Pred filmskom publikom novi je, treći igrani film đakovačkog redatelja i producenta Marija Šuline – socijalna drama Nevidljivi, čija će premijera biti u osječkom kinu Urania 26. rujna u 19 sati. Ponovno je riječ o potpuno slavonskom filmskom projektu.

Život bez vrata

I s Nevidljivima Šulinina preokupacija teške su socijalne teme što tjeraju na razmišljanje, dugo i nakon odjavne špice. Film Nevidljivi vidljivima čini zagrebačkog beskućnika i migranticu s djetetom čije se sudbine "ukrštaju" u mračnoj noći jezivo napuštenih hodnika, gdje samo oni, bez svoga doma, pronalaze sklonište od noći, kiše, vjetra, studeni, da kroz bar slabašan san na trenutak zaborave tešku stvarnost. Dvoje pripadnika krajnje rubnih skupina koje su za svako društvo nevidljive, a opet tako surovo, žilavo žive. Oboje bez doma i svoje zemlje, dokumenata, bez budućnosti. A živ pod zemlju ne možeš, pa te život tjera da ga tako surovog živiš.

Film Nevidljivi

- Sva moja tri igrana filma socijalne su drame, a ovo je dosad najteža priča, koju sam odlučio prenijeti na filmsko platno nakon što sam pročitao životnu priču jednog zagrebačkog beskućnika, a dodatni motiv bio je kada sam pročitao da spava u potpuno napuštenom prostoru bez vrata. To me šokiralo i potaknulo na razmišljanje kako bi bilo da ja tako živim. Svi se mi na kraju dana povučemo u sigurnost svoga doma, zaključamo vrata s unutarnje strane, a taj se beskućnik od zakona jačeg na ulici brani željeznom šipkom i rijetko kada zaspi, zbog zebnje hoće li se ujutro probuditi i dočekati novi dan – kaže Šulina.

Beskućniku život jedne noći servira u tim jezivo praznim zagrebačkim hodnicima susret s migranticom i njezinim djetetom koje švercer, trgovac migrantima koji debelo zarađuje na njihovim životima i putu u bolji život, istovari u bijegu od policije. Migrantica ga moli da joj pruži utočište dok joj se muž ne javi jer nema kamo dalje bez dokumenata i prebivališta. I on je na svoj način migrant, također bez prebivališta i papira, a pogled na nju podsjeća ga na ženu i vlastito dijete, obitelj koju je izgubio, kao i dom, jer društvo, banka, ne oprašta što si dužan za rate kredita..., pa ti briše životnu adresu, naobrazbu, zanimanje... i postaješ nevidljiv za sve one koji to i dalje imaju.

Film Nevidljivi

Scenarij je to koji je, uz Šulinu, napisala mlada županjska spisateljica Sandra Jovanovac. U ulozi je zagrebačkog beskućnika, tog antiheroja nevidljivog dijela društva, Ivan Simon, glumac zagrebačke Gavelle, a i ostatak glumačke postave čine slavonski glumci – Antonija Mrkonjić u ulozi je migrantice, a dječja uloga, uloga migrantičine kćeri, pripala je Riti Čabraji. Ulogu beskućnika nasilnika igra Miroslav Čabraja. Postav je to iz osječkog HNK-a i dramske akademije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Slavonska je i produkcija – Šulina je u ovom filmskom projektu i redatelj i producent, a produkciju potpisuje i Maja Muškić.

Zastrašujuće brojke

- Nevidljivi su rijedak primjer iskrenog filmskog polaroida s kojeg se probija višebojna istinitost našeg, često lažnog, društvenog odbljeska – sažeo je dojmove o najnovijem Šulininu filmu filmski kritičar Danijel Rafaelić.

Vođen željom da što dublje uđe u problematiku beskućništva, Šulina je taj društveni fenomen sagledao i iz policijske perspektive, kao i s pozicija statistike, koja u ovom slučaju šokira.

Film Nevidljivi

- Došao sam do zastrašujućeg podatka da je u Europi čak 800 tisuća beskućnika, a procjene kažu da izravnih beskućnika u Hrvatskoj ima oko dvije tisuće, uglavnom u Zagrebu, dok je ljudi koji žive u ruševinama, bez struje i vode čak deset tisuća, jedan grad u nas. Grad se zimi uspije pobrinuti za njih 300-400 otvarajući im vrata da prenoće, pojedu štogod i operu se, no oni su ujutro ponovno na ulici – kaže Šulina.

Ovdje statistika nije samo skup brojki nego i povod za pitanje kako u jednoj uljuđenoj Europi, koja visoko promiče ljudska prava, a jedno od njih je i pravo na vlastiti dom i dostojanstvo, postoji cijela vojska ljudi bez svoja četiri zida. Tako ogoljeni, a nevidljivi.

U sat i 25 minuta trajanja Šulinin film suočit će nas da su itekako tu, pokraj nas.