Bliska je budućnost, 2029. godina, a pravosudni sustav u Los Angelesu u cijelosti funkcionira s pomoću umjetne inteligencije. Sud pod nazivom Mercy garancija je pravednosti: nema porote, nema žalbi i, najvažnije, nema ljudske pogreške. Algoritam analizira goleme baze podataka, od onih nadzornih kamera, policijskih snimaka, digitalnih zapisa i komunikacije, te u roku od 90 minuta donosi konačnu presudu, a ako je vjerojatnost krivnje veća od 92 posto, kazna je trenutačna egzekucija – opis je to društva u filmu “Bez milosti” (“Mercy”), koji je u našim kinima od 29. siječnja.

U središtu ove zanimljive priče nalazi se Chris Raven (Chris Pratt), detektiv LAPD-a i nekadašnji zagovornik sustava Mercy, koji se iznenada budi mamuran, bos i vezan u stolcu za pogubljenje, suočen s optužbom za ubojstvo vlastite supruge – događaja kojeg se uopće ne sjeća. Dok sat neumoljivo odbrojava, Raven mora dokazati svoju nevinost pred hladnom, ali ne posve besprijekornom sutkinjom Maddox (Rebecca Ferguson), čiji hologramski lik povremeno pokazuje pukotine u naizgled savršenom sustavu. Film se odvija u stvarnom vremenu, pretvarajući sudnicu u klaustrofobičnu arenu u kojoj se sukobljavaju tehnologija, sjećanje te krivnja.

Poznat po dinamičnim akcijskim sekvencama (“Tražen”, “Noćna straža”), redatelj Timur Bekmambetov u filmu “Bez milosti” kombinira napeti triler s elementima satire, propitujući opsesiju suvremenog društva automatiziranom sigurnošću te iluzijom potpune kontrole. Film distopijskog impulsa spektakl je, no i upozorenje na umjetnu inteligenciju koja, iako je nastala ne bi li (samo) eliminirala pogreške, preuzima moć odlučivanja o životu i(li) smrti.

Filmski kritičar Peter Bradshaw film je opisao kao “zabavnu futurističku triler-satiru u stvarnom vremenu”, prepoznatljive bekmambetovljevske energične režije, istaknuvši kako je njegov središnji koncept svijet “u kojem je UI u cijelosti odgovoran za procjenu krivnje ili nevinosti”. Pohvalio je i Chrisa Pratta u netipičnoj ozbiljnoj ulozi.