Ivona Baković svestrana je bosanskohercegovačka glumica i zvijezda društvenih mreža, koju od početka rujna na RTL-u gledamo u novoj seriji “Specijalisti Zagreb”, u kojoj glumi mladu novinarku Miju, kćer glavnog inspektora Zorana Jukića, kojeg igra Peđa Gvozdić.

U jednom ste intervjuu izjavili da Miju i vas povezuje tvrdoglavost i ambicioznost. Koje su još sličnosti, a koje razlike između vas i Mije?

- Sličnost je možda neposrednost u komunikaciji s ljudima. Igrala sam je kao neposrednu i otvorenu mladu ženu, smatram da je to osobina koju imaju i glumci i novinari, zbog naravi posla. Razlika je u mnogočemu, npr. to što Mia živi s ocem, a ja već odavno ne živim s roditeljima. Mia nije u braku, ja jesam, i Mia nema, bar dosad, prikazan odnos s majkom, a on je u mom slučaju jako važan segment života.

Mia je vrlo strastvena i predana svome poslu. Da niste glumica, biste li možda mogli biti novinarka?

- Ne. Da nisam glumica, vjerojatno bih predavala jezike jer je studij engleskog i još jednog jezika (ruskog, francuskog ili talijanskog) bio plan B ako ne upišem glumu. A kada bih birala zanat, birala bih cvjećarstvo!

Ovo vam je prva uloga, i to televizijska, u Hrvatskoj? Kako je došlo do ovog angažmana?

- U Hrvatskoj da. Zvali su me na casting za inspektoricu Anu u “Specijalistima”. Nakon prolaska u uži krug bila sam u Zagrebu na dva dana zbog castinga uživo, gdje su odlučili da igram Miju.

Glavni vam je glumački partner Peđa Gvozdić. Kako ste kliknuli?

- Producenti i kreatori rekli su da se odmah vidjela dobra partnerska igra i komunikacija između Peđe i mene, ali i fizička sličnost, stoga su vrlo brzo odlučili da igramo oca i kćer. Kliknuli smo odmah na castingu, a odnos je samo nastavio rasti na snimanjima. On je odličan i pouzdan partner, uz kojeg se osjećam sigurno, usto je i beskrajno duhovit i drag čovjek.

Rođeni ste u Splitu, odrasli u Tomislavgradu, studirali u Sarajevu, posljednjih godina živite u Münchenu... Koliko vam je teško bilo “prebaciti se” na zagrebački govor i kako ste ga svladali?

- Svladala sam ga uz pomoć Lade Bonacci, koja je sa mnom radila na govoru. Najizazovnije mi je bilo umekšati i “uprljati” afrikate, s obzirom na to da su kod nas u zapadnoj Hercegovini jako čisti i “tvrdo/meko č” tamo je strana riječ. Trebalo ih je umekšati a da ne zvuči kao da imam govornu manu, odnosno ne pretjerati. Također, sama artikulacija je drukčija od standardnog, scenskog govora, koji zahtijeva izgovor svakog glasa. Zagrebački je jako brz, tom brzinom je artikulacija i “uprljana”, nema standardnih dužina... Obožavam jezične izazove i akrobacije, tako da mi je s Ladom zbilja zabavno raditi!

Šira vas javnost zna s društvenih mreža, koje ste osvojili humorističnim videima u kojima imitirate govor naših ljudi u Njemačkoj. Zbog čega su ti skečevi toliko popularni? Tko ih je najbolje prihvatio?

- Mislila sam da će ih najviše prihvatiti ljudi koji žive vani, ali na brdovitom Balkanu povezanost s njemačkim govornim područjem toliko je jaka, vjerojatno zbog tradicije odlaska članova obitelji trbuhom za kruhom, da su ih vrlo dobro prihvatili i ljudi koji nikad nisu živjeli na tom području. Ne znam zašto su toliko popularni! Iznova se čudim prepoznavanju na ulici, u restoranima, zezancijama prolaznika na aerodromu; u Zagrebu, Beogradu, Münchenu, čak i u Poreču, gdje smo ljetovali ove godine.

U Njemačku ste se preselili prije nekoliko godina, kada niste znali jezik, no savladali ste ga vrlo uspješno te sada glumite i u njemačkim produkcijama. Koje su vam dosadašnje uloge na njemačkom najdraže?

