Već više od dva desetljeća Liburnia Film Festival prati, promovira i nagrađuje domaću dokumentarističku produkciju. Najstariji je to festival posvećen isključivo hrvatskom dokumentarnom filmu, koji donosi ono najbolje od domaće dokumentarne produkcije; daje uvid u raznolike autorske poetike i tendencije u suvremenom dokumentarnom filmu. Iako prvenstveno festival na kojem se mogu vidjeti izvrsni filmski uraci, Liburnia je mnogo više od toga; mjesto je to susreta filma i publike, odnosno spretan spoj filmova koji donose određene inspirativne priče, koje pak u konačnici potiču (i) na dijalog.

Deset premijera

A tako će biti i ove godine, jer ovogodišnje veliko 24. izdanje toga festivala održavat će se od 25. do 29. kolovoza na prepoznatljivim festivalskim lokacijama, opatijskoj Ljetnoj pozornici i u Vili Antonio, te će donijeti 21 film u konkurenciji, među kojima će deset naslova imati premijeru, od čega će pet premijera biti svjetskih.

Uz natjecateljski program, posjetitelje i ove godine očekuju i popratni filmski programi kao što su Regionale, Posebne projekcije, Beldocs predstavlja i Restartovi filmovi, zatim razgovori s autorima, edukativni programi za djecu, mlade, odrasle, filmske profesionalce, diskusije, case study te naravno glazbeni sadržaji koji Opatiju iz godine u godinu pretvaraju u središnje mjesto okupljanja ljubitelja hrvatskog dokumentarnog filma.

Već gotovo četvrt stoljeća Liburnia Film Festival tako prati razvoj domaće dokumentarne scene, otkriva nove autore i autorice te publici predstavlja filmove koji svjedoče o našoj iskustvenoj zbilji. Ovogodišnja festivalska selekcija još jednom potvrđuje vitalnost hrvatskog dokumentarca, pa publiku čekaju uraci koji zahvaćaju tematski posve raznoliko; variraju od onih intimnih obiteljskih priča i osobnih ispovijesti do društveno angažiranih filmova koji propituju rad, identitet, migracije, nasilje, okoliš, kolektivno pamćenje te prostor u kojem živimo.

Kako ističu organizatori, ako dokumentarni film ima jednu važnu zadaću, onda je to da ne dopušta društvu prestati s postavljanjem pitanja, stoga ovogodišnje izdanje Liburnia Film Festival u fokus stavlja militarizaciju – proces koji posljednjih godina sve snažnije oblikuje europsku svakodnevicu.

– Rat u neposrednom susjedstvu, rekordna ulaganja u obranu, sve snažnija vojna industrija i normalizacija ratne retorike ponovo su postali dio naše stvarnosti, pa organizatori smatraju kako je upravo dokumentarni film umjetnički prostor u kojem o takvim procesima treba promišljati, treba ih propitivati te prostor i u kojem se potiče dijalog o takvim temama. Dvadeset i četiri godine Liburnia Film Festival prati društvo kroz dokumentarni film. Ovogodišnja tema nije odabrana zato što želimo ponuditi odgovore, nego zato što vjerujemo da postoje pitanja koja ne smijemo prestati postavljati. Militarizacija više nije nešto što se događa negdje drugdje – ona postaje dio naše svakodnevice, političkog jezika i ekonomskih prioriteta. Dokumentarni film možda ne može promijeniti svijet, ali može pomoći da ga jasnije vidimo, ističu organizatori.

Posljednjih godina Europa ubrzano povećava ulaganja u obrambeni sektor, a vojna industrija ponovo postaje jedan od važnih gospodarskih prioriteta. Festivalsku temu, naglašavaju organizatori, prati i ovogodišnji vizual koji potpisuje riječki Studio Pixel, pa vizual nije tek ilustracija festivalske teme, nego njezin nastavak – poziv na promišljanje procesa koji se odvijaju pred našim očima, često toliko postupno da ih gotovo pa prestajemo primjećivati.

Festival zato otvara prostor i publici, pa je u tijeku natječaj za kratke videoforme kojima autori, umjetnici i svi zainteresirani mogu u trideset sekundi autorski progovoriti o militarizaciji društva – kroz vlastiti osjećaj, događaj, osobno iskustvo ili mogući odgovor. Odabrani radovi bit će predstavljeni na festivalskim društvenim mrežama, a dio njih bit će prikazan i tijekom festivala na velikom platnu Ljetne pozornice.

