazbeno-scenskim djelom Bela pl. Adamović Čepinski hrvatskoj je kulturnoj baštini podario prvi nacionalni balet, koji je praizvedbu doživio 15. siječnja 1898. u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, kao svojevrsno nadovezivanje nacionalnomu buđenju Ilirskoga pokreta.

- "Jela" je prvi hrvatski nacionalni balet, o kojemu postoji jako malo podataka. Meni se prije točno 15 godina prvi put javio Hrvoje Pavić Perkov, koji je tada upravo upisivao fakultet i već je u svojoj glavi bio povjesničar umjetnosti. Kako je on iz Čepina, istraživao je obitelj Adamović i iskopao je negdje taj podatak da je "Jela" prvi hrvatski nacionalni balet. Gotovo nitko od mojih kolega koje sam pitao o toj temi nije mi to znao potvrditi. Mi sada, na neki način, mijenjamo povijest. Dugo vremena se smatralo da je prvi hrvatski balet Srećka Albinija "Na Plitvička jezera" jer je on izveden tri mjeseca nakon "Jele", međutim bio je nacionalno obojen, s hrvatskim melosima i ima nešto malo i hime. To je djelo jednostavno zaživjelo, a "Jela" je pala u zaborav, što je nevjerojatno jer je u glazbenom smislu fantastična - naglašava Ognjenović.

Iako su Adamoviću neki zamjerili što se u baletu nije poslužio i nekim nacionalnim motivima, muzikolog Franjo Kuhač bez zadrške hvali glazbene motive koji se provlače kroz cijeli balet te remek-djelom proglašava prizore oluje i bure u svijetu nastanjenom ljudima, vilama, stablima i alegorijama. Pišući o baletu "Jela", Kuhač je istaknuo da njegova instrumentacija stoji na visini modernih glazbenih tekovina, a da ipak ne oponaša nikoga.

- Franjo Kuhač bio je na premijeri "Jele", i to su bili hvalospjevi, a jedini minus bio je što nije nacionalno obojena. Ipak, za neke dijelove rečeno je da su toliko jedinstveni da ih tada nije bilo ni u Beču. "Jela" je otišla u ladicu, nije zaživjela punih 127 godina i zahvaljujući Hrvoju napokon je krenula cijela priča. Ono što je zanimljivo je da kada sam odlučio napraviti "Jelu", nisam imao nikakvu glazbu, pa sam zvao Bojanu Plećaš Kalebotu kao urednicu kulture HRT-a, koja je u arhivi pronašla snimku uvertire. Onda su nedostajali i notni zapisi, što smo uspjeli nabaviti preko Hrvoja, ali to je bila klavirska partitura koja nije raspisana za orkestar. Vladimir Piskunov, koji je ujedno i dirigent, napokon ju je raspisao za orkestar i priča se lagano kotrljala - objašnjava Ognjenović.

Čepinski skladatelj "Jelu" sklada nadahnut jednom od pjesama iz zbirke "Kindertoten Lieder" Friedricha Rückerta, a balet počiva na prispodobi o Jeli, koju žudnja za zlatom dovodi do ruba propasti. Ljubav se i ovdje metaforički i stvarno pojavljuje u liku Marka, odnosno Javora, koji Jelu upozorava na uzvišenija počela.

- Kada sam prvi put čitao "Jelu" na maloj kazališnoj ceduljici, pisalo je da to doista prema priči Rückerta, a on je četvrti najprevođeniji njemački pjesnik, koji je čak bio jedno vrijeme čitaniji od Goethea u ono vrijeme. Ta je priča potpuno materijalna, dakle nema nikakve veze s ljubavi. Pokušao sam pronaći njegov izvornik, i tu mi je pomogla Marta Radoš, iz knjižnice, koja je pronašla njemačku verziju, a ja na svu sreću znam njemački, pa sam sam preveo. Priča prati drvo, odnosno Jelu kao personifikaciju duše, koja ja tužna jer jedina u šumi ima bodljikavo lišće. U svojoj glavi ona je drugima odbojna jer svi imaju lišće koje je njoj lijepo. Stoga je poželjela zlatno lišće, no svo zlato je pobrao drvosječa. Zatim je htjela kristalno lišće, ali oluja ga je uništila. Na kraju se odlučila za obično lišće, koje su pojeli skakavci. Jela shvaća da je posebna po tome što je drukčija od drugih, a poanta priče je da trebamo biti zadovoljni onime što imamo - kaže Ognjenović.

Ognjenoviću nije bilo nimalo lako oživiti stoljetni balet jer ništa nije imao osim ondašnje casting liste te letka o radnji u ono vrijeme - na starohrvatskom jeziku. "Jela" je zapravo ljubavna priča gdje se ne može iščitati kronološki redoslijed radnje u odnosu prema glazbi. To ga je, kaže, užasno kopkalo. Kako uopće napraviti balet kada nema ni glazbe? No, čim ju je dobio, osjetio je same note i misija je bila jasna.

