Televizija je bez premca kruna svega što kao novinar želim raditi u životu
Novinarstvo je savršeno zanimanje da umiri kreativni nemir u meni
Dnevnik Nove TV, najgledanija informativna emisija u zemlji, 10. listopada obilježava 21 godinu emitiranja. Više od dva desetljeća donosi najvažnije vijesti, otvara teme od javnog interesa i donosi priče iz cijele zemlje i svih dijelova svijeta, gradeći neraskidivo povjerenje s gledateljima, koji svakodnevno u svoje domove puštaju dobro poznata voditeljska lica - Mariju Miholjek i Sašu Kopljara, Rominu Knežić i Stipu Sladoljeva te Valentinu Baus i Dinu Goleša. Dino Goleš za kormilom je Dnevnika već gotovo pet godina, u paru s Valentinom Baus. Kako izgleda njegov radni dan, koji su najveći izazovi u vođenju Dnevnika te čemu je posvećen kada nije na poslu, doznajte u nastavku.
Dnevnik Nove TV slavi 21. rođendan. U vrijeme kada je on stigao na male ekrane, vi ste još bili dijete. Sjećate li se gdje ste tada, u tinejdžerskim godinama, vidjeli svoju budućnost?
- U tinejdžerskim danima moj se svijet vrtio oko košarke. Tada mi na kraj pameti nije bilo da bih se u životu mogao baviti novinarstvom i medijima, a kamoli da ću jednog dana voditi najgledaniji Dnevnik u zemlji. Ipak, čini se da je talent postojao i tada jer sad kad vratim film unatrag, uvijek sam ja bio taj koji je razred u osnovnoj i srednjoj školi predstavljao na kraju školske godine. Voditeljska palica školskih manifestacija nekako je uvijek završila u mojim rukama. Čini se da su profesorice hrvatskog jezika u meni i tad vidjele potencijal za javne nastupe.
Pet ste godina za kormilom Dnevnika. Koji trenutak vam se najviše urezao u pamćenje iz tog razdoblja?
- Svakako ću uvijek pamtiti prvi Dnevnik i tremu koja je danima bila prisutna kako se taj veliki dan približavao. Isto tako, trenutak u kojem smo se za vrijeme reklama Valentina i ja pogledali i samo se čulo: Čovječe, pa mi kao da to radimo već godinama, stvarno smo spremni!
Dnevnik vodite u paru s Valentinom Baus. Imate li neki zajednički ritual prije ili nakon emisije?
- Imamo neke sitne rituale, koji su danas više predmet zafrkancije. U trenutku kada se na početku Dnevnika vrti stol i kreće glazba, ja joj uvijek na papir napišem neku poruku vezano uz hranu koja se emitira u reklamama prije početka (smijeh).
Tko od vas dvoje ima koju ulogu?
- Uloge su prilično jasne, ali su u dnevnom ritmu podložne promjenama. Ipak, ako malo analizirate sadržaj, primijetit ćete da sam ja uvijek onaj koji stoji na zidu i prikazuje podatke, a ona ta koja mi postavlja pitanja. S druge strane, ja uvijek najavljujem meteorologa, a ona najavljuje goste koji nam dolaze za stol. To nije pisano pravilo, tako smo se podijelili spontano.
Što vam je najveći izazov u vođenju Dnevnika?
- Odgovornost prije svega, doista treba biti koncentriran, pogotovo ako se nešto brzo mijenja, pokušavam ne razmišljati da nas u tom trenutku doista gledaju stotine tisuća ljudi, tako je lakše. Nema tu mjesta pogreškama, iako se ponekad događaju, jer na kraju dana i mi smo samo ljudi, ali naši gledatelji znaju što očekuju - provjerene i točne informacije i interpretacije. Izazovno je u ovom dobu držati taj visoko postavljeni standard, ali rekao bih da ga itekako držimo.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
- Moj radni dan u pravilu počinje oko 14 sati, nakon što Valentina uđe u studio prvih Vijesti. Pogledam ih s druge strane ekrana i pridružujem se uredničkom kolegiju koji počinje nakon završetka emisije. Tu raspravljamo o tome koje priče danas idu u Dnevnik koje od jutra prate naši novinari na terenu, gdje su reporteri, odnosno koga ćemo odakle i kada uključiti u javljanje uživo. To su uglavnom teme koje su već dogovorene na jutarnjem kolegiju, a sve češće nakon14 sati ono što se dotad mislilo da je vijest dana pada u drugi plan jer živimo u vremenu kad se sve jako brzo mijenja, pa nastojimo skupiti glave i preokrenuti sve da bude aktualno u 19 sati. Uvijek se rodi i neka nova ideja za analizu, gosta ili neku zanimljivu grafiku. Potom Valentina kreće u pripreme za Vijesti u 17 sati, a ja, uz Dnevnik, krećem u pripremu Večernjih vijesti. One nemaju stalni termin, emitiraju se nekad nakon 23 sata, nekad nakon ponoći. Do 18 sati nastojim napraviti neki kostur toga što ćemo raditi kasno navečer, a nakon završetka Dnevnika urednički pristupam toj emisiji. Dan mi uglavnom završi dok moji ukućani već debelo spavaju.
