Prva polovina 79. Cannesa pokazala se poprilično mediokritetskom bez izrazitih favorita u utrci za Zlatnu palmu i ostale nagrade glavnog natjecateljskog programa.

Vrvi klišejima

Novi film Jamesa Graya “Tigar od papira” naknadno je dodan u glavni program, ali bolje da nije. Više od tri desetljeća nakon hvaljenog dugometražnog prvijenca Mala Odessa američki filmaš i dalje je u silaznoj putanji, a “Tigar od papira” nije pomak nabolje. Krimidrama o dva brata uvučena u posao s ruskom mafijom u New Yorku 1980-ih neambiciozna je reciklaža autorovih omiljenih tema o obitelji, lojalnosti i američkom snu pripadnika radničke klase. Film vrvi svim mogućim klišejima mafijaške krimidrame, a Grayu je važnija atmosfera i pedantna rekonstrukcija New Yorka 1980-ih od likova, pa se ni Adam Driver, Scarlett Johannson i Miles Teller nisu uzdigli iz šmirantske prosječnosti.

Alicia Vikander i Michael Fassbender

PIXSELL

Poratna drama “Fatherland” redatelja Pawela Pawlikowskog (“Ida”) spada među najbolje dosad prikazane naslove, no i to više govori o prosječnosti ovogodišnje konkurencije negoli o iznimnoj vrijednosti filma poljskog oskarovca. Pawlikovski ostaje vjeran monokromatskoj vizualnom prosedeu, a njegova distancirana, hladna i kirurški precizno režirana drama bavi se povratkom Thomasa Manna u razrušenu i poraženu Njemačku krajem 1940-ih i piščevu odnosu s njegovom kćeri. Iako film traje tek osamdesetak minuta, osjeća se spori ritam, a (svjesno ili ne) izbjegavanje emocija više rezultira “esejističkim” pripovjedanjem i suhoparnim prizorima nego intelektualnom art-house dramom s punokrvnim likovima.

Dvostruki iranski oskarovac Asghar Farhadi (“Trgovački putnik”, “Nader i Simin se rastaju”) razočarao je francuskom dramom “Paralelne priče” (“Histoires parallèles”). Film o spisateljici koja špijunira svoje susjede, pa njihove odnose, tajne i sukobe koristi kao inspiraciju za svoj novi roman počinje intrigantno plešući između (spisateljičine) fikcije i stvarnosti, no brzo se pretvara u popriličan metatekstualni kaos. Tijekom preduga dva i pol sata redatelj ni sam ne zna što želi, fokus iz prizora u prizor blijedi, eliptično narativno eksperimantiranje postaje repetativno i zamorno, a motivi likova besmisleno neutemeljeni.

August Diehl, Hanns Zischler, Pawel Pawlikowski i Sandra Huller

PIXSELL

Još veće razočaranje priredio je oskarovac i dobitnik Zlatne palme Hirokazu Kore-eda (“Obiteljske veze”) s dramom “Ovca u kutiji” (“Sheep in the Box”) smještenom u blisku budućnost u čijem su fokusu supružnici koji nakon smrti sina udomljuju humanoidnog robota s programiranim sjećanjima i osobnostima njihova preminulog sina. Proslavljeni je japanski autor zapeo već u prvom koraku. Film otvara niz pitanja o prihvaćanju smrti kao sastavnog dijela života, teškoći suočavanja s gubitkom voljenih, povezanosti ljudi i tehnologije te antropološkoj filozofiji suživota s humanoidnom umjetnom inteligencijom nego ostaje u plitkim vodama ne odmaknuvši se mnogo dalje od zanimljive premise. Iako elegantne mizanscene, filmu bolno nedostaje topline i emocija, što je neubičajeno za japanskog autora.

Art-house najbolji

Paradoksalno, među najboljim je ostvarenjima film kakve ne viđamo u kanskoj konkurenciji rezerviranoj za art-house autore. Riječ je o znanstvenofantastičnom akcijskom monster-hororu “Hope” u kojem izvanzemaljci slijeću u ruralno područje Hope Harbor u blizini demilitarizirane zone koja razdvaja Sjevernu i Južnu Koreju kojima se suprotstavljaju dvoje policajaca i naoružani lokalci. Film južnokorejskog redatelja Na Hong-jina, koji se prije deset godina upravo u Cannesu proslavio folk-hororom “The Wailing”, eksplozivan je žanrovski spektakl fantastičnih akcijskih prizora i doziranog humora čiji adrenalinski ritam, maestralna režija, briljantna kamera, atraktivni specijalni efekti i sjajni glumce puna dva i pol sata drže gledatelja prikovana za sjedalo. Ispod površine ovog fantastičnog spektakla izviru i ambiciozniji alegorijski elementi, a kao i svojim prethodnim filmovima južnokorejski redatelj iznenađuje obratima i promjenom perspektive dok završnom scenom najavljuje nastavak i vrlo vjerojatno trilogiju. Uz izvrsne korejske glumce važne uloge ostvarili su Michael Fassbender i Alicia Vikander, koji su neprepoznatljivi u koži prelijepo elegantnih, a istovremeno jezovitih izvanzemaljaca. Neće biti iznenađenje ako ovaj svojevrsni filmski uljez u glavnom programu osvoji i neku od nagrada.