Feministički su filmovi važni jer prikazuju žensku perspektivu, kritiku patrijarhata, borbu za prava ili redefiniranje ženskog identiteta u društvu i filmu. Prigodom Dana žena donosimo deset važnih feminističkih filmova, koje bi bar jednom trebala pogledati ne samo svaka žena nego i svaki muškarac.

Jeanne Dielman, 23 quai du Commerce, 1080 Bruxelles (1975.)

l Eksperimentalna drama o svakodnevnom životu kućanice koja razotkriva nevidljivi rad žena. Film koji je 2022. proglašen najboljim filmom svih vremena u anketi časopisa British Film Institute Sight & Sound, što je povijesni trenutak za feminističku filmsku kritiku. Anketu provodi British Film Institute svakih deset godina među filmskim kritičarima i redateljima. To je prvi put da je film koji je režirala žena bio na prvom mjestu. Redateljica je Chantal Akerman, a glavna glumica Delphine Seyrig. Film prati tri dana života Jeanne Dielman, udovice koja živi sa svojim sinom u stanu u Bruxellesu. Njezina svakodnevica sastoji se od: kuhanja, čišćenja, kupnje, brige o kući i povremenog primanja muškaraca u stan (što implicira prostituciju). Film gotovo dokumentarno prikazuje njezinu rutinu iz minute u minutu. Kako dani prolaze, male promjene u toj rutini postupno stvaraju osjećaj napetosti i psihološkog raspada. Film prikazuje kućanske poslove (guljenje krumpira, pranje posuđa, pospremanje kreveta) u realnom vremenu, čime naglašava koliko je taj rad dugotrajan i često neprimijećen. Film pokazuje kako društvo ograničava ženski identitet na uloge majke, kućanice i seksualnog objekta. U filmskoj teoriji film se često tumači kao primjer “female gaze” (ženskog pogleda). Za razliku od tradicionalnog Hollywooda, gdje kamera često objektivizira žene, ovdje kamera ne seksualizira protagonisticu, promatra njezin život s empatijom i fokusira se na njezinu subjektivnost.

Thelma & Louise (1991.)

l Road-movie Ridleya Scotta o dvije žene koje se suprotstavljaju nasilju i patrijarhalnim normama. Scenaristica Callie Khouri nagrađena je Oscarom, a glavne uloge tumače Geena Davis i Susan Sarandon. Ovo je jedan od najpoznatijih feminističkih filmova u povijesti Hollywooda. Prati dvije prijateljice koje odlaze na vikend-putovanje kako bi pobjegle od svakodnevnih problema. Thelma živi u kontrolirajućem braku, a Louise radi kao konobarica i nosi traumu iz prošlosti. Na putu se dogodi incident: nakon pokušaja silovanja Thelme Louise ubije napadača u samoobrani. Nakon toga dvije žene postaju bjegunke i kreću na put američkim jugozapadom. Kako putovanje napreduje, njihov odnos se produbljuje, a one postupno preispituju vlastite živote i društvene norme koje su ih ograničavale. Tradicionalni road-movie žanr gotovo je uvijek bio rezerviran za muškarce. Ovdje su dvije žene u središtu priče, a putovanje postaje simbol njihove slobode. Završni prizor filma, u kojem Thelma i Louise donose radikalnu odluku dok ih policija okružuje, smatra se jednim od najpoznatijih završetaka u povijesti filma. Ta scena često se interpretira kao simbol slobode i kritika društva koje ženama ne ostavlja druge izbore. Mnogi kritičari smatraju da je film pomogao otvoriti prostor za kompleksnije ženske protagonistice u američkom filmu 1990-ih.

Cléo from 5 to 7 (1962.)

l Film redateljice Agnès Varde o pjevačici koja preispituje identitet dok čeka medicinske rezultate. Ovaj se film smatra klasičnim djelom francuske “škole novog vala” i često se proučava zbog feminističke i egzistencijalne perspektive koju nudi. Film prati Cléo Victoire, popularnu francusku pjevačicu, tijekom dva sata u stvarnom vremenu: od 17 do 19 sati. Cléo čeka rezultate medicinskog testa koji bi mogao odgovoriti ima li rak. Tijekom tog vremena promišlja o vlastitom životu, izgledu, društvenim ulogama i o tome kako ju drugi vide. Film je minimalistički i intiman, gotovo poput dokumentarca, s fokusom na unutarnjem svijetu protagonistkice. Za razliku od većine filmova tog vremena, kamera empatično promatra ženu iz njezina vlastitog kuta. Cléo nije samo objekt muškog pogleda; publika prati njezine emocije i strahove. Ona je slavna, privlačna i popularna, ali njezina ljepota i javni imidž ne štite je od tjeskobe i egzistencijalnog straha. Film propituje očekivanja društva od žena, posebno u smislu izgleda, uspjeha i seksualne atraktivnosti. Agnès Varda je poslije postala ikona feminističke filmske autorice, a ovaj se film smatra njezinim remek-djelom.