Živimo u vremenu velikih promjena u kojem televizija prestaje biti prvi izvor informiranja. Što u takvom svijetu televizijski Dnevnik još uvijek može ponuditi gledateljima? Zbog čega se gledatelji vraćaju Dnevniku Nove TV?
- Provjerene informacije i analize, dodana vrijednost koju neće vidjeti nigdje drugdje. To je formula koja već više od 20 godina Dnevnik Nove TV pozicionira tamo gdje jest. Svi smo mi većinu vijesti do navečer već čuli, vidjeli negdje na društvenim mrežama, o njima raspravljali na kavi, u tramvaju, ali kad je potrebno sve to sažeti i prikazati gledateljima provjereno, objektivno i staviti u kontekst temu koja je goruća - tu nastupamo mi. Zato nam se gledatelji stalno vraćaju. To je razlog zašto televizija nikad neće umrijeti.
Svojevremeno ste izjavili da je za vas televizijsko novinarstvo "najljepši posao na svijetu". Zbog čega, i je li to još uvijek tako?
- Apsolutno je! Ne znam ni jedno drugo zanimanje u kojem te ljudi svojevoljno puštaju u svoje dnevne boravke a da ne trebaju neku uslugu. Da ne govorim o tome kako me je televizijsko novinarstvo kroz karijeru odvelo na lokacije na kojima nikad ne bih bio, a sad mi kao voditelju u studio dolaze gosti s kojima većina ljudi nikad nema priliku razgovarati. Kad otvorite imenik u mobitelu, a u njemu je više od 1500 brojeva, osvijestite koliko je to uzbudljiv posao. Uz to ja u ovom stvarno uživam i koliko god bilo stresno i ozbiljno, u svemu se i dobro zabavljam. Televizija je bez premca kruna svega što kao novinar želim raditi u životu.
Što biste radili da niste novinar?
- Da nisam novinar vjerojatno bih se bavio nečim potpuno suprotnim. Zanima me kuhanje, vrtlarstvo, stvaranje malih zajednica oko ljubavi prema istom interesu. Vjerojatno bih tu pronašao neki projekt kojem bih se maksimalno posvetio. Teško mi je uopće objasniti što bi to bilo, ali budući da mi je teško interes preusmjeriti samo na jednu stvar, novinarstvo je savršeno zanimanje da umiri taj kreativni nemir u meni.
Kad niste na poslu, posvećeni ste obitelji, supruzi i sinovima. Znamo da volite kuhati. Što najradije pripremate?
- Obitelj mi je apsolutno na prvom mjestu. Dobra stvar konstantnog rada pod pritiskom i vremenskim rokovima je da, nakon više od deset godina na televiziji, jako dobro upravljam vremenom. Tako da, i kad sam slobodan, u jedan privatni dan stanu tri-četiri "obična dana", pa je kod nas uvijek veselo. Što se kuhinje tiče, kod nas se uvijek nešto krčka na štednjaku, a ja sam najčešće taj koji ima kuhaču u ruci. Jesen i zima rezervirani su za klasike, osobito nedjeljom. Sad sam u fazi purice i patke s mlincima, dobrih juha od gljiva ili buče, suhog mesa ili goveđeg klasika. Jako me raduje zimsko razdoblje: krvavice, sarme, kesteni, kolači… Uzet ću si maha do kraja godine, a onda ćemo u siječnju opet u depresiju i na dijetu (smijeh). Tad više pazim da je to lagano i ukusno i tu sam više otvoren za ribu i morske plodove.
Imate li možda faze kada otkrivate neka nova jela ili se držite klasike?
- Počela je nova sezona Masterchefa, koji ne propuštam. To je inspiracija za dušu. Često tu nalazim ideje za neka nova jela, no otkrivam ih i sam. Jako me raduje što će uskoro biti prilika za pripremu juhe od kestena i razne divljači. Tu sam svoj na svome.