Univerzalna pitanja

Ovogodišnji uraci u konkurenciji pokazuju koliko je hrvatski dokumentarni film danas raznolik i autorski samouvjeren. Filmovi dolaze iz različitih produkcija i različitih su poetika, ali ih povezuje zajednička potreba da osobne priče pretvore u univerzalna pitanja suvremenog društva.

Nekoliko filmova koji su u konkurenciji polazi od obiteljske intime kako bi progovorili o univerzalnim iskustvima. Film "Čuvarica uspomena" Riječanke Jelene Ratko, koji će na Liburnia Film Festivalu imati hrvatsku premijeru, nježan je portret jedne ljubavi i života obilježenog radom, u kojem uspomene ostaju posljednje utočište nestajućeg svijeta.

Autorica Marina Jurčić u filmu "Krug, crta, zeleno", koji će imati svoju svjetsku premijeru, na temelju arhivskih snimaka, obiteljskih fotografija i sudskih dokumenata rekonstruira odrastanje četiriju sestara u obitelji obilježenoj traumom, stvarajući intimnu priču o sestrinstvu, otpornosti te ljubavi. Sličnim osobnim pristupom vodi se i Lucija Ana Večerina u filmu "Dragi tata", svojevrsnom filmskom pismu ocu s kojim više od desetljeća nema normalan odnos, uratku koji će upravo opatijska publika imati prilike pogledati prvi put. Autorica Ana Sabolić prvi će put pred hrvatskom publikom predstaviti svoj srednjometražni dokumentarac "Zadnji gemišt" u kojem na temelju vlastite obiteljske priče propituje nasljeđe alkoholizma i generacijske traume. Autorica Karla Perica u "[Ne:bu dobro]" polazi od vlastite stambene situacije kako bi otvorila pitanje odrastanja generacije koja sve teže dolazi do vlastitog doma, pretvarajući osobnu krizu u priču o suvremenom životu mladih.

Sjećanjem, arhivom i prolaznošću bave se i stari znanci LFF-a, Puležan Elvis Lenić u filmu "Puna je Pula", u kojem je oživio amaterske snimke Kino kluba "Jelen" nastale šezdesetih i sedamdesetih godina, a publika će imati prilike gledati njegovu svjetsku premijeru, kao i autorica Anita Čeko u poetskoj minijaturi "O cvrčcima i ljudima", u kojoj nekoliko dana provedenih s djedom postaje meditacija o vremenu i pamćenju.

Među ovogodišnjim filmovima u konkurenciji također ima i onih koji progovaraju o radu, migracijama, nasilju, društvenim nejednakostima i prostoru, čime se dokumentarni film potvrđuje kao jedan od najvažnijih medija za razumijevanje stvarnosti.

Među iščekivanijim ovogodišnjim naslovima je "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića, recentnog dobitnika dviju Zlatnih Arena (za režiju i montažu) te nagrade publike na Pulskom filmskom festivalu, koji je nagrađen i na prestižnom DOK Leipzigu, beogradskom Beldocsu i ljubljanskom Festivalu dokumentarnog filma. Film donosi priču o radu ljubljanskog Radničkog savjetovališta, a na temelju svakodnevnih borbi obespravljenih radnika govori o solidarnosti kao mogućem odgovoru na sve nesigurnije tržište rada. Društvenim promjenama bavi se "Vučja gozba" Jadrana Bobana. Radnja filma smještena je u Dalmatinsku zagoru, koja je suočena s depopulacijom, industrijalizacijom prostora i teorijama zavjere koje nastaju kada institucije prestanu biti prisutne u svakodnevnom životu ljudi.

Pitanje pripadanja i identiteta u suvremenoj Europi svojim novim filmom "Tragovi pripadanja" nameće autorica Tatjana Božić, koji je osobno putovanje različitim europskim zemljama i obiteljskom poviješću u potrazi za odgovorom na pitanje gdje nastaje osjećaj doma. Suvremeni medijski prostor i granice između činjenica i dezinformacija u fokusu su filma "Medo u šparugama" Ivana Grgura, koji na duhovit način pokazuje koliko brzo u eri društvenih mreža lokalna priča može prerasti u kolektivni mit. Osobito zanimljiv autorski glas donosi Iva Kraljević u eksperimentalnom dokumentarcu "Ovu sobu ostavite zakopanu" (hrvatska premijera), poetskoj meditaciji o svijetu koji se raspada.