The Piano (1993.)

l Priča o nijemoj pijanistici koja se bori za emocionalnu i seksualnu autonomiju redateljice Jane Campion. Jedan je od najpoznatijih feminističkih filmova 1990-ih i često se proučava u akademskim studijima zbog prikaza ženskog identiteta, seksualnosti i autonomije. Radnja se odvija u 19. stoljeću na Novom Zelandu. Glavna junakinja Ada, nijema žena, dolazi u udaljenu kolonijalnu zajednicu sa svojom kćeri Florom i klavirom. Ada je prisiljena udati se za novog kolonista, Georgea Bainesa, i time gubi kontrolu nad vlastitim životom. Razvija kompleksnu i strastvenu vezu s lokalnim radnikom, što joj omogućuje izražavanje osobne i seksualne slobode. Film istražuje teme potlačenosti žena, slobode izražavanja kroz umjetnost (klavir kao simbol) i borbe za vlastitu autonomiju u patrijarhalnom društvu. Ada je nijema, ali klavirom izražava svoje misli i emocije. Film pokazuje kako žene nalaze načine izražavanja unatoč društvenim ograničenjima. Prikaz seksualnosti žene u filmu je složen i empatičan, što je rijetkost u tadašnjem Hollywoodu. Krajolici Novog Zelanda i klavir simboliziraju emocionalnu i kulturnu izolaciju Adine svijesti. Campion je osvojila Zlatnu palmu u Cannesu, Holly Hunter Oscara za najbolju glumicu, a Anna Paquin Oscara za sporednu ulogu, što ju je učinilo jednom od najmlađih dobitnica te nagrade u povijesti.

Orlando (1992.)

l Adaptacija romana “Orlando” iz 1928., o liku koji kroz stoljeća mijenja spol, redateljice Sally Potter. Feministički i queer klasik koji istražuje teme spola, identiteta i društvenih očekivanja. Prati Orlanda, aristokratskog mladog muškarca u 16. stoljeću, koji misteriozno prelazi stoljeća a da ne stari. U 17. stoljeću Orlando se transformira u ženu. Film istražuje život kroz stoljeća, uključujući ljubav, društvena pravila i kreativnost. Tom vremenskom i rodnom transformacijom film komentira patrijarhalne norme i rodne uloge. Tematizira fluidnost spola i izaziva tradicionalne percepcije muškog i ženskog identiteta. Prikazuje kako društvo različito tretira osobu kao muškarca i kao ženu. Orlando se bori za slobodu izražavanja i kreativnosti unutar strogo definiranih društvenih normi. Film kombinira feminističku kritiku patrijarhata s istraživanjem seksualne i rodne fluidnosti.

The Color Purple (1985.)

l Drama o afroameričkoj ženi koja pronalazi glas i samostalnost redatelja Stevena Spielberga. Povijesna drama, bavi se rasom, rodom, seksualnošću i nasiljem nad ženama u ranom 20. stoljeću. Film je adaptacija istoimenog romana iz 1982. i prati život afroameričke žene Celie, koja je odrastala na ruralnom američkom Jugu početkom 20. stoljeća. Prošla je kroz očevo seksualno zlostavljanje i suprugovo nasilje. Tijekom filma gradi odnose sa ženama, koje joj pomažu da pronađe samopouzdanje i nezavisnost. Tema filma je osnaživanje žene solidarnošću, ljubavlju i osobnom transformacijom. Film istražuje kako rasizam i seksizam zajedno oblikuju život Afroamerikanki. Pruža uvid u specifične izazove crnih žena na ruralnom Jugu SAD-a. Nominiran za 11 Oscara, uključujući za najbolji film, režiju i glumice.

Norma Rae (1979.)

l Američka drama iz 1979. inspirirana stvarnim događajima i poznata po snažnoj socijalnoj poruci i glumačkoj izvedbi. Režirao ju je Martin Ritt, a glavnu ulogu tumači Sally Field, koja je za tu ulogu osvojila Oscara za najbolju glumicu. Radnja filma prati radnicu u tekstilnoj tvornici u malom američkom gradu koja se suočava s teškim radnim uvjetima i eksploatacijom. Postaje aktivna u sindikatu i vodi borbu za prava radnika, unatoč pritisku uprave i strahu zajednice. Film je poznat po emotivnim i inspirativnim scenama koje prikazuju solidarnost radnika i hrabrost pojedinca da se suprotstavi nepravdi. Film je imao velik utjecaj u kulturi jer je podignuo svijest o pravima radnika i sindikalnom organiziranju.

Aliens (1986.)

l Akcijski film u kojem lik Ellen Ripley redefinira figuru heroine. Film, koji je režirao James Cameron, često se tumači kao feministički zbog načina na koji prikazuje ženski lik i tematizira moć, majčinstvo i otpor patrijarhalnim strukturama. Glavna junakinja, Ellen Ripley, nije samo “dama u nevolji”. Ona je hrabra, racionalna i sposobna da vodi akciju i donosi teške odluke u životno opasnim situacijama. Ripley ruši klasični filmski klišej “žene kao pasivne žrtve”, dominantan u akcijskim filmovima 1980-ih. Ripley je prikazana kao “figurativna majka” djevojčice Newt, a istovremeno se suprotstavlja surovom majčinskom instinktu ksenomorfa koji brani svoje mladunce. Cameron se koristi kontrastom da pokaže kako su ženstvenost, briga i majčinska zaštita izvor snage, a ne slabosti. Većina muških likova u filmu – pogotovo vojnici – prikazana je kao previše samouvjerena, agresivna ili nesposobna nositi se s nepoznatim prijetnjama. Ripley ih svojim racionalnim pristupom i empatijom nadmašuje, što se može tumačiti kao feministička subverzija tradicionalnog muškog heroizma. Ripley preuzima inicijativu, donosi ključne odluke i spašava situaciju a da se ne oslanja na muške likove, što je za tadašnje standarde gotovo revolucionarno. Film stavlja ženu u centar narativa, ne kao ljubavni interes, nego kao akcijskog heroja.

Promising Young Woman (2020.)

l Film o osveti i društvenoj nepravdi nakon seksualnog nasilja. Američki triler s elementima crne komedije iz 2020., redatelja Emeralda Fennella. Poznat je po svom oštrom društvenom komentaru o seksualnom nasilju, osvajanju pravde i feminizmu, a centralni lik je složena, nepravilno moralna protagonistica. Radnja prati Cassie Thomas, mladu ženu traumatiziranu događajima vezanim uz smrt njezine najbolje prijateljice. Cassie vodi dvostruki život: po danu je obična žena, a po noći se infiltrira u barove i klubove lažno se ponašajući kao pijana kako bi se suočila s muškarcima koji iskorištavaju žene i pokušavaju izbjeći posljedice svojih djela. Film balansira između crne komedije i napetog trilera istražujući teme osvete, trauma i društvene odgovornosti. Nagrađen je Oscarom za najbolji originalni scenarij i bio hvaljen zbog inovativnog pristupa temama osvete i feminizma, kao i zbog glume Carey Mulligan u glavnoj ulozi.

Barbie (2023.)

l Satirična kritika rodnih stereotipova i društvenih očekivanja. Film, koji je režirala Greta Gerwig, često se opisuje kao feministički zbog načina na koji reinterpretira klasičnu igračku i ikonografiju Barbike kroz prizmu samospoznaje, autonomije i kritike društvenih očekivanja prema ženama. Glavna junakinja, Barbie, počinje putovanje iz savršenog Barbielanda u stvarni svijet kako bi razumjela sebe i svoju ulogu u društvu. Film stavlja naglasak na osobnu slobodu, pravo na izbor i samospoznaju – središnje feminističke teme. Film naglašava raznolikost ženskih iskustava i likova – različite Barbike imaju različite talente, ambicije i identitete. To promovira ideju da ženstvenost ne znači uniformnost, nego izbor i podršku među ženama. U biti, “Barbie” je feministički jer potiče gledatelje da preispitaju rodne norme, cijene autonomiju i snagu žena, te prikazuje ženstvenost kao složenu, višedimenzionalnu i oslobađajuću kategoriju, a ne samo kkao površinski ideal. n