Biti dobar
DA NIJE RTL-a, TKO ZNA KAKO BI SE RUKOMET U NAS UOPĆE GLEDAO.
I ZATO MU HVALA
Na kraju se nagrade dijele. Ili na početku godine za onu iza. Dijele se medalje na EP-u u rukometu, ali se bome podijeli i onaj Zlatni studio, nagrada za štošta, pa i za televizijska dostignuća. I lijepo je to da se nagrade dijele, i lijepo je da se dodjele prenose izravno, jer lijepo je vidjeti svoje junake kad iziđu iz kostima i uloga, pa budu što jesu, onako sređeni. Dobro, možda je bazen malo premalen da bi se nagrađivali toliko, ali kog briga. Ima i manjih pa to čine, k’o što ima manjih a da igraju rukomet k’o veliki.
Elem, prvo rukomet. Hrvatska i Island brojem su stanovnika maleni, a Njemačka i Danska nisu. No i ovo je Europsko prvenstvo bilo pokazna vježba da boj ne bije svijetlo oružje. Dobro, nismo ušli u finale ni Island ni mi, ali k’o da jesmo. Zapravo, mi i jesmo, ako ništa ono zbog toga što je izbornik naš dičnog imena Dagur Sigurdsson u godinu-dvije postao žešći Hrvat od prosječnog Hrvata. Brzo je Dagur shvatio da nas nitko ne voli, da se na nama iživljavaju, ali dok drugi mudro šute, uvjereni kako je vrijeme na našoj strani ako ćemo biti ponizni, Dagur je zagrmio pred TV kamerama. Dagura za predsjednika! Nema veze što je u polufinalu sve izgledalo kaotično s naše strane, kad imamo čovjeka satkanog od materijala koji smo vazda za sebe sanjali.
Kad je tako, lijepo bi bilo znati koliko se Dagura Strašnog dojmilo to što mu je podršku s tribina na dan polufinala došao dati ni manje ni više nego predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Jednom rukometaš, uvijek rukometaš. A RTL to iznimno voli i cijeni. Pa će jedan dan o rukometu govoriti Jandroković, a drugi dan će u studio, tamo gdje su voditelj Vargek i stručni komentatori Vori i Džomba, zasjesti ni manje ni više nego Gospodin Savršeni, jedan od njih dvojice. Dobro, čovjek rukomet igra, dobro, i Vargek je ove godine delegiran da radi ono što su dosad radile žene i vodi šou “Gospodin Savršeni”, ali svejedno je dirljivo kako RTL uveže sve u svašta. No da nije RTL-a, tko zna kako bi se rukomet u nas uopće gledao. I zato mu hvala. A Vargeku sva sreća sa “Savršenim” jer, s obzirom na kandidatkinje, trebat će mu sve umijeće što ga ima da iziđe iz svega neokrznut. Inače, Jandrokovića je na polufinalu dočekalo i pitanje gleda li RTL-ovu aktualnu uspješnicu “Divlje pčele”. Reče da baš i ne, jer ništa njemu nikad bolje biti neće negoli bijahu “Sjene prošlosti”. Amen.
Što se nagrada tiče, spomenuti valja da su se, među ostalim, voljom gledatelja nagradom zakitili svi pomalo. I to je isto u redu i fer i pošteno. Ionako bi to sve jednog dana moglo biti ništa ako je istina da na Novoj TV ozbiljno razmišljaju snimiti jedno tisuću epizoda “Kumova” i oboriti dojedan svjetski rekord. No o tom kad se i ako se dogodi. A dok su se dijelile nagrade i priznanja, deprimirajući siječanj klizio je svome kraju. Kad čovjek malo bolje razmisli, loš je tajming svakom serijalu koji se u siječnju emitira. Ne sjeti se čovjek onako mrzovoljan ni Goranu Miliću čestitati što još uvijek naokolo šeta i snima i zanima se za koješta, makar je takvih doajena tih godina i iskustva i u svijetu tek nekolicina. Izvan fokusa ostane čak i svađa politička poput one između bivšeg ministra Pavića i jake snage SDP-a Radolović. I stariji svijet se u siječnju ponaša poput one Z generacije, trza se na blic-vijesti i brze podražaje, taman da u pameti od svega ostane tek frizurica u novog a starog ministra Ćorića. Frizura je postojana, a što je čovjeka motiviralo da i opet uskoči u ministarsku fotelju, e to nam nitko nije objasnio.
I kad je tako, lako je moguće da vam je promaknuo trenutak najveće sreće unatrag ohoho vremena, a da je na malom ekranu i da je vezano uz običan neki svijet. Griješi svatko tko ne prati pobožno izvlačenje one lutrijske igre i onu vrtnju onog kola koje daje igračima novu šansu. Jer ta sreća u mlade djevojke koja je osvojila najviše što se osvojiti može izvukla bi suzu radosnicu i u kamena, a kamoli neće u nas smrtnika koji bi isto to.