Svoju hrvatsku premijeru imat će film "Spomenik revolucije" Mladena Ivanovića, kojemu je u fokusu monumentalni spomenik na Petrovoj gori. Film na temelju sudbine jednog od najvažnijih modernističkih spomenika Europe otvara pitanja odnosa prema antifašističkoj baštini, kulturnoj memoriji i odgovornosti prema javnom prostoru.

Krajolik kao svjedok društvenih promjena bio je inspiracija brojnim autorima koji su filmski istražili odnos čovjeka i prostora. U prvom redu tu je film "Ja, moćni Velebit" Nevena Hitreca koji će na LFF-u imati svjetsku premijeru, a riječ je o poetskoj posveti grandioznoj, ali i surovoj planini, uratku koji Velebit pretvara u glavnog protagonista i simbol trajnosti nasuprot prolaznosti ljudskih života.

Nakon premijere na festivalu u Locarnu i još nekoliko europskih festivala u filmu, film "Koze!" Tonćija Gaćine još jednom publiku vraća na otok Unije, na kojem napušteno stado koza postaje metafora odnosa čovjeka prema prirodi i posljedica neuspjelih razvojnih politika. Poetski pristup prostoru i radu njeguje i umjetnik Darko Škrobonja koji vizualnim filmom "NOV.032" proces gradnje mosta pretvara u meditaciju o vremenu, radu i transformaciji prostora.

Snažne osobnosti

Poznata spisateljica Monika Herceg okušala se u filmskim vodama kratkim dokumentarcem "Joso" kojim nam predstavlja svog susjeda i protagonista iz napuštenog sela na Banovini, a Sebastijan Borovčak u filmu "Mirna dolina" u ličkom kršu s novinarkom Tamarom Opačić pokušava pronaći tragove nestalog migranta.

Snažne osobnosti nerijetko su sjajna podloga za odlične filmske priče, što dokazuju i filmovi "Imaš tople ruke", "Od jutra do sutra" i "Sve ostalo". Film "Imaš tople ruke" Izidora Bistrovića mala je oda umjetnosti i brizi prikazana na temelju iskustva gluhoslijepe kiparice Sanje. Svojim filmom "Od jutra do sutra", nagrađenim za najbolji kratki dokumentarni film na South East European Film Festivalu u Los Angelesu, riječka autorica Marina Musulin donosi portret snažne žene zaposlene u riječkoj ribarnici koja svakodnevno balansira između obitelji i fizički zahtjevnog posla, a njezin uradak svojevrsni je hommage jednom od najboljih hrvatskih dokumentaraca, "Od 3 do 22" Kreše Golika iz 1966. godine. Dobro poznati autor David Gašo duhovitim portretom ljudi koje je upoznao preko oglasa i društvenih mreža, u filmu "Sve ostalo" gradi vibrantnu alegoriju suvremene Hrvatske.

I ovogodišnja festivalska konkurencija okuplja afirmirane autore i nova autorska imena, međunarodno nagrađivane filmove i čak pet svjetskih premijera, potvrđujući Liburnia Film Festival kao smotru relevantnih domaćih dokumentaraca, a Opatiju kao mjesto susreta hrvatskih dokumentarista.

O najboljim filmovima 24. Liburnia Film Festivala odlučivat će peteročlani međunarodni žiri sastavljen od filmskih profesionalaca različitih profila. Glavni žiri, koji odlučuje o nagradi za najbolji film, najbolji regionalni film, režiju, fotografiju, montažu i dizajn zvuka, čine riječka montažerka, snimateljica zvuka i politička aktivistica Ana Jurčić, direktorica mariborskog festivala Dokudoc Maja Malus Azhdari, producent, redatelj i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski, nagrađivani montažer Jan Klemsche te direktor fotografije i redatelj Damian Nenadić. Dobitnika Nagrade kritike "Dragan Rubeša", koju LFF dodjeljuje u suradnji s riječkim Art-kinom, odabrat će Željko Luketić, filmski kritičar, publicist i kulturni novinar. Publika će svakog dana moći ocjenjivati svoje favorite, a filmu s najvišom prosječnom ocjenom pripast će nagrada publike.

Kako to i inače biva, LFF nije samo mjesto na kojem se gledaju dokumentarni filmovi, nego i prostor susreta autora, filmskih profesionalaca, djece, mladih i publike, pa će tako festival i ove godine publici ponuditi bogat popratni program.