- Preslušavao sam stalnu novu glazbu i čuo sam promjenu. Razmišljao sam što bi to moglo biti scenski i napravio sam na kraju predstavu u tri slike gdje imamo potpuno šumski svijet i podzemlje. Ubacili smo i vilenjake, prilagođavajući se modernim bajkama, jer "Jela" i jest pisana kao bajka. Na praizvedbi se čak zvala "Fantastični balet" i mi sad doista radimo fantastični balet, koji će publika i sama ocijeniti. Kako ja sve potpisujem kao suautor, u glavi sam imao viziju kako to mora izgledati, pa sam pozvao dvoje studenata osječke akademije. Scenografkinja Ivana Bašić odmah je pogodila što želim i pridonijela je brojnim idejama poput ledenih siga. Kostimograf Bruno Osmanagić htio je raditi vilenjake umjesto patuljaka, koji su originalno u tekstu, a na kraju mi je to odlično pomoglo jer smo otišli u taj pravi, bajkoviti svijet. Naravno, pazimo da ne pretjerujemo. Ekipa je super i svi jedva čekaju premijeru - ističe.

Za oblikovanje svjetla, osim Ognjenovića, odgovoran je i Tomislav Kobia, za izradu oglavlja zaslužan je Bruno Osmanagić, a videoprojekciju vodi Ivana Bašić. Uz njih na sceni vladaju i baletni majstori, Nichika Shibata i Gabriel Perez Arencibia u ulozi Jele i Javora te Jana Brletić kao Šumska kraljica i Sara Epifany Erceg kao šumska vila. Tu su, dakako, i Zlatni kralj Gordan Marijanović te Olujna vila Stanislava Zasiedatielieva.

Na praizvedbi u Zagrebu "Jela" je pretvorena u ljubavnu priču koju je Ognjenović zatim razradio držeći se zadanih uloga. U originalu se pojavljuje i duh javora tako da je doslovce uveo lik - Javora. On i Jela su zaljubljeni par, Javor je najljepši u šumi, dobar i neiskvaren. Jela je ista takva, ali ipak traži nešto više u životu.

- Tu imamo i Šumsku kraljicu koja, nadgleda sav svoj svijet i želi utopiju u prirodi, pa im pokušava dokazati da su jedno za drugo. Jela bježi od toga i prije poljupca dolazi Zlatni genij, mala uloga izumitelja koja je pripala meni. On traži inspiraciju u tom svijetu i ne doživljava Jelu dok ona na njemu vidi sve to zlato i raskoš. Upravo smo zato osmislili da od njegovih materijala poslije Jela dobiva haljinu. Ona odbije Marka, odnosno Javora, te se pojavljuje Zlatni kralj i Jela odlazi s njim u Podzemno kraljevstvo. Ona se tamo ne osjeća dobro te ju Kralj odijeva u zlatnu haljinu i tu se priča zakomplicira. Napravio sam pravu španjolsku sapunicu jer ima puno dramaturških odnosa iz kojih proizlaze plesne točke. Nije kao klasični balet i kolaž, već ima pravu dubinu i smisao - govori Ognjenović.

Krenuo od kraja

Zanimljivo je da je redatelj krenuo od samoga kraja slušajući glazbu. Nju jedino, kaže, nije nimalo dirao i ona je potpuno autentična.

- Glazba na kraju je nevjerojatna. Kad sam je prvi put čuo, to je bilo ushićenje, ekvivalent finalu Labuđeg jezera. Da nije toliko duboka, ne bi me inspirirala. Glazba točno prati radnju kao da je programski pisana. To me je najviše patilo, no na kraju sam time najzadovoljniji - dodaje Ognjenović.

Iz ljudi je Ognjenović najviše crpio inspiraciju i stvarao uloge, što je velika prednost jer je radio sa svojim ansamblom. Koristio je i cijelu baletnu školu Franje Kuhača te veliki i mali baletni studio HNK-a, a tu je i nekoliko solista iz Europabaleta St. Pöltena, s kojima HNK ima divnu suradnju već nekoliko desetljeća.

- Iako si nekad govorim da je "Jela" lokalni proizvod, on je od nacionalne važnosti jer mi napokon stavljamo povijesne činjenice na svoje mjesto. Prvi hrvatski balet napisan je u Čepinu, ja volim reći i u Osijeku, gdje je drugi baletni ansambl po nastanku, i nadam se da će ovo našim osnivačima i financijerima biti taj jedan prijelomni trenutak da naš grad mora imati svoj balet. Osijek danas ima jači baletni repertoar od onda kada je službeno imao ansambl. Nigdje na planetu Zemlji ne postoji operna kuća koja nema svoj ansambl. Tragedija je da,,Komedija", koja je operetni teatar, ima 14 zaposlenih, dok mi imamo 15 honoraraca, a idemo van s repertoarom jačim od riječkog u klasičnom smislu. "Orašara" smo ove godine igrali jedan ili dva manje od Splita, koji ima 40 zaposlenih plus honorarce. Dakle, to su nevjerojatne stvari jer sve počiva na golemom entuzijazmu - naglašava.

Ognjenović napominje da je "Jela" odličan kulturno-turistički proizvodi koji će mnogi posjećivati, a prednost je i to što je balet neverbalan te ga mogu pogledati, odnosno razumjeti, i stranci - upravo zato je najgledaniji u svijetu.

Za one koji će Valetinovo provesti ipak nekamo drugdje, najavljeno je još pet izvedbi "Jele" u Osijeku: 15. veljače u 20 sati, 17. veljače u 20 sati, 20. veljače u 19 sati, 21. veljače u 20 sati te 22. veljače u 20 sati. Ovog će proljeća, točnije 29. travnja, balet biti uprizoren i "kod kuće", u Čepinu, u dvorani Centra za kulturu.