- Najdraža mi je bila posljednja, uloga @elf.divine - ženskog Petera Thiela u predstavi “freiheit.exe” Christiane Mudra. Peter je Amerikanac, ali podrijetlom Nijemac, pa sam si zadala izazov da govorim njemački s američkim naglaskom, naravno ublaženo – da ne bi postalo iritacija uhu. Srce mi je bilo na mjestu kada me stariji bračni par nakon predstave upitao je li mi engleski jezik materinski. Ali to je i prvi put da sam ulogu radila prema stvarnom liku i moram priznati da to nije zdrav proces. Sati i sati gledanja i slušanja njegovih intervjua, imitiranja njegova hoda i gesti te generalno proučavanja jako opasnog i beskrupuloznog igrača Silicijske doline i Bijele kuće... Christiane mi je jednom zapovjedila da, kada dođem kući nakon probe, gledam humorističnu seriju ili spavam, samo da ne gledam Petera Thiela. Zabavan, ali za psihu poprilično nezdrav proces.

Klasično pitanje – kazalište, film, televizija? Imate li favorita? U kojim glumačkim vodama najbolje, ili najradije, plivate?

- Nemam favorita. To je troje djece koju volim jednako, ha-ha! Sve ima svoje prednosti i posebnosti i u svim vodama uživam maksimalno.

Što je to toliko privlačno u glumi da ste je odabrali za svoj životni poziv?

- To što se nikad nisam morala uozbiljiti i napustiti igru kao dio života, kao što nam je svima bila u djetinjstvu. I što imam pravo doživljavati stvari duboko, što se ne moram ispričavati zbog osjetljivosti.

Pred vama je svakako svijetla budućnost: kakve su vam želje? Što sve možemo očekivati od vas?

- Hvala što tako mislite. Ne znam što se može očekivati, samo s partnerima koji su bolji i iskusniji od mene, da mogu od njih učiti.

Nakon što ste u kratkom vremenu uspješno svladali njemački, počeli ste učiti i ruski. Kako vam ide? Imate li u planu početi učiti još neki jezik?

- Voljela bih da imam više vremena za ruski, da brže napredujem. Još sam na osnovama, fonetika je dosta kompliciranija nego što sam mislila. Imam sreću pa sam našla izvornu govornicu ruskog koja je studirala slavenske jezike, već dugo živi u Srbiji i zbilja je veliki stručnjak. Mislim da ću na ruskom stati, a on je bio zapravo i moja prva želja, ali je tada bio red na njemačkom zbog odlaska. I sama znam da će mi trebati dobre tri do četiri godine da ga progovorim kako želim i da sam njime zadovoljna.

Pročitala sam da u slobodno vrijeme volite čitati, gledati serije i kuhati? Kakve knjige i serije preferirate, i što najradije kuhate?

- U svemu biram ono što mi trenutačno godi ili treba ili me jednostavno privuče. Nakon predstave “freiheit.exe” i snažnije pojave Epstein files u javnom diskursu, imala sam krizu i trebala mi je optimističnija perspektiva na svijet, pa sam čitala nizozemskog povjesničara Rutgera Bregmana – “Humankind: A Hopeful History”. Nerijetko se vraćam ruskoj književnosti, posebno ako sam neki klasik pozaboravljala ili nekako propustila u srednjoj školi. Ponekad uzmem i neke učitelje glume, npr. Meisnera ili autobiografije meni zanimljivih ljudi - “Sonny Boy” Ala Pacina jedna je od najdivnijih i najiskrenijih knjiga koje sam pročitala. Volim HBO-ove serije: “Sopranos”, “Succession”, “Wire”, “Chernobyl”, “Game of Thrones”. Također, “Severance”, koja me oduševila maštovitošću, glumcima i vizualnim igrama, jedva čekam nastavak! “Black Mirror” ne mogu gledati, pokušala sam, ali mi je prejeziva i mračna i ne osjećam se dobro nakon gledanja. Kuham najviše wok, rižoto, razne vrste tjestenina, volim mediteranske okuse... U posljednje vrijeme sam oduševljena libanonskom kuhinjom – zdrava je i raznolikih okusa.

Po čemu ćete pamtiti ljeto iza nas?

- Po tome što sam u istom tjednu znala biti u četiri države, a tako je bilo cijelo ljeto i, evo, nastavlja se i u jesen. Puno letenja i vožnje, puno rada, snimanje triju serija istovremeno i jednog podcasta i vrlo, vrlo malo odmora. Muž i ja smo uhvatili četiri dana u Istri i na tome sam jako zahvalna.

Kakvi su vam planovi za jesen?

- Vidjeti što će se dalje događati sa “Specijalistima”! Pišem ovo dan prije putovanja na posljednji krug castinga za još jednu seriju, pa se nadam i tomu. Planovi se mijenjaju iz dana u dan i to je uzbudljivo! n