U utorak, 10. veljače u 20.15 na HTV1 započinje prikazivanje dokumentarne serije "Pogled u dvorište", u kojoj televizijska urednica emisija popularne i tradicijske kulture Ljiljana Hrstić Borić "otkriva kako mikrokozmos jednoga običnoga gradskoga ili seoskoga dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja" i predivne priče.

U prvoj epizodi "Pogled u dvorište iza kapije" saznajemo kakav život odražavaju dvorišta "još od Marije Terezije" ušorenih sela Slavonije, Baranje i Srijema. U drugoj epizodi, dokumentirajući promjene ruralnog života uvjetovane razvojem turizma, ulazimo u dvorišta crvene, sive i bijele Istre, a u trećoj i četvrtoj u "preslike rajskoga vrta na zemlji" - dvorišta samostanske braće i samostanskih sestara u redovničkim zajednicama od Košljuna do Dubrovnika. Peta nas epizoda vodi u "Dioklecijanovo dvorište" kako bismo preispitali kome pripadaju javni prostori, gradski trgovi koji su dvorišta svih nas i tko je odgovoran za red u njima na primjeru najstarijeg hrvatskog spomenika na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. O serijalu razgovaramo sa scenaristicom, naratoricom, koredateljicom i urednicom Ljiljanom Hrstić Borić.

Dvorišta su mikrokozmosi sa svojim bogatim povijestima i pričama. Koja bi bila zajednička nit, ono što povezuje sva dvorišta o kojima progovarate u serijalu?

- Sva su dvorišta otvorena pozornica na kojoj se svakodnevno igraju fragmenti života. Dramska napetost postiže se između onoga što skrivaju i otkrivaju. Zato su mi oduvijek privlačna i intelektualno poticajna. Obožavam rekonstruirati i zamišljati što je prethodilo nekom hrđavom lavoru na hrpi složenih drva, zašto je ostavljen baš tu?! Pogađati je li to savršenim redom izvješeno rublje prostrla neka usamljena baka koja nema pametnijega posla ili snaha koja se (još uvijek) mora dokazivati pred svekrvom?! Tko je odabrao gipsanu fontanu s nimfom obnaženih dojki, a tko pozlaćene lavove na kapiji!? Tko je postavio trampolin i je li ga nakon postavljanja isprobao, kriomice, jer mu to zbog godina ne priliči?! Jesu li djeca koja su netom izišla iz tog plastičnog bazena u kojem još plutaju igračke ikada bila na moru?! Tko je sjedio na popucaloj preokrenutoj gajbi piva, a tko ulaštio motor nasred dvorišne staze? Zašto nitko nije pokupio jabuke koje su već sagnjile na travi? Posjećuje li itko starca čiji je štap odložen uz bedem? Zašto, ali zašto neki ostavljaju razbacane papuče ispred ulaznih vrata?! I tako unedogled. Dvorišta su lako dostupne riznice priča kojima nema kraja.

HRT

Koje vas je dvorište najviše oduševilo?

- Sva dvorišta koja su u seriji nečime su me oduševila, zato ih i jesmo snimali. Ja vam nisam baš kompatibilna s dominantnim suvremenim narativom koji potiče kompetitivnost, forsiranje tog "non plus ultra modela" vrijednosti, svjetonazorski mi je puno bliža cesarićevska filozofija: "... taj san o slapu da bi mogo sjati i moja kaplja pomaže ga tkati". Oduševio me je trud i rad u svakom dvorištu. Koliko mi ljudi ulažemo u nešto tako nepostojano i propadljivo kao što je materijalna stvarnost. Oduševila su me ruševna i napuštena dvorišta kao spomenici ljudske prolaznosti; samostanska kao oaze slojevite povijesti, discipline, reda i uzvišenih htijenja; tradicijski autentična kao spomenak na pretke koje nismo poznavali, ali smo ih nasljedovali i ponavljamo njihove obrasce življenja; obnovljena i modernizirana dvorišta kao iskaz vitalnosti naroda; neuredna i zapuštena kao eksponati anarhije i odustajanja kao oblika otpora. Ono što je najimpresivnije u svakom dvorištu, kao i u svakom životu, jest taj pokušaj uspostavljanja statičke točke ravnoteže između onoga što kontinuirano nastaje i nestaje.

Jesu li ljudi danas svjesni važnosti (svojih) dvorišta?

- Kako tko. Da citiram još jednog pjesnika: "Jasni ljudi jasno vide." Dok ih drugi uzimaju zdravo za gotovo. Ali su mi mnogi sugovornici rekli koliko su u lockdownu dvorišta postala važna kao prostor slobode, lijek od klaustrofobije. Predmet žudnje onima koji nisu imali sreće da ih imaju. Lockdown je prebacio fokus s onoga što želimo imati na ono što imamo. I stvorio vrijeme da se posvetimo onome što smo, zbog nedostatka vremena, vječno odgađali, pa su ljudi masovno prionuli čišćenju i uređenju okućnica. I to im je bila fantastična terapija jer su ponovo dobili osjećaj kontrole nad svojim životima. Ali u ljudskoj je prirodi da se, kad kriza prođe, vraćamo starim navikama, pa opet ono što imamo uzimamo zdravo za gotovo. Do sljedeće velike frke. I tako ukrug, "otkad je svijeta i vijeka".

HRT

Koja je, tj. kakva, po vama, budućnost dvorišta?

- Budućnost je svakakva, a ovisit će o čovjekovim potrebama koje dvorište može ispuniti. Kako se potrebe budu mijenjale, mijenjat će se funkcija i izgled dvorišta, baš kao i dosad. Dvorište je nekada bilo "nemjesto", sada je mjesto o kojemu ima što reći antropologija, etnologija, sociologija, psihologija, krajobrazna arhitektura, turizam, politika... Sve se te stručne discipline mogu referirati samo na prošlost i hipotetski se projicirati u budućnost. Nadam se da će u budućnosti i ova naša serija biti važan dokument jednog oblika postojanja ljudi i dvorišta na lenti vremena koja se tako brzo odmotava.

HRT

Zbog čega ne bismo trebali propustiti ovaj serijal?

- Prije bih rekla zašto bi bilo šteta propustiti ga. Možda zato što su dvorišta opća mjesta svih naših životopisa. Ona su okvir za u memoriji srca pohranjenu sliku bake, djeda, ujne, strica, susjeda, mačke i psa... Svatko ima neki odnos prema dvorištu, ma kako ga definirali i poimali, u selu i u gradu. Gledanje ove serije moglo bi nam osvijestiti kakav je taj naš odnos kroz pogled drugoga u naše dvorište. I povezati nas kroz divljenje krajolicima koje baštinimo i dijelimo u raznim regijama Hrvatske. Mislim i da svatko može polemizirati s tezama i iskustvima koje priča o dvorištima donosi, i dobiti neku nepoznatu mu perspektivu na nešto naizgled tako obično kao što je dvorište. Dvorišta su eklektična, pa je i serija takva. Mislim da je njezin potencijal u tome što iz epizode u epizodu, upravo kad gledatelj pomisli da zna što slijedi, epizoda iznevjeri očekivanje. Po pajtonovskoj shemi "And Now for Something Completely Different", a kad tamo... Nadam se da će baš to privući gledatelje. Vjerujem u njih.

